Iza bosanskohercegovačke slikarice Mirsade Baljić je veoma intenzivan period, a nedavno je organizirala tradicionalnu izložbu „Umjetnici Sarajevu“, koja je okupila brojne umjetnike iz zemlje i inozemstva.

Prožeta svjetlošću

- Do sada je, u okviru internacionalnog projekta „Umjetnici Sarajevu“, organizirano deset izložbi, koje se tokom jula održavaju u Hanikahu Gazi Husrev-begove medrese, a već tri godine, odlukom autora projekta, izložbe se realiziraju putem Udruženja umjetnika „Art Colony“ Sarajevo. Umjetnici izlažu svoja djela, prožeta svjetlošću i energijom koja spaja i ujedinjuje različitosti, tragom vlastitih poimanja i kreativnosti.

 U proteklih 10 godina, na ovoj izložbi izlagalo je gotovo stotinu umjetnika iz 30 zemalja, s blizu hiljadu radova. Koliko ste ponosni na ovaj projekt?

- U ovom projektu učestvovali su umjetnici iz mnogo zemalja - BiH, Srbije, Hrvatske, SAD, Turske, Kipra, Rusije, Velike Britanije, Albanije, Ukrajine... Na prethodnih deset izložbi predstavljeno je gotovo 1.000 umjetničkih djela raznih tehnika: ulje i akrilik na platnu, akvareli, grafike, crteži, skulpture, umjetničke fotografije, videoradovi. Izuzetno sam ponosna jer smo uspjeli održati kontinuitet te predstaviti eminentne umjetnike raznih slikarskih tehnika, ujedinjenih u zajedničkom umjetničkom činu.

 Odali ste i počast umjetnicima koji nisu više s nama.

- Na izložbi se bili i radovi naših renomiranih umjetnika koji nisu više s nama - Ane Kovač i Dževada Hoze, kojima smo i posvetili ovu izložbu. Svih ovih godina svoj doprinos, učešćem na ovoj izložbi, davao je akademik Dževad Hozo. Kad smo jednom prilikom razgovarali o ovoj izložbi, na kojoj se posljednjih osam godina predstavljao videoradovima, na moj upit hoćemo li pustiti njegov videomaterijal na narednoj izložbi, rekao je: „Kad odem Metki i ne budem na ovom dunjaluku, slobodno nastavi ovo prikazivati“, dajući mi nov USB stik s obimnim materijalom.

U junu ste tradicionalno organizirali izložbu „Tri umjetnika“ u Galeriji „Preporod“. Koliko je danas važna ta sinergija, zajedništvo među umjetnicima?

- „Tri umjetnika“ je jedna izložba, Dževdet Nikočević, Adis Lukač i ja samo smo neki od umjetnika koji su svojim aktivnostima obilježili posljednju deceniju. Okupljeni u stvaralačkom činu, s drugim umjetnicima činimo međusobno zajedništvo, istrajnost, kolegijalnost, poštovanje, što je dragocjeno i od izuzetnog značaja za nas, umjetnike, njegujemo posebno pozitivno ozračje.

Fascinantna priča

Prije toga ste u BKC-u predstavili dokumentarni film „Izložba 92“ i postavku „Umjetnici Sarajeva za slobodnu BiH, 1992.-1995.“

- Multimedijalna dokumentarna izložba „Umjetnici Sarajeva za slobodnu BiH“ posvećena je likovnom događaju nastalom u prvim mjesecima opsade Sarajeva i fascinantna je priča o duhovnom i stvaralačkom otporu na samom početku rata u glavnom gradu BiH. Projekt je nastao u okviru Umjetničke čete Regionalnog štaba TO Sarajeva, koja je formirana tokom ljeta 1992. godine i kroz koju je, jednim dijelom, artikuliran otpor umjetnika koji su tada djelovali u opsjednutom Sarajevu. Dokumentarna izložba prati kompletan put ovog velikog likovnog i umjetničkog projekta nastalog u vremenima opsade, rata i stradanja.

Vi ste autor ove multimedijalne izložbe čiji je privatni arhiv bio osnova za realizaciju čitavog projekta.

- Taj arhiv čine brojne fotografije, videomaterijal i dokumentacija iz tog vremena. U projektu je korišten i privatni arhiv fotografa i videoumjetnika Zorana Lešića. Osim fotografija i dokumentacije, u okviru projekta nastao je i dokumentarni film „Izložba '92“ Jasmina Durakovića, koji je i sam bio jedan od aktera u organizaciji izložbe u Kamernom teatru. U filmu je korišten i njegov filmski arhiv, kao i Zorana Lešića.

Taj projekt je dugo sazrijevao i svojevrsna je oda jednom vremenu. Koliko ste ponosni što ste, uprkos teškim vremenima za kulturu, uspjeli sakupiti takav dragocjen materijal?

- Film je dokumentarno i autentično svjedočanstvo o ovoj izložbi, s nizom dosad neviđenih videosnimaka iz tog perioda i uz izjave nekih od učesnika u ovom projektu - Derve Harbinje, Ane Kovač, Jasmina Durakovića, Edina Numankadića, Alme Suljević, Raseme Isaković, Enesa Čolpe, Hamzalije Muhića, Stijepe Gavrića, Zorana Lešića i Andreja Smrekara, te moje malenkosti. Posebno mjesto u ovoj izložbi i filmu ima akademik Dževad Hozo, koji je uradio dizajn za izložbe u Sarajevu i Ljubljani, ali i jedan od inicijatora da se ova fascinantna priča o umjetničkom otporu u Sarajevu zaokruži dokumentarnom izložbom i filmom. Nažalost, to za svog života nije doživio, te je ovaj projekt i neka vrsta posvete ovom velikom umjetniku. Istrajna u svojim nakanama. Ponosna.

Krajem marta imali ste samostalnu izložbu „Snoviđenja“ u Umjetničkoj galeriji BiH, prožetu poljima djetinjstva i sjećanjima.

- Ako su zavičaj i djetinjstvo ono što svakog čovjeka obilježava za čitav život, onda je moje bavljenje pejzažom, zapravo, inspirirano pejzažom Hercegovine, zelenim rijekama i krajolikom u kom sam odrastala, uz dolinu Neretve, u mojim Višićima. Gledajući nebo, ta prostranstva koja trepere pred našim očima, zaustavljaju se na površini vode, prohladne Neretve, upijajući žarke boje pohranjene u sjećanju, do trenutka kad budu razlivene na akvarel papiru i slikarskom platnu. Polja djetinjstva na mojim slikama, prožeta svjetlošću, našla su se na zidovima Umjetničke galerije BiH. „Razgovarale“ smo pogledom moje slike i ja, sretne i sjetne u isto vrijeme - to je „Snoviđenje“.

 Koliko su Vaša djela ogledala Vaših osjećanja?

- Osjećam dodir osunčanih pejzaža, vedrog neba i plodova raspuklih od zrelosti, to je doživljaj mog podneblja, urezan u svijest od najranijeg djetinjstva. Taj doživljaj je i moja tema i moja inspiracija, najjača emocija koju nosim... Moje bavljenje slikom, sva moja slikarska poetika, nastali su iz njega. Putuju sjećanja, a svjetlost mi nameće jake boje, sve je u intenzivno crvenom, u intenzivno ljubičastom, u žutom, u plavom, zelenom...