Samiru Valjevcu i Mensuru Nuhanoviću, policajcima iz Kalesije, po svemu sudeći, nasilje u porodici nije bilo neki bauk, pa su odlučili da ne postupaju kada je Inela Selimović upućivala posljednje vapaje prije nego će je njen suprug Emir zadaviti golim rukama.

Za Emira niko nema dilemu da je to monstrum, a osim supruge je zadavio i svog maloljetnog sina.

No, pitanje koje se postavlja jeste kakvi su to monstrumi u organima reda koji nemaju senzibiliteta prema onim koji su nasilnici na ženama, pa odluče da sve zataškaju i da nikome od nadređenih ne prijave ništa.

Čak i razni kriminalci, koji leže u zatvoru, ne vole one koji udaraju na nejake, ali Samir i Mensur su bili tu da zaštite Emira. Da nije bilo tako, možda bi Inela i danas bila živa.

No, tu nije kraj pokvarenosti pojedinaca u MUP-u TK, nego se slučaj dvojice „prljavih“ policajaca pokušao i zataškati.

Tek kada je "Dnevni avaz" objavio tekst o ovom groznom slučaju, prvi put se Tužilaštvo TK oglasilo, dok MUP nije odmah osjetio za shodnim ni da to uradi.

Odlučili su da ih suspendiraju tek dva dana nakon što smo objavili tekst, iako se moglo čuti iz Tužilaštva TK da je istraga u završnoj fazi i očekuje se da se u narednom periodu donese tužilačka odluka. To implicira da je Tužilaštvo TK moralo izuzimati neku dokumentaciju iz PS Kalesija i ne postoji promil šanse da niko u cijelom MUP-u nije znao za to.

To sve navodi na zaključak da do eventualnog podizanja optužnice oni ne bi ni reagirali, a možda bi se i tada pozivali na presumpciju nevinosti. Presumpcija nevinosti treba da postoji, ali trebaju da postoje i preventivne mjere, kao što je suspenzija.

U ovako osjetljivim slučajevima postoji i uznemirenje javnosti, koje također treba biti važan faktor u odlučivanju. Ali, očito, sve po onoj narodnoj: ruka ruku mije.