Pjesnik, boem, poliglota i prevodilac Musa Ćazim Ćatić rođen je u Odžaku 12. marta 1878. godine. 

Bio je jedan od prvih bošnjačkih pjesnika, koji su nakon dugog, višestoljetnog perioda stvaranja književnosti na orijentalnim jezicima, poeziju pisao na maternjem, bosanskom jeziku. 

Vrijedan opus

Pisao je ljubavne, rodoljubive i religiozne pjesme. Vrijedan opus Muse Ćazima Ćatića predstavljaju religijske pjesme u kojima je primjetna njegova duboka religioznost. 

Musa Ćazim Ćatić preminuo je u cvijetu mladosti, 6. aprila 1915. godine u svojoj 37. godini.

Ramazan, kao izraz iskrene pobožnosti i dosljednosti u vjeri bio je inspiracija za nastanak pjesama "Ramazanska večer" i "Lejletul-Kadr".

"Ramazanska večer"

Suton se spušta, mirisav k’o smilje

I siplje zemljom svoje nujne čare –

Gle, mujezini već pale kandilje

I svijet ostavlja trge i pazare,

A suton pada mirisav k’o smilje…

Pobožni ljudi za soframa sjede,

Molitve usne šapuću im ti’o

Radosnim okom u satove glede –

Bljedilo sveto post im licem svio;

Al’ oni veselo za soframa sjede.

Na polju suton sve to više pada.

I sve su stvari u duboku muku…

Čekaju ljudi, kad će top sa grada

Navjestit’ iftar u plamenom zvuku –

A vani suton sve to više pada.

I gle, najednom svjetlost neka sinu

S tabije bijele, k’o nur s Tura da je,

A sa njim zvuk se po vazduhu vinu –

Zvuči l’ to svjetlost ili to zvuk se sjaje?

Večernji anđeo to iz topa sinu.

I hrli, noseć psalam vrh usana,

Intiman, mio k’o Božije riječi –

I zadnji disaj umrloga dana

U njemu plače, uzdiše i ječi…

Anđelu drhti psalam vrh usana.

A ezani ga mujezinski prate

I zvek posuđa s iftarskih sofara,

Krila mu zvijezde svojim trakom zlate

I plam kandilja sa vitih munara –

I tople molitve pobožno ga prate.

Suton je pao mirisav k’o smilje

I siplje zemljom svoje nujne čare,

Grleći krilom drhtave kandilje –

Svijet opet puni trge i pazare,

A suton miri kao amber-smilje.