Sarajlija Amir Kurtagić prošlog vikenda u Sarajevskoj vijećnici otvorio je izložbu naziva "Hands Full of Happiness", u prijevodu "Ruke pune sreće". Ovo je Kurtagićeva autobiografska zbirka, koja je za autora posebna, jer posmatrače, kroz 12 radova, vodi na zanimljivo putovanje.

Kurtagić za „Avaz“ otkriva o kakvom opusu je riječ, te govori o umjetnosti iz svog ugla.  

 Refleksija života

- Broj 12 nije slučajan, on predstavlja refleksiju mog života ispričanu kroz 12 mjeseci. Svaka slika je dobila naziv po mjesecu koji opisuje, od januara do decembra. Cilj mi je posmatrače odvesti u neku drugu dimenziju. Slike su jako dinamične, pune boja i detalja.

Šta je bio najveći izazov u radu na ovoj postavci?

- Iskreno, bilo je više izazova pri pripremi ove zbirke, ali bih posebno izdvojio dva. Prvi je bio raditi na tako velikim platnima, jer sam prvi put radio kompletnu zbirku slika u velikom formatu. Drugi izazov je bio prikazati stvarnost, odnosno motive i figure što detaljnije i realističnije. Da li sam u tome uspio, vrlo rado, prepuštam posmatračima da sami ocijene. 

Duhovna baza

Živite u Njemačkoj, često ste u Sarajevu. Koliko je umjetnost za Vas bijeg od stvarnosti, jer ona nije Vaš primarni posao?

- Da, trenutno živim u Njemačkoj, a Sarajevo je za mene duhovna baza i uvijek će to biti. Sarajevo je grad koji uvijek nosim u srcu i kome se uvijek vraćam. Gdje god da se nalazim, on je moja luka, moja životna konstanta. Slikanje mi u život unosi balans. Ja sam po zanimanju mašinski inžinjer, ali mislim da mi je privilegija što imam dva primarna zanimanja, slikarstvo i inžinjerstvo.

Šta je za Vas umjetnost?

- Umjetnost je temelj mog života i moj pogon. Bez nje, vjerovatno, ne bih bio tamo gdje sam danas. Ne bih mogao zamisliti život bez umjetnosti. Umjetnost je za mene dio svakodnevice i bijeg od stresa. Uživam u stvaranju novih tematskih zbirki. 

Dva velikana

Čiji rad posebno cijenite kada je riječ o svjetskoj i bh. sceni?

- Dva svjetska umjetnika čiji radovi me posebno inspirišu, jesu Salvador Dali i Rembrandt. Kad je riječ o bh. sceni, to su, definitivno, Irfan Hozo, Safet Zec i Mersad Berber.