Historijski muzej Bosne i Hercegovine večeras je bio domaćin promocije knjige jednog od najboljih bosanskohercegovačkih, ali i evropskih književnika Dževada Karahasana.
On je predstavio svoju knjigu "Dnevnik selidbe" u izdanju "Bulevar Books" iz Novog Sada. To je drugo izdanje Karahasanovog djela. Knjiga govori o opsadi Sarajeva, izvrnutom gradu i građanima zbog rata, a, iako je ranije objavljena, još je aktuelna.
- Velika je radost vidjeti da još ima raje zainteresirane za razgovor - započeo je Karahasan i nastavio:
- U svijetu materijalnih stvari mi ljudi boravimo samo tjelesno. Dok jezikom razumijemo svijet, oblikujemo sve duhovne sadržaje, izražavamo se. Nauke koje nam pokušavaju nametnuti svijet matematike kao ambijent koji ćemo živjeti, kad god pokušavaju da da saopće nešto što nisu čiste matematičke formule govore jezikom. Ili muzikom.
O važnosti jezika i književnosti rekao je kako, iako predaje i na njemačkom, bosanski je njegov jezik.
- Ja na njemačkom znam predavati, ali ne znam psovati. U svim jezicima sam vrlo rado gost ali u ovom sam kod kuće. Ovaj jezik je kuća mog bića, moj razlog na ovom svijetu - kazao je Karahasan.
Gosti u punoj sali u Historijskom muzeju BiH pomno su slušali ovog vrhunskog književnika i upijali svaku njegovu riječ. A Karahasan ih je nasmijavao prepričavanjem anegdota.
- Čovjek je biće vremena. Iznad vremena mi ne bismo mogli boraviti kao živi ljudi. Život je stvari vrijeme. Zato je prirodno da se bitne ljudske djelatnosti opsesivno bave vremenom. Od kako je ljudi, radimo tri stvari, hranimo se, vodimo ljubav i pripovjedamo.
Historija kao disciplina je u svojim počecima mnogo bliža književnosti nego onome što mi danas razumijemo pod historijom ili historografijom. Historija postaje sluškinja onih koji su na vlasti - kazao je Karahasan osvrćući se na važnost i povezanost historije i književnosti.
Kaže da nas je historija pripremila za ono što smo danas.
- Historija je uvijek ideološka. Svi zločini koje smo počinili ili su počinjeni iz ljubavi ili su se, eto, slučajno okrenuli. Kada neprijatelj čini nešto dobro to je ili protiv njegove volje ili to čini s namjerom.
Književnost tvrdo vjeruje u etičke osnove. Tvrdo vjerujem da ljudska djela imaju vrijednost po sebi. Dobar čovjek je dobar jer je pošten, a ne zato što je moj komšija. Zločin je zločin pa makar ga činio i ja - istakao je profesor Karahasan.
Naglasio je važnost čuvanja prošlosti i pamćenja.
- Svaki čovjek i zajednica imaju u sjećanju stvari kojih se nemaju baš razloga ponositi. Ako ne pamtiš ono čega se trebaš stidjeti opet ćeš raditi budalaštine i još više se stidjeti. Ako pokušavaš izrezati iz prošlosti nešto desit će se još gore - kazao je Karahasan.
Publika je često profesora prekidala aplauzima, a nakon razgovora s njim mnogi su poželjeli dobiti posvetu u svojim knjigama ovog autora.
