Osnovni razlog pravljenja kalendara i „mjerenja“ vremena je činjenica da su agrarne kulture zavisile od meteoroloških odlika podneblja. Potreba da se znaju periodi suhih i vlažnih razdoblja su natjerale drevne civilizacije da stvore svoje kalendare. To je bio period razvoja astronomije jer su uočene neke nebeske zanimljivosti – od perioda dana do identičnog položaja zvijezda na nebu u određenom periodu godine. Stari Egipat je zavisio od vode rijeke Nil te je Nova godina počinjala s njegovim visokim vodostajem koji se ponavljao svakih 365 dana. To je vrijeme koje je bilo potrebno da zvijezda Sirius zauzme identičan položaj na nebeskoj sferi.

Mjesečeve faze

Odavno je jasno da je 365 dana period koji je potreban da Zemlja obiđe oko Sunca. Zbog toga se svi kalendari ovog tipa zovu „solarni“, a egipatski je imao trinaest mjeseci – dvanaest po trideset dana i jedan od pet dana. Taj trinaesti je bio poznat kao „prazni“, jer se za djelovanje u njemu nije plaćao porez. Gaj Julije Cezar je, zbog činjenice da okretanje Zemlje traje 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi duže od 365 dana, uveo pojavu „prestupne godine“. Svaka četvrta godina je imala 366 dana, a datum koji se u njoj javljao je 29. februar. Rimljanima prva dva mjeseca, koji su generalno zimski, nisu imali neki značaj. U njima se nisu bavili agrarom niti su išli u ratove. Zbog toga neki mjeseci, koji su nama od devetog do dvanaestog, nose nazive po brojevima od sedam do deset na latinskom jeziku (septem, okto, novem, decem).

Osim kalendara koji se zove „Julijanski“, drugi solarni kalendar je dobio ime po Papi Grguru IX. On je krajem XVI stoljeća napravio reviziju kalendara te uočio da se isti svakih 128 godina mora „namještati“. Razlika dva kalendara od 1582. godine je trinaest dana, a ista se najbolje vidi kroz obilježavanja Božića. Pravoslavne crkve koje su ostale vjerne starom kalendaru obilježavaju Božić 7. januara, a one koje prate novi (Gregorijanski) kalendar isti obilježavaju 25. decembra. Zbog razlike u kalendarima navodi se podatak da su sportisti Rusije zakasnili na Olimpijadu 1908. godine u Londonu, a čuvena Oktobarska revolucija je bila u novembru!

Za razliku od praćenja dužine kretanja Zemlje oko Sunca neki narodi su se odlučili da prate nama najbliže nebesko tijelo i njegovo kretanje oko Zemlje. Promatrajući nebo od davnina se primijetila jedna neobična pojava – Mjesečeve faze. S obzirom na činjenicu da Mjesec ne proizvodi svoju svjetlost nego reflektuje Sunčevu, različit položaj nebeskih tijela nam daje prividno drugačiji oblik Mjeseca na nebu. Razlika između dvije faze traje sedam dana, a kalendari ovog tipa se zovu „lunarni“. Brojni narodi, uključujući Kineze, Hinduse, Jevreje i Arape, koriste ovaj vid kalendara. Novi kalendarski mjesec počinje kada je faza mladog Mjeseca, a godina traje dvanaest mjeseci. Za razliku od solarne godine ova traje deset dana kraće. Kada se „saberu“ svi mjeseci lunarnog kalendara (šest po 30 i šest po 29 dana) dobije se godina u dužini od 355 dana.

Perzijski jezik

Svakako jedan od poznatijih lunarnih kalendara je onaj po Hidžri. Orijentalna kultura je na ove prostore donijela i drugačiji izraz za kalendar – vaktija. Osim što određuje lunarni kalendar, vaktija prati i dnevno kretanje Zemlje oko svoje osovine zbog pet dnevnih molitvi kod muslimana. Upravo u subotnjoj večeri 29. marta je faza mladog Mjeseca koja označava kraj ramazana - mjeseca posta. Ova činjenica označava da počinje novi mjesec po lunarnom kalendaru koji se zove ševal. Prvi dan ovog mjeseca označava početak najvećeg praznika kod muslimana – Bajrama. Zanimljivo da je naziv ovog praznika došao iz turskog preko perzijskog jezika. Arapi bajram zovu eid, a ovaj koji nastupa nakon ramazana Eid al – Fitr. Još jedan veoma značajan izraz kod muslimana dolazi iz perzijskog jezika – abdest (ab-voda; dest-ruka).

