Svaka politička galama u BiH, sve međusobne i optužbe na račun međunarodnih zvaničnika, prijetnje i lupanja šakom od sto završavaju na isti način - većom „promahom“ u novčanicima građana. Međutim, gubitak vremena na apsurdne pokušaje, u međunarodnim okvirima nebitnih faktora, da promijene nepromjenjive stavove američke vanjske politike, ovaj put bi mogao imati dugoročnije posljedice, zagarantirano siromaštvo i zaostajanje u narednih nekoliko godina.
Zapetljani u vlastite vizije, (veliko)državne planove i neostvariva obećanja, bh. političari nemaju sad vremena da se bave cijenama, padom izvoza ili sve lošijim životnim standardom građana, jer će danima pokušavati dokučiti sadržaj poruka pomoćnika američkog državnog sekretara Džejmsa Obrajana (James O'Brien).
Njegovo obraćanje jeste malo potrajalo, tačno je da je visoki američki zvaničnik obuhvatio sve aktere naše poslijeratne nesreće, pokazao prstom u euroatlantske integracije na koje smo se obavezali i koje smo potpisali, ali u ambijentu koji su stvorili pokušajima miniranja dejtonskih odredbi i naknadno usvojenih zakona teško se vratiti na fabričke postavke, progutati vlastita politikantska izvrtanja i prihvatiti hirurški precizna tumačenja pravnika koji je u kreiranju Dejtonskog sporazuma učestvovao. Jasno je već danas koliko će višednevni izljevi bijesa Milorada Dodika, ili reakcije Sebije Izetbegović i SDA i pojedinih hercegovačkih portala, utjecati na promjenu stavova države - garanta Dejtonskog sporazuma, ali i da bi nas kakofonija koju čujemo ponovo mogla koštati historijskog neuspjeha.
Ne mjesece, mi već brojimo dane do odluke Evropskog vijeća i zbog neispunjenih obaveza strepimo od nje. Pogotovo što će o eventualnoj podršci otvaranju pregovora s BiH parlamenti država članica morati odlučiti mnogo prije sjednice 21. i 22. marta.
