Fudbaleri banjalučkog Borca su u prvoj utakmici plej-ofa Konferencijske lige pobijedili ljubljansku Olimpiju (1:0) i došli na korak do nevjerovatnog uspjeha. Zamislite, bh. klub među 16 najboljih u jednom evropskom takmičenju. Nije baš nešto što biste očekivali od naših klubova u prošlosti.
Ponašanje određenih struktura prema Borcu u domaćem prvenstvu nastranu, „crveno-plavi“ su apsolutno zasluženo došli do ovog uspjeha. Vico ovo, Vico ono, namješteno ovo, namješteno ono – priča je koja ne pije vode u evropskim takmičenjima.
Na kraju, iskoristili su samo ono što im je rival poklonio. Nažalost, trenutke pred sami početak obilježila je i vijest da je igraču Borca Enveru Kulašinu preminula majka. Nepodnošljiv osjećaj, pretpostavljam. Morate izaći na teren i biti profesionalac, a ostali ste bez vrlo vjerovatno najbliže osobe na svijetu. Većini iz Borca se mora pružiti ruka i odati priznanje. Nije bilo sedmodnevno slavlje nakon velike pobjede, nego su se mnogi pojavili na dženazi u Donjem Vakufu.
Enver je pokazao šta znači biti profesionalac, a njegovi saigrači kako biti upravo to – saigrači. Lekcija je ovo za mnoge u našoj zemlji. Radovati se ili ne nečijem uspjehu, stvar je ličnih preferenci, no uvijek budite svjesni da Borac ili bilo koji drugi klub iz RS, te oni s prefiksom HŠK, predstavljaju upravo BiH. Pored njihovog imena je zastava naše zemlje i oni predstavljaju naličje i lice svih nas.
