Kada se govori o obrazovanju, često se koristi izreka tipa „obrazovanje je stub društva“ u kojoj se jasno prezentira bitnost obrazovnog elementa u razvoju svake društvene zajednice. Ulaganje u edukaciju je uvijek bila osnova napretka, a države kao što su Japan, Finska i Singapur upravo potvrđuju navedeno. S druge strane, postoje one koje ne doživljavaju obrazovanje i edukaciju kao bitnu stvar te se nalaze na dnu ljestvice država svijeta po svim parametrima – od ljudskih prava do ekonomije.

Degradacija zajednice

Postoji i izreka koja glasi „ako želite da vidite kako će izgledati jedno društvo za deset godina, pogledajte mu obrazovanje danas“. Neozbiljno shvatanje edukacije u kojoj je ona samo „trošak“ dovodi do degradacije svih elemenata zajednice.

Posebnu kategoriju „lošeg stanja obrazovanja“ čini „prodaja diploma“ u kojoj neki „papir“ treba da zadovolji samo formu. Ako iza pečata i potpisa na diplomi ne stoji adekvatno znanje imat ćemo ogroman problem u budućnosti. S obzirom na činjenicu da u svakom stanju ovdašnji narod napravi šalu i u ovom slučaju je prisutna jedna takva – mogu ti uzeti diplomu, ali ne mogu (ne)znanje!

Prije nekoliko dana je, onako skromno u krugu porodice, dočekana vijest da su neki profesori i rektori priznali da su „prodavali diplome“. Akcija kodnog imena „Klaster“ je zahvatila samo vrh ledenog brijega prodaje diploma kojoj svjedočimo desetljećima. Spominju se diplome iz raznih oblasti, od medicine do šumarstva, a zanimljiv je i „paket“ koji je obuhvatao sve – od srednje škole do doktorata.

Osim toga, došlo se do priznanja da su „studenti“ po svoje diplome dolazili u hotele ili na benzinske pumpe. Cijene diploma su se kretale od 3.500 do 10.000 KM, a bit će zanimljivo pratiti na koji način će odgovarati „kupci“ papira na kojima stoji neka „titula“ uz njihovo ime.

Djeca nemaju motiva

Kada se pogleda etimološki, možda postoji adekvatno objašnjenje za sve što se dešava. Diploma je riječ grčkog porijekla i znači „presavijen na dva dijela“. Možda je veća logika da se sada taj „papir“ zove „tiligma“ jer tiligmeno znači „umotano“. Dakle, ako Grk kaže diplomeno, znači da je nešto presavijeno. Ali Grci imaju izraz „di plome“ koji znači „usput“. S obzirom na činjenicu kako su neki stekli svoje diplome, onda je zaista to bilo „di plome“ - usput. I latinski jezik je ovdje zanimljiv. Osoba koja je odslušala sva predavanja zove se apsolvent. Ovdje je u osnovi riječi pojam „solvent“ koji označava „platišu“ – u ovom slučaju platišu „di plome“. Kada se sve skupa sagleda, neki su došli „usput“, bili „platiše“ i stekli neke diplome!

Za svaki oblik rada i djelovanja postoji motiv. Učenici za edukaciju i obrazovanje, osim sticanja znanja i potencijalne kompeticije, imaju motiv koji je ekonomskog karaktera. Sticanje znanja i vještina, koje potvrđuje neki papir koji se zove diploma, jeste potencijal za zaposlenje i ostvarivanje sredstava potrebnih za život. Onog trenutka kada se (u)vidi da je za obavljanje poslova potreban samo „papir“, stečen na malo drugačiji način, učenici i studenti će izgubiti motivaciju za svoje školske ili fakultetske obaveze.

Obrazovanje je veoma vezano za odgojnu komponentu, te škole zbog toga nose oba atributa. Kada se u toj profesiji počnu „ljuljati“ moral i etički principi, društvo odlazi u dekadenciju. Upravo je degradacija edukacije od Europe Srednjeg vijeka napravila najmračniji period njene prošlosti. Antički period je jasno rekao da ako nema obućara, Atinjani će biti bosi, ako nema krojača, oni će biti goli, a ako u njoj ne bude učitelja, onda neće biti Atine. Ako se društvena zajednica, u svom obrazovnom sistemu, svede na „prodaju diploma“, njen put u propast je neizbježan.