U nedjelju, 30. marta, u 7.12 će se klanjati bajram-namaz. Inače dnevne molitve se ravnaju po lokalnom, a ne po zonalnom vremenu. Za razliku od gradskih mahala u kojima se često može čuti „Bajram barečula“, ovaj praznik se čestita sa „Bajram šerif mubarek olsun“. Brojne izraze stranog porijekla smo „modificirali“ te se to desilo i čestitkama za bajram. Kada se zna da smo od njemačkog „Feuerzeug“ stvorili riječ „fajcag“ onda nam ni „Bajram barečula“ ne treba biti iznenađenje. Kada se uporede kalendari, jedna činjenica je primjetna – Bajram svake godine dođe deset dana ranije. Ovo je posljedica razlike dužine solarne (365) u odnosu na lunarnu godinu (355 dana).

Za razliku od Arapa, Jevreji „sustižu“ solarni kalendar. Zanimljivo je da je trenutno 5785. godina, a da je svaka treća godina prestupna i ima trinaest mjeseci ili 385 dana. Na ovaj način se ovaj kalendar „poklapa“ sa solarnim. Drevne civilizacije kao što su Grčka i Rim, uzimale su druge događaje za početak nekog novog doba. Tako je to za Grke to bila prva Olimpijada (776. pr.n.e.), a za Rimljane nastanak tog vječnog grada (753. pr.n.e.). Za ogroman dio Planete „zapadne kulture“ trenutno je 2025. godina i označava period od Isusa Krista. I tu postoje nesuglasice pa u Etiopiji smatraju da je trenutno 2017. godina.

U Iranu se koristi solarni kalendar, Nova godina se obilježava prvog dana proljeća, a vrijeme računa od Hidžre te im je sada 1403. godina. Najviše „godina“ ima stari Vizantijski kalendar koji je računao vrijeme od „Velikog potopa“. Prema tom kalendaru trenutno je 7533. godina.

Ovog vikenda se dešava još jedna „namještena“ stvar koja se vezuje za vrijeme. Period razvoja industrije je zahtijevao „duži dan“, odnosno da se poveća radna efikasnost na dnevnom svjetlu. Osnovni razlog uvođenja „ljetnog vremena“ je energetska ušteda. Zanimljivo da se ova pojava prvi put dogodila u Prvom svjetskom ratu, kada su 1916. godine sat „unaprijed“ pomjerili Njemačka, Austrougarska i Velika Britanija. Naše pravo vrijeme je „zimsko“ te ne treba ni koristiti taj izraz. Kazaljke na satu se pomjeraju u posljednjem vikendu oktobra i posljednjem vikendu marta. U nedjelju u dva ujutru kazaljka će se pomjeriti na tri te će se „dodati“ sat. U oktobru se pravi suprotna pojava te se kazaljka vraća s tri na dva sata.

Ljetno vrijeme

Neke države Afrike i Azije nikada nisu uvele ljetno vrijeme, a zanimljivo je da su određene odlučile da se više ne vraćaju na stvarno (zimsko) vrijeme. To su Turska i Rusija, koje ovu činjenicu opravdavaju uštedom energije. Inače postoji ideja da se i u Evropi ostavi samo ljetno vrijeme, ali je ta odluka prolongirana zbog problema s pandemijom koronavirusa prije nekoliko godina.

Često se kaže da je ovo ona noć kada spavamo sat „kraće“, a poznata je i lokalna šala o pomjeranju sata – i to iz dnevne u spavaću sobu!

Ove godine Ramazanski bajram „pada“ u nedjelju, dan koji je ispunjen radošću i obiteljskim okupljanjima. Istovremeno pomjeranje kazaljke na satu donosi dodatnu dinamiku u naš svakodnevni život te nas, iako se čini da su ove dvije stvari nespojive, podsjećaju da je promjena neizbježna. Ovaj spoj tradicije i modernosti nas podstiče na razmišljanje o načinu balansiranja duhovnosti, tradicije, kulturne baštine te svakodnevnih obaveza i potragu za odgovorom na pitanje – kako se prilagoditi promjenama koje dolaze!?

Davno su Rimljani rekli „Tempus fugit“, što doslovno znači „vrijeme bježi“. Osim što ga mjerimo kalendarima, moramo biti svjesni da je ono nepovratno prolaznog karaktera, a na nama je da ga osmislimo i iskoristimo na najbolji mogući način – bez obzira koja (nam) je godina i koji kalendar koristimo!

Svim muslimanima Bajram šerif mubarek olsun, a ostalima želja da se pridruže svojim susjedima u njegovom obilježavanju – naravno, uz baklavu!

Početak 1447. godine po Hidžri

Različite civilizacije uzimaju drugačije događaje za početak nekog svog novog doba. Hidžra je bila 622. godine te je to vrijeme početka novog doba kod Arapa, a sekundarno i drugih muslimana. Logika bi bila da je sada 1403. godina po Hidžri, ali činjenica da lunarna godina traje deset dana kraće je stvorila formulu po kojoj se računa ta godina (H = 33(2025-622)/32). Kada se 25. juna 2025. godine pojavi mladi Mjesec on će označiti početak 1447. godine po Hidžri.