Početkom avgusta pažnju cijelog regiona privuklo je obilježavanje četvrt vijeka od vojno-redarstvene operacije Oluja. Naročito zbog prisustva Borisa Miloševića, potoredsjednika Vlade RH.
Hrabar potez toga političara, Srbina po nacionalnosti, naišao je na brojne osude u srpskoj javnosti. Milošević je ostao smiren i poručio da je odlaskom u Knin dao doprinos suočavanju sa prošlošću i pomirenju naroda, piše "AntenaM".
U oprečnim pogledima koji prate svaku godišnjicu Oluje, začudo, odavno je zaboravljeno jedno davno izrečeno pokajanje, zakašnjelo, ali istinski iskreno, potresno i, stoga, potencijalno poučno za sve koji ni do danas nijesu shvatili da se velikodržavni projekti i rušenje vlastite države uvijek završe kolektivno i individualno tragično.
Milan Babić, nekadašnji predsjednik tzv. Republike Srpska Krajina, tek je pred Haškim tribunalom spoznao veličinu svoje greške i zamolio za oprost.
Evo šta je Babić tada kazao:
- Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećanjem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi da učestvujem u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini judi su bili proganjani, nevini ljudi su nasilno istjerani iz svojih kuća i nevini ljudi su ubijani... Čak i nakon što sam saznao šta se dogodilo, ćutao sam o tome. Još i gore, nastavio sam sa službom i kroz moje vlastite aktivnosti postajao lično odgovoran za nehumane postupke koji su pogodili nevine ljude.Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Ovi zločini i moje učešće u njima nikada ne mogu biti opravdani. Ostajem bez riječi kada treba da izrazim dubinu mog kajanja za ono što sam učinio i za uticaj moga grijeha na druge. Mogu samo da se nadam da iznoseći istinu priznavanjem krivice i izražavanjem mog kajanja mogu poslužiti kao primjer onima koji još pogrešno vjeruju da takva nečovječna postupanja mogu ikada biti opravdana. Samo istina može dati mogućnost srpskom narodu da se rastereti kolektivne sramote. Samo priznanjem krivice ja mogu preuzeti odgovornost za sve pogrešno što sam uradio.