Historija je pokazala da je igranje granicama na Balkanu opasnije nego u bilo kojem drugom dijelu Evrope. Ipak, predsjednici Srbije Aleksandar Vučić i njegov kosovski kolega Hašim Tači (Hashim Thaci) idu prema velikom sporazumu o normalizaciji odnosa između bivše jugoslavenske republike i njene nekadašnje pokrajine, uključujući prilagođavanje granica i razmjenu teritorija.

Ovakav iskorak mogao bi pomoći u krčenju puta Srbije ka EU, a Kosovu status formalnog kandidata za članstvo u Uniju.

Postoje rizici

No, postoje rizici - navodi u redakcijskom komentaru ugledni dnevni list "Financial Times".

Urednički kolegij ovog medija podržava promjene granica i razmjenu teritorija, ali upozorava i na rizike.

Navode da svi detalji mogućeg sporazuma nisu poznati, ali je poznato da dvojica predsjednika razgovaraju o razmjeni teritorija koji su uglavnom naseljeni Albancima, a u Srbiji su, odnosno Srbima na Kosovu.

Uz to, Srbija će morati priznati Kosovo kao nezavisnu državu, mada u novim granicama. Time bi se otvorio put da pet država EU, također priznaju Kosovo, te da ova zemlja bude primljena u Ujedinjene narode i Interpol, naprimjer.

- Kretanje obje države ka članstvu u EU ojačalo bi demokratske i ekonomske reforme i širilo signal da se integracija Balkana u euroatlantske institucije, iako sporo, nastavlja - naglašavaju urednici FT-a.

No, skreću pažnju i na sljedeće:

- Ali, istovremeno s ovime, postoji više mogućih iskušenja. Dok je zapadna politika počivala na poticajima različitih etničkih grupa da mirno žive jedni pored drugih, model rješenja na Kosovu bi suštinski donosio razmjenu teritorija na etničkom principu. Više Srba živi na južnom dijelu Kosova, okruženi predominantno Albancima. Na jugu Kosova je manje Srba, ali i još manje Albanaca. Mnogi Srbi na sjeveru strahuju od odvajanja od matice i važnih srpskih pravoslavnih manastira.

Dogovor o razmjeni teritorija mogao bi dovesti Srbe da napuste ostatak Kosova pretvorivši ga u monoetničku albansku državu.

Mnogi kosovski Albanci skeptični su prema ideji o razmjeni teritorija - piše FT.

Urednici dodaju i regionalnu dimenziju problema.

- Najopasnija potencijalna posljedica mogla bi biti (re)akcija lidera i naroda na drugim mjestima bivše Jugoslavije - prije svega, Srba u Bosni. Oni bi mogli pokušati prekrojiti granice koje im se ne dopadaju. Međutim, rješavanje konflikata često zahtijeva od lidera odvažne korake koji su bili ranije nezamislivi.

U tom slučaju, ako predsjednici mogu postići dogovor, koji bi potencijalno koristio ne samo za Kosovo, Srbiju već i širi region, onda je to dovoljno za opreznu međunarodnu podršku.

Podrška EU i SAD

Zvaničnici SAD i EU zagrijanu su da plan uspije. Iako je Angela Merkel, njemačka kancelarka, kritizirala ideju, pozicija Berlina izgleda postaje sve manje tvrda. Dogovor na Kosovu mogao bi ojačati osjećaj obnovljenog napretka u rješavanju nezgodnih pitanja na Balkanu. Makedonski parlament nastavlja s ratifikacijom sporazuma o rješavanju dvogodišnjeg spora s Grčkom o imenu zemlje, uprkos razočaravajuće niskoj izlaznosti na referendum o ovom pitanju prošlog mjeseca.

Vučić i Tači trebaju, međutim, smanjiti doživljaje iz zamračenih soba gdje dogovaraju prekrajanja granica i fokusirati se na to da za tu ideju dobiju podršku svog stanovništva i političkih ustanova. Također je od vitalne važnosti da EU i druge zemlje prate kroz odgovarajuća priznanja i podsticaje, ako se dogovor napravi.

To bi osiguralo sporazum koji promovira mir i stabilnost, a odvraća od daljnjih fragmentacija u problematičnom regionu - zaključuje FT u uredničkom komentaru.