K'o pamuk ruke tvoje nježne, još pamtim kad mi dođeš nedeljom... Doduše tako pjeva Zdravko Čolić, a veliki Orhan Pamuk dolazi nam u utorak.
Pisac svjetskog glasa i nobelovac 25. juna družit će se sa građanima bh. prijestonice, a dan kasnije u Narodnom pozorištu Sarajevo prisustvovat će premijeri predstave „Snijeg“, nastale prema njegovom istoimenom romanu.
Velika je to stvar za kulturu naše zemlje i još jedna kockica u mozaiku kojim Sarajevo treba i može postati jedna od najistaknutijih evropskih kulturnih prijestonica.
Jer, Sarajevo taj kapacitet ima. Grad koji, na tako jedinstven način, spaja Istok i Zapad, naglasak na spaja, a ne razdvaja, grad koji u svojoj prirodi i nutrini ima rijetko viđen kapacitet koji se kalio stoljećima. I to na mjestu za koje će mnogi reći da je najinspirativnije na svijetu.
Imamo mi festivala – teatarskih, filmskih, muzičkih... Imamo umjetnika svjetskog dara i glasa, imamo svega... Samo ne smijemo dozvoljavati da nam takvi ljudi odlaze, trebaju biti ovdje, koliko god im kapaciteti Sarajeva ne pogoduju za rad. Ali, sigurno da sve ono što BiH ima, ali i nema, daje materijal kao malo gdje na svijetu da se stvaraju remek-djela.
Imali smo velikana i vrhunskih djela ranije, ali ne smijemo dozvoliti da se ponosimo onom čaršijskom kada je neki vrli šetač upitao Ivu Andrića: „Pisac, napiše li se šta?“
Dakle, i dolazak Pamuka, osim njegova dva dana u Sarajevu, treba služiti kao podsticaj za više, bolje i brže. I to ovdje, a ne negdje drugo. Jer, domovina se brani kulturom.
