Esad Vesković, trenutno na čelu Odjeljenja za restauraciju u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, već godinama predano radi na očuvanju kulturno-historijske baštine zemlje. 

Njegova bogata karijera obuhvata restauraciju značajnih spomenika i artefakata, od sarajevske Vijećnice do rimskih mozaika, a njegov rad se nastavlja i danas kroz brojne projekte koji zahtijevaju stručnost i posvećenost.

Jedan od najpoznatijih projekata u kojima je učestvovao jeste restauracija Vijećnice, simbola Sarajeva, gdje je bio ključna figura u trećoj fazi obnove. S jednakom pažnjom vodio je radove na "Gospođicinoj kući", poznatoj po svojoj jedinstvenoj fasadi iz austrougarskog perioda, te na konzervaciji arheoloških nalaza poput rimskog mozaika s prikazom Orfeja iz Bileće, datiranog u treće stoljeće. Taj projekt realiziran je u saradnji s italijanskim institutom Opificio delle Pietre Dure. Veskovićev doprinos vidljiv je i u očuvanju drvenog čamca iz Donje Doline, starog gotovo 1800 godina, te u izradi elaborata za zaštitu Jevrejskog groblja u Travniku.

Trenutno je Vesković zaokupljen više projekata.

- Radim na eksponatima u Zemaljskom muzeju, ali i na izradi elaborata za drvena vrata Predsjedništva BiH – svih vrata, znači. Također, u toku su dogovori za elaborat s Franjevačkim samostanom u Livnu - kaže Vesković za „Avaz“, naglašavajući raznolikost svog angažmana.

Izazovi u konzervaciji i restauraciji

Kada je riječ o stanju konzervacije i restauracije kulturne baštine u BiH, Vesković ističe da su najveći problemi nedostatak stručnjaka i sredstava.

Ima napretka u edukaciji i školskom obrazovanju, no zakonska regulativa je problem – po meni je postavljena naopako - kaže on.

Prema njegovim riječima, certificirane firme često vode projekte bez vlastitih stručnjaka za restauraciju, oslanjajući se na privremeno angažovanje.

Na tenderima se pojavljuje malo firmi, uglavnom građevinske, koje onda iznajmljuju certificirane restauratore – jedan od njih sam i ja - objašnjava Vesković. Osim što ukazuje na nedostatak kvalificiranih stručnjaka, ovakav sistem dodatno otežava nedostatak finansijskih sredstava, što zajedno ugrožava kvalitet i kontinuitet rada na očuvanju kulturne baštine u BiH.

Najugroženiji spomenici i potreba za promjenama

Upitan koji su kulturno-historijski spomenici u BiH najugroženiji, Vesković bez oklijevanja navodi one na otvorenom.

- To su spomenici iz novijeg vremena, poput partizanskih spomenika, ali i građevinsko-arhitektonski objekti, zavisno o materijalu. Posebno su ugroženi arheološki lokaliteti - kaže on.

Problem vidi u nedostatku praćenja konzervatorskih radova nakon iskopavanja: "Arheološki nalazi propadaju jer nema dovoljno sredstava za njihovu zaštitu." Kao prioritet za budućnost, Vesković nagovještava potrebu za boljom regulativom, većim ulaganjima i sistematskim pristupom očuvanju.

Veskovićev rad svjedoči o predanosti očuvanju prošlosti za buduće generacije. Ipak, njegove riječi upozoravaju: bez sistemskih promjena, kulturna baština BiH ostaje ranjiva.