Za Admira Glamočaka (56) kažu da je sve što je odigrao, bilo na filmu, u pozorištu ili na televiziji, doživjelo uspjeh.

Glumac, reditelj i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (ASU) vrlo rijetko daje intervjue te generalno izbjegava pojavljivanje u medijima, ali smatra da ovog puta ima šta ispričati. Nedavno je SARTR-ova predstava „Brašno u venama“, u kojoj igra, proglašena za najbolju na festivalu u Skoplju, a u Narodnom pozorištu Mostar Glamočak početkom naredne godine počinje pripreme za novi komad, dok će ga TV publika moći gledati i u novim epizodama „Lud, zbunjen, normalan“ i, kako kaže, tri filmska ostvarenja, ali, naglašava, ako se pare sakupe.

 Izvrstan ansambl

Krenuli smo od nagrade u Skoplju.

- Apsolutno, priznanja mi mnogo znače i na neki način to je potvrda da sve što radimo ima nekog smisla. Nekako mislim da je, kada je u pitanju pristup teatru, priča najvažnija. Tema kojom se predstava bavi je vrlo važna, a usto od velikog značaja je i kada imate izvrstan ansambl, dobru atmosferu, divne kolege... I kada se sve to poklopi, čovjek jednostavno poželi da takav komad ima na repertoaru i u svojoj biografiji. To je dokaz da ono što radimo ima smisla - govori Glamočak.

 Hoće li biti novih projekata?

- Početkom 2019. radit ću predstavu u Narodnom pozorištu Mostar prema tekstu Mate Matišića, a naziv je „Anđeli Babilona“. U pitanju je vrlo aktuelna tema. Komedija jeste po žanru, ali se dotiče naše političke situacije, zapravo cijele političke situacije u regionu. To je nešto čemu se radujem, s obzirom na to da je moj prvi novi projekt u ovoj sezoni. Ja potpisujem režiju, a najvjerovatnije da ću i igrati.

 Jeste li zahtjevni pri izboru glumaca?

- Pa ne znam, bitna je količina strasti koju dijelimo prema poslu. To s jedne strane, a s druge je vrlo važno da su ljudi oslobođeni sujete i da nekako svi uđemo u projekt kao da ništa ne znamo, da ga gradimo ispočetka kao da nam je prva uloga u životu. Ima dosta takvih kolega i s njima obično dijelim prostor scene. Nekako, najbliže su mi kolege iz moje generacije i uvijek rado igram s njima, a ima i mnogo mladih ljudi koji se s jednakim zanosom i strašću upuštaju u svaki novi teatarski izazov.

 Pogriješit ću

S obzirom na to da ste profesor na ASU, kako Vam se čine nove generacije studenata?

- Žele da uče, posmatram ih četiri godine dok su na Akademiji i zaista su odani. Neki se promijene tokom škole, što je, također, očekivan period glumačkog odrastanja. Sve to na kraju dođe na svoje i jasno je da bez velikog ulaganja, rada i truda nema dobrog hljeba od ovog posla.

 Čini mi se ili ste zaista napravili pauzu kada su TV projekti i film u pitanju?

- Nisam napravio pauzu. Nedavno sam snimio devet novih epizoda „Lud, zbunjen, normalan“, a prije toga sam snimao seriju „Ne diraj mi mamu“, koja se prikazuje na Novoj TV. U planu su još tri seta snimanja LZN, onda u pripremi su i tri filma o kojima još ne mogu govoriti. Jedan od njih je i od Pjera Žalice „Praznik rada“, pa ćemo vidjeti koji će biti realiziran. Sudeći po onome kakva je situacija u bh. kinematografiji, bilo bi zaista veliko kad bi se realizirala sva tri.

 Koji lik tumačite u novim epizodama LZN-a?

- To je neki lik koji se pojavio prije možda dvije sezone, ali kratko. Radi se o direktoru mostarske televizije. On se zaljubljuje u Mariju, koju glumi Tatjana Šojić, i sad je to čovjek koji želi napraviti političku karijeru, tako da mi je to bilo uzbudljivo i zanimljivo.

Kako Vam se danas čini društvena situacija?

- Vjerujte, šta god kažem ili mislim, pogriješit ću. Nisam dobar prognozer oko toga, a što se tiče nekih drugih stvari, mogao bih govoriti, a o politici, zaista, ne.

 Kuda idemo?

- Joj, kad bih to znao. Nisam vam ja politički analitičar, oni to znaju. Iskreno, radim svoj posao, živim od njega i volim ga. Kad bismo svi tako mogli, onda bismo krenuli naprijed i onda je nebitno gdje ko i u kojoj fotelji sjedi. Naš se narod, nažalost, neće osvijestiti i napraviti bolje. Svake četiri godine mislimo da će se osvijestiti, ali očito nam je dobro, pa ne želimo promjene. Zato na tom polju nemam optimizma, ali imam ga kada je Bosna u pitanju. Proputovao sam skoro cijeli svijet i ne bih mijenjao ne znam koji grad za trun Bosne. Užasno sam vezan za našu zemlju, koja je prelijepa, još samo kad bi ljudi vidjeli tu ljepotu, bilo bi nam svima dobro. 

 „Dame biraju“

 Može li se ponoviti hit-predstava „Dame biraju“?

- Predstava koju smo napravili prije četiri-pet godina još živi i mnogo igraju. Popularnija je, zapravo, dosta se više igra u regionu nego kod nas. Naravno da se može nešto takvo napraviti, ali treba naći druge i nove teme i tekstove.

 Šta je garancija uspjeha

 Dosta predstava u kojima glumite ima dug vijek trajanja.

- S jedne strane, fenomen takvog uspjeha je sama predstava, zapravo priča. Nekako, uđem u projekt za koji mislim da će dugo živjeti, igram s kolegama koje izuzetno cijenim i volim, onda to na neki način garantira i uspjeh, ali i dug život predstave.