Bosanci i Hercegovci u svakom dijelu svijeta nižu uspjehe. Bilo da je riječ o „običnim“ kancelarijskim poslovima ili svijetu nauke u svim oblastima, ali i onim fizičkim, poput građevine i srodnih djelatnosti. Svi oni su „zlata vrijedni“, a poslodavci u zapadnim zemljama čine sve da sačuvaju takve radnike – ljude željne posla, ali za koji će biti i adekvatno plaćeni.
U sličnoj situaciji su glumci, umjetnici, reditelji... Svi oni su daleko cjenjeniji „tamo negdje vani“ nego u svojoj domovini, svome gradu. Davno su prošla vremena kada su Bosanci bili dobri samo za bauštelu kao jeftina radna snaga. Sada sebe cijenimo mnogo više, a onda nas i drugi cijene.
Znamo mi to i sami, ali nam je oko srca toplije kada drugi to kažu. A upravo to je učinio generalni sekretar Muslimanske svjetske lige (MWL), predsjednik Organizacije muslimanskih učenjaka i bivši ministar pravde Saudijske Arabije Muhamed bin Abdulkarim el-Isa (Mohammad bin Abdulkarim Al-Issa) tokom svoje posjete našoj državi. Jasno je poručio da je bosanski čovjek izvor nadahnuća mnogima u svijetu, a da su Bosanci ugledni ljudi i na dobrom glasu u svijetu.
A onda skoro da stavljamo na stub srama mlade koji i pomisle otići iz ove države. Jer kako, pobogu, mogu željeti otići iz divne nam BiH u kojoj su se na vrhu pozicionirali uhljebi i korupcionaši (naravno, ima izuzetaka), kojima je jedini cilj kako će napuniti svoje džepove, ali i novčanike najbližih i svih onih od kojih imaju koristi?! Iz države u kojoj se konkursi i tenderi raspisuju iako je mnogo prije poznat dobitnik?! Iz zemlje u kojoj samo na spomen rata ljudi glavu dižu, ali ne da bi smirili ostale, već da bi rekli: „Evo, ja ću prvi.“
Nikad mi neće biti jasno zašto mladi odlaze.
Šanse za mlade i uspjehe svedene su na minimume, a i tada moraš biti flegma s dovoljnom upornošću i tvrdoglavošću da se boriš protiv devijacija u društvu koje su se toliko ukorijenile da će generacije i generacije poslije nas vaditi te korove.
Nismo svi isti, neko se ni ne okrene pri odlasku iz domovine, nekome ne izlazi iz misli. Ima i onih trećih, u njoj su, venu, ali ne odlaze zbog nečeg jačega u njima. Tog osjećaja patriotizma. Iako im ova zemlja ništa nije dala.
