Penzionerskim mukama, kako se čini, nema ni kraja ni konca. Optimizam s početka godine, kada su im primanja akontativno uvećana za pet posto, nedavno je splasnuo kada su penzioneri shvatili da je dodatnih 1,55 posto po osnovu, famoznog, redovnog usklađivanja „kapak“ za ovu godinu.

Na vanredno usklađivanje, kao lani, ne mogu računati, jer, jednostavno, parametri za takvo nešto se nisu poklopili. Zakon je jasan, jer se u Federaciji BiH, za razliku od manjeg bh. entiteta, ali i zemalja u okruženju, usklađivanje penzija, umjesto za rast plaća i troškova života, vezuje uz bruto domaći proizvod, i to prema strogo definisanoj formuli.

Kako im je ostala činjenica da biti penzioner i nije neka finansijska sreća, nakon svega, penzioneri su na krilima nezadovoljstva krenuli u borbu za izmjene Zakona o PIO, baš u članovima koji se odnose na usklađivanje.

No, do svojevrsne mini reforme penzionog sistema znaju da je dug put, pa će od vladajućih prije nego se razbježe na duge ljetne praznike zahtijevati isplatu novčanog dodatka.

Istina, to su i ranije tražili, odnosno pokušavali su doći do 13. penzije, ali svjesni da o tome mogu samo sanjati, svoje zahtjeve za isplatu jednokratne novčane pomoći sada su označili realnim.

Iako penzioneri traže skromne novce, s druge strane, čini se da zasad u Federalnoj vladi nisu previše raspoloženi prema njihovim zahtjevima. Mada će vrijeme pred nama donijeti rasplet situacije, kada ćemo znati hoće li penzioneri pokrenuti pravi bunt na ulicama ili će dobiti utjehu u novčanicima, vrijeme je da se vladajući ozbiljno pozabave položajem penzionera. Jer, penzije nisu milostinja.