Ako zažmirimo i zamislimo kako bi izgledalo naše liječenje kod ljekara koji je kupio diplomu ili kakva će biti gradnja mosta inžinjera koji je na benzinskoj pumpi „di plome“ uzeo neki „papir sa pečatom“, evidentno je da nas je strah. Postavlja se pitanje zbog čega društvo, koje će evidentno biti na razne načine kažnjeno zbog toga, ne diže svoj glas protiv ovakvih stvari. Isti ljudi, koji žmire na sve što se dešava, naknadno se čude što njihova djeca nemaju motiva da se educiraju ili uopće borave u školama.

Prije nekoliko godina se utvrdilo da su pojedinci kupili čak i svjedodžbe osnovne škole. Ovo pokazuje u kakvom je rasulu i dekadenciji društvo u kojoj se takve pojave dešavaju. Fascinantno je da se ne reagira na „reklamiranje“ izrade maturskih, seminarskih i diplomskih radova. U javnim oglasima se mogu naći takve pojave gdje se prodaju isti. Svakako da su uvijek za korupciju krive dvije strane – i prodavac i kupac ovakvog oblika usluge. Siguran sam da onaj koji je uradio za drugog diplomski rad ne bi volio da mu taj projektuje zgradu ili liječi roditelje. Trenutna mala finansijska korist pojedinca donosi ogromnu štetu široj zajednici kojoj i taj pojedinac pripada – reže se grana na kojoj se sjedi.

Sticanje znanja

Evidentno je da se pogrešno shvatila „tržišna ekonomija“ kada je riječ o obrazovanju. Ono se na tržištu treba boriti kvalitetom procesa, a najbolja reklama je da iza „pečata i potpisa“ na diplomi stoji adekvatno znanje. Taj kredibilitet se stiče desetljećima, ali je dovoljno nekoliko loših poteza da se isti bespovratno sruši. Umjesto priče o kvalitetnim učenicima i studentima, ovdašnja priča o obrazovanju stalno dobiva negativne konotacije u kojima dominira priča o kupljenim diplomama. Kakvo mišljenje vlada o „diplomama“, najbolje govori jedna reklama ćevabdžinice na kojoj je pisalo „Jedina zaslužena desetka u Travniku“! Dovoljno je bilo pročitati tu reklamu, koja komparira broj ćevapa s ocjenama, da čovjek shvati svu tragediju obrazovanja koju živimo u proteklom periodu.

Već tri desetljeća se obrazovanje promatra kao „budžetski trošak“, a evo, s druge strane, pojavila se mogućnost da obrazovanje „zaradi“. Naravno, radi se o pojedincima koji su u i oko obrazovanja stekli određenu finansijsku korist prodajom diploma, ali, s druge strane, nelegalnu ekonomsku korist stiču i oni koji obavljaju poslove za koje je potrebno zvanje koje su oni doslovno „kupili“.

Lako je steći neko zvanje na papiru, ali je mnogo teže steći određeno znanje. U društvu u kojem sa svih aspekata „papir trpi“ i diplome se posmatraju na taj način. Prošle godine je izvršena provjera 13.150 diploma u Kantonu Sarajevo i pronađeno je 125 falsifikovanih. Iako je broj ispod jedan posto, zanimljiva je statistika – najviše falsifikovanih diploma je srednje stručne i srednje školske spreme! Interesantno da je samo pet kupljenih diploma kategorije VSS. Za razliku od toga jedan slučaj je postao internacionalni. Otkriveno je čak 260 upisanih studenata iz Italije na studije medicine, stomatologije i farmacije po cijeni od 20.000 eura po godini. Vjerovatno više od 90 posto tih studenata ne zna na karti pokazati grad na Drini u kojem su upisali fakultet.

U kretanju radne snage i globalizaciji ekonomije sekundarno veliki problem može biti kada dođete na „loš glas“ i kada počnu nepriznavati sve diplome iz države. Već postoje ti problemi diploma iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i Sloveniji, a vjerovatno će nostrifikacije diploma ići sve teže. Osim što se prodajom diploma ubija motivacija pravim učenicima i studentima, na drugi način se devalviraju i oni koji su na adekvatan i pošten način, radom i učenjem, stekli svoja zvanja i znanja.

Često se konstatuje da je obrazovanje skup proces. Ako tako mislite, sačekajte samo da vidite koliko košta kada vam zavladaju neznalice. Da biste uništili jedno društvo, ne morate ga okupirati ili na drugi način maltretirati. Dovoljno je samo da mu uništite i obezvrijedite obrazovanje!

Ko preživi pričat će...

Samo papir

Postavlja se pitanje zbog čega ljudi smatraju da je dovoljan samo „papir“ da bi se adekvatno obavljao neki posao? Ili se smatra da se ionako ništa ne radi pa je dovoljno da se samo zadovolji neka „forma i norma“ na kojoj piše da je osoba stekla neko „zvanje“?