Ivan Papišta na Supertalentu dobio je četiri "DA". Kako i ne bi, kada je njegov talenat i njegova priča vrijedna filmskog scenarija.
Dolazi iz Zaboka i svira saksofon. Njegovo sviranje umirilo bi i najnervoznijeg. Slušajući ga, prođu vas trnci, a one emotivnije obuzmu i suze.
No, muzika je samo dio onoga što je dirljivo iz njegovog života. Naime, Ivan je prije dvadeset godina imao tumor na mozgu, a nakon što je mislio da ga je pobijedio, on se opet pojavio.
- Otišao sam u vojsku. Bilo je 1997. Tamo mi je počela trnjeti noga. Bilo je sve teže i teže. Bilo je Martinje, a ja sam svirao s tamburašima. Sjećam se kao da je jučer bilo. Nakon te snimke stanje se pogoršalo i završio sam u vojnoj bolnici. Dijagnosticirali su mi tumor na mozgu. Doktori su odlučili da neću ići na kemoterapije već da će ga samo odstraniti - prepričava Ivan za Dnevnik.hr.
Ipak nakon godinu i pol Ivanu su se počeli javljati isti simptomi.
- Nakon prve operacije brzo sam se oporavio. Nakon samo četiri mjeseca igrao sam s dečkima nogomet. Ali problem se opet pojavljuje nakon godinu i pol. Ostalo je mikrotijelo tog tumora. Tijelo mi je trnilo, imao sam jake grčeve. Tumor je ostao uz komunikativnu venu i narastao je još veći nego što je bio prvi put. Doktor mi je kazao kako mi može prerezati tu venu, ali tada žrtvuje pokret mog lijevog stopala. Tu kreće šok. Motorički mi je bila oduzeta cijela lijeva strana. I danas imam problem s lijevom stranom, ali vježbanjem i različitim terapijama maksimalno sam popravio svoje stanje - govori nam Ivan, koji je nakon druge operacije morao još deset godina odlaziti na kontrole. Nakon toga, liječnici su mu rekli da vjeruju da je potpuno ozdravio.
- Sjećam se kada mi je doktor došao reći da imam tumor. Duboko sam udahnuo. Odlučio sam biti jak duhom. Prihvatio sam to. Nazad nisam mogao. Vjerovao sam da će biti bolje iako činjenica da imaš tumor nije lijepa - prisjeća se mladi muzičar, koji zadivljuje ljude svojim sviranjem.
- Dva mjeseca nakon operacije počeo sam svirati i tada moj život uistinu postaje pjesma. Sve je nekako lakše uz glazbu. Svirao sam na ulicama Zaprešića, Zagreba, Varaždina… Voljom i vjerom sve se može napraviti. Pozitivne misli su jako važne. U tim teškim trenucima ljudi se udalje. Imao sam svega nekoliko prijatelja i porodicu. Sanjao sam da ću ozdraviti i jednog dana imati svoju porodicu. Danas sam ponosni suprug i otac troje djece - ispričao je Ivan, koji nosi tešku, ali i sretnu životnu priču.
