Evropsko prvenstvo u Njemačkoj pruža sjajnu zabavu za fudbalske sladokusce širom svijeta, pa tako i u našoj zemlji, iako tamo nema reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Zasluženo, reklo bi se. Nisu naši „Zmajevi“ mogli raširiti krila u kvalifikacijama, pa pošteno zaslužiti mjesto u Njemačkoj gdje bi bili „domaćin“ zbog ogromnog broja bh. navijača u toj zemlji. Ostaje žal, ali treba biti realan – nismo ni zaslužili biti na Euru.
Na papiru smo jači od mnogo ekipa, ali se nekako sami saplićemo. „Šta će Gruzija, šta će Rumunija, šta će Slovačka...“ i tako u nedogled. Sami sebe precjenjujemo, a druge potcjenjujemo.
Pa tako jedna Gruzija ima bod na Euru, BiH i dalje nema. Rumunija dobije našeg dželata iz baraža Ukrajinu s uvjerljivih 3:0, a Slovačka sruši Belgiju (1:0). Od svih smo mi bolji, a nismo. Jer da jesmo, sada bismo s nestrpljenjem iščekivali utakmicu 3. kola naših „Zmajeva“.
Zapravo, odavno naš tim ne zaslužuje nadimak „Zmajevi“. Barem je tako bilo. Do dolaska Sergeja Barbareza i njegove ekipe kao da je nedostajalo žara u očima naših fudbalera. Utakmice protiv super-jakih Engleza i Italijana su pokazale da se možemo nečemu nadati.
Bh. fudbaleri ponovo daju sve od sebe za svaku loptu, svaki minut i svaki meč u najdražem dresu. Euforija oko bh. reprezentacije se vraća, a navijači su uvjereni da će se "Zmajevi“ uzdignuti i ponovo vinuti visoko.
A Barbarez će biti kao Deneris Targarjen, izmišljeni lik iz čuvene serije „Igre prijestolja“. Samo što će on, umjesto majka zmajeva, biti otac zmajeva i predvodnik neke nove generacije. Mnogi „stručnjaci“ su našli brojne zamjerke u prve dvije utakmice, ali ne znam za vas, jedva čekam oktobar i duele protiv Nizozemske i Mađarske.