Evropljani strahuju od povratka Donalda Trampa (Trump) u Bijelu kuću, a ko nas može kriviti nakon što je rekao da će "ohrabriti" Ruse da "čine šta god žele" saveznicima koji ne plaćaju dovoljno za njihovu odbranu? Ipak, taj bi komentar trebao probuditi one u Evropi koji misle da su američki rezervoari resursa i volje beskonačni. Tramp odražava rastuću američku frustraciju mnogim saveznicima koji se odbijaju suočiti sa surovom međunarodnom stvarnošću: da se suparnici ubrzano naoružavaju, a jedini garant sigurnosti ostaju veliki, a možda i neodrživi vojni izdaci SAD.
Evropa je uživala u desetljećima dugom odmoru od obaveze najvažnijeg aspekta države: ulaganja u sigurnost. Činilo se da su benigni međunarodni uvjeti 90-ih i ranih 2000-ih bili uvod u miroljubivu globalnu zajednicu. Sada je jasno da se napredak prema globalnoj harmoniji ne događa, a njegovanje takvih iluzija je opasno.
Neki, posebno na evropskom istočnom ratištu potpuno su se probudili u realnosti takmičenja i rata. Ali druge, poput Njemačke i Italije, troše znatno ispod 2 posto bruto domaćeg proizvoda (NATO obaveza) na odbranu – pri čemu većina tog novca ide na birokratiju, a ne na oružje.
Evropa se treba bojati svojih neprijatelja. Agresivna Rusija, koja gura prema zapadu, neće stati ni nakon što Vladimir Putin ode s vlasti. Tokom proteklih deset godina Rusija je povećala svoje izdatke za odbranu za 300 posto, dok su zemlje EU povećale svoje za samo 20 posto. Kvalitet zapadnog oružja možda je bolji, ali rat u Ukrajini pokazuje da je i kvantitet važan.
Dok Tramp u pohodu na drugi predsjednički mandat javno izjavljuje da ga ostatak svijeta manje-više ne interesira, Evropa ostaje smušena, neodlučna i pitanje je koliko uopće sposobna za vlastitu odbranu. A ako dodamo radikalnu desnicu koja će na predstojećim izborima za Evropski parlament izvjesno znatno ojačati, imamo itekako razloga bojati se i za budućnost BiH. I krajnje ozbiljno shvatiti izjavu Dodika da će proglasiti nezavisnost u slučaju Trampovog dolaska na vlast.
