Svjetska premijera dokumentarnog filma "Daidžin prsten" autorice Aide Hadžimusić zabilježena je na 7. Aljazeera Balkans festivalu dokumentarnog filma (AJB DOC) u Sarajevu a pored ostalog, željela je da sazna i da li je naše društvo spremno na katarzu.

Film je nastao pod pokroviteljstvom Fondacije Konrad Adenauer, a donosi priču o autoričinom daidži Abdurahmanu Filipoviću Braci, ljekaru iz bosanskog grada Kalinovika, koji je nestao i pogubljen u ratu u BiH 1990-ih.

Kako bi otkrila istinu o njegovom životu i pogubljenju, kako i zašto je ubijen te saznala gdje su skriveni njegovi posmrtni ostaci, autorica kreće na putovanje na kojem se susreće s njegovom rodbinom i prijateljima, preživjelima iz rata, osuđenim ratnim zločincima i bivšim ratnim zvaničnicima.

Hadžimusić je u izjavi za Fenu kazala da je dokumentarni film simboličan spomenik njenom daidži, ljekaru iz Kalinovika koji je ubijen u ratu i koji je nestao. Željela je da se upozna sa svim detaljima ubistva, historijskim činjenicama.

- Najvažnije, željela sam da znam kako ljudi iz Kalinovika, mjesta u kojem je puno Bošnjaka ubijeno i raseljeno, od ljudi koji su se družili sa mojim daidžom, njegovi prijatelji, komšije, kako oni gledaju na ratne zločine. Kako se neko ko istinski pati što 'Brace' više nema, danas određuje prema veličanju ratnih zločinaca – kazala je ona, istaknuvši da je u Kalinoviku rođen Ratko Mladić i veličaju ga kao heroja.

Odgovor koji sam dobila kroz film, dodaje ona, na intimnoj razini, njegovi prijatelji Srbi pate za njim jer je bio nevjerovatan čovjek, ljekar koji je služio zajednici.

- A s druge strane, niko od mojih sagovornika nije bio spreman da se odrekne dijela kolektivnog identiteta koji ih određuje. Moje najveće saznanje je da ljudi nemaju kapacitet da povežu uzrok i posljedicu, da povežu lik Ratka Mladića i drugih počinilaca zločina, sa smrću ljekara, njihovog prijatelja koji je ubijen – pojašnjava Hadžimusić.

Još uvijek se šuti o lokacijama na kojima su premješteni njegovi posmrtni ostatci i "u tom smislu, nisam došla do istine".

Tokom potrage, uspjela je razgovarati sa presuđenim ratnim zločincima, kao što je bio čuvar logora, sa bivšim ratnim zvaničnicima, jer je htjela dobiti odgovore sa viših razina.

- U konačnici, rezultat moje potrage je pokazao da još uvijek živimo u društvu koje nije spremno na katarzu – zaključila je Hadžimusić.

Njena želja je da film nastavi sa festivalskim životom i da ga što više ljudi pogleda.

- Jasno mi je kako je film primljen ovdje, znam kakva je percepcija našeg bh. društva. Ali bih voljela da film bude pogledan u Srbiji, Crnoj Gori, u svijetu, da vidim kako se međunarodna publika, publika u regiji određuje prema njemu. Jer će tek te reakcije pokazati gdje smo i u kakvom društvu živimo, koliko nam treba da ozdravimo kolektivno – poručila je Aida Hadžimusić.

Priča "Daidžin prsten" našla je svoje mjesto u srcima ljudi. A daidžin prsten i dalje "živi" - sada je na Aidinom prstu. Dobila ga je od osobe koja je bila djevojka njenog daidže. U vrijeme rata je taj prsten dao djevojci i oporučio joj da ga dobro čuva ako mu se nešto desi. Nakon 30 godina poklonila ga je Aidi. Kada je ubijen, njen daidža ljekar iz Kalinovika Abdurahman Filipović zvani 'Braco', imao je 34 godine. 

Njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.