Vijest o stravičnom ubistvu Inele Selimović i njenog 13-godišnjeg sina koji su stradali od ruke njihovog muža i oca, Emira Selimovića šokirala je BiH. 

I, svaki put nakon takvih zločina postavlja se pitanje - ko je zakazao? Ali, dok se odgovori traže, statistika je sve tužnija i poraznija. Nasilje u porodici sve više buja, a žene su, nerijetko, ubijane na mjestima gdje bi trebale biti najsigurnije - u svojim domovima.

Samo u protekloj godini je ubijeno 12 žena. I, poslije svakog ubistva, poslije svakog femicida, javnost se digne, šalju se poruke - nijedna više, pozivaju se i prozivaju nadležni i tako ukrug do novog slučaja. Napori nevladinih organizacija i stručnjaka da se femicid uvrsti u zakon, za sada, nisu urodili plodom. Nakon ubistva u Kalesiji iz Misije OSCE-a u BiH su pozvali nadležne da poduzmu hitne i konkretne korake.

- Ovaj užasni zločin još jednom potvrđuje bolnu istinu – nasilje u porodici i rodno zasnovano nasilje ne jenjava i nastavlja se, uprkos datim obećanjima i uloženim naporima – podsjetili su iz OSCE-a.

Nasilje prema ženama ili u porodici nije i ne može biti privatni problem. Onog trenutka kada nasilnik podigne ruku na svoju partnericu, suprugu, dijete, to postaje pitanje i sigurnosti zajednice. Nasilje u porodici je i javnozdravstveni, pa i politički problem, onaj u koji se treba „petljati“. Iako se situacija nerijetko čini beznadežna, rješenja su, itekako, moguća. Prevencija je ključna. Treba krenuti od vrtića i škola, jer je porazna činjenica da djecu i dalje odgajamo u patrijarhalnom društvu. Baš kao što je porazno i to da su žene i dalje većina koja je pod stalnim udarom muške ruke.

Nasilje u porodici nije lična stvar. Pretvoreno je u ličnu, jer nemamo povjerenja u sistem. Sistem mora zaštititi žrtvu i pokazati da izlaza iz kruga nasilja ima. Inače ćemo nastaviti brojati žrtve.