Teško je sažeti sve poruke predsjednika s govornice s jučerašnje sjednice NSRS nakon odluke visokog predstavnika, ali i globalne geopolitičke situacije. Ponovo su se čuli ultimatumi i prijetnje već usvojenim i novim odlukama, za koje su i sami poslanici u NSRS kazali da su mrtvo slovo na papiru.
Čula se i najava da će s Bošnjacima pokušati relaksirati situaciju i od njih dobiti podršku da se u Parlamentarnoj skupštini BiH usvoji odluka koja je daleko od pameti, a kamoli političke mudrosti i realnosti.
U pažljivom iščitavaju Dejtonskog sporazuma, a posebno njegovih neizvršenih odredbi, te zapisnika sa sjednica NSRS u prošlosti kriju se odgovori na većinu dilema režima u RS, pa i status i uloga visokog predstavnika u BiH. Deklarativno zalaganje za mir i stabilnost ne idu skupa s najavama rušenja države i dugim cijevima patrola na entitetskim linijama, pa ne čudi što i Vlada FBiH održava sjednicu posvećenu sigurnosnoj situaciji, dok od političkih turbulencija podjednako strepe građani oba bh. entiteta.
Jasno je da izmjene zakona koje će omogućiti poštene izbore nisu toliko dramatične, osim ako ih se ne vidi kao dokaz da se visoki predstavnik nije obazirao na prijetnje da ih ne smije donijeti. Jasno je da ni sve dosadašnje odluke svih visokih predstavnika nisu ugrozile status entiteta RS i Srba u BiH, a da su sve reakcije na njih, pa i one naknadne, proizvod ličnih i političkih animoziteta i sujeta, starih ili naknadno skovanih planova za podjele i trajnu nestabilnost na ovim prostorima.
Zato se, baš kao što reče Milorad Dodik jučer, odnosi trebaju pokušati relaksirati. Unutrašnja izolacija od odgovornih političara iz oba entiteta nameće se kao jedini odgovor, uprkos činjenici da će na taj način, dok ostatak „nesvrstanih“ žuri ka članstvu u EU, BiH gubiti vrijeme u blatu i siromaštvu.
