Ljudi gledaju na BiH i Balkan i vide „močvaru“ problema, tu su etnonacionalne podjele, hiljade ljudi koje napuštaju regiju, neuspjeh u napretku ka pridruživanju NATO-u i EU, pa čak i zagađenje zraka, kazao je u intervjuu za „Avaz“ ugledni profesor američkog Univerziteta „Johns Hopkins“ i vanjskopolitički analitičar Edvard P. Džozef (Edward P. Joseph).

Fiksne granice

- Ustvari, problem i rješenje su vrlo jasni. To znamo iz uspjeha poput Ohridskog sporazuma, Prespanskog sporazuma i potpunog pomirenja između Crne Gore i Hrvatske. Zajednički element svih ovih sporazuma je da sve strane prihvate zapadni poredak. Tačnije, da je Balkan pod sigurnosnim i ekonomskim kišobranom NATO-a i EU, da su sve zemlje u regiji jednake, s jednakim pristupom članstvu u NATO-u i EU, te da su granice fiksne i konačne - poručio je Džozef.

Dodao je da problem predstavlja jedina država na Balkanu koja ne prihvata zapadni poredak, a to je, prema njegovom mišljenju, Srbija.

- Srbija je kandidat za EU, ali njena kandidatura je šarada. Ustvari, Srbija promovira vrijednosti, a ponekad i dnevni red Rusije i Kine, a u Mađarskoj ima važnog saveznika. Ipak, to hvale zapadni zvaničnici, koji zatvaraju oči pred napadom na demokratiju i podrivanjem iz Srbije saveznika u NATO-u, poput Crne Gore. Zašto? Jer Srbija drži polugu nad Kosovom. Zbog toga i zbog ove poluge Srbija ne želi prihvatiti neovisnost Kosova, koje je još jedna formativna komponenta zapadnog poretka u regionu - kazao je Džozef.

Smatra da se radi o istom problemu koji se uvijek pojavljuje, a evidentan je bio i u BiH za vrijeme rata.

- Problem su podjele unutar EU. Srbija ima polugu samo zato što pet zemalja EU (od kojih četiri pripadaju NATO-u) ne priznaje Kosovo. Ako bi Španija, Slovačka, Rumunija, Grčka i Kipar priznali Kosovo, transformirala bi se cijela regija, uključujući i BiH. Zašto? Jer tada bi nestala poluga Srbije, koja bi bez ikakvog pritiska ili prinude prihvatila i priznala Kosovo kao nezavisnu državu. Na taj način Srbija bi prihvatila zapadni poredak za region, uključujući i to da su Bosna i Hercegovina i Crna Gora odvojene i suverene države - poručio je Džozef.

Istakao je da je prihvatanje zapadnog poretka od Srbije uvjet za ustavnu reformu i funkcionalnu BiH.

- To je tako jednostavno. Sva druga pitanja, uključujući hrvatsko-bošnjačka, postaju rješiva. Sve postaje vjerovatno u ovom scenariju. BiH postaje funkcionalna zemlja, a prijetnja otcjepljenjem RS nestaje. Alternativa demokratskom suživotu je promjena granica i, u nekoliko slučajeva, preseljavanje stanovništva. Ovo je ruski način. To je način haosa i kontinuiranih etnonacionalnih tenzija, a ne rješenja - naglasio je Džozef.

Hrvatska i Slovenija

Govoreći o hrvatskom non-paperu, Džozef ističe da se on ne može uporediti s onim iz Slovenije.

- Hrvatski non-paper uglavnom je benigne prirode, pa čak je i konstruktivan u određenim dijelovima. Zagreb može igrati konstruktivnu ili negativnu ulogu na Balkanu, ali je sukobljen u BiH zbog glasova Hrvata za HDZ. Zagreb je odigrao negativnu ulogu u dočeku Milorada Dodika i Dragana Čovića na najvišim nivoima te u toplom prijemu Sergeja Lavrova nakon njegove namjerno provokativne posjete Sarajevu. I, također, u sklapanju poslova s Dodikom bez odobrenja Sarajeva - poručio je Džozef.

Bošnjački političari su nepravedni prema Hrvatima

Džozef posebno ističe da su i bošnjački političari, također, krivi za pogoršanje hrvatsko-bošnjačkih odnosa.

- Izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH glasovima Bošnjaka, dok se bošnjački član bira bošnjačkim, a ne hrvatskim glasovima, nije u duhu Dejtonskog sporazuma. To je kršenje temeljnih principa pravičnosti. Također, korištenje demografske nadmoći za političko pritiskanje suprotno je duhu Dejtonskog sporazuma - istakao je Džozef.