Uposlenici Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Rovinju potvrdili su prisutnost zooplanktona iz reda Radiolaria, zrakaša, na području sjevernog Jadrana.
Za vrijeme posljednjeg uzimanja uzoraka koje su proveli u sklopu redovitog praćenja u mrežnim uzorcima je utvrđena prisutnost velikog broja jedinki zrakaša, javlja Glas Otoka.
Zrakaši - Radiolaria - red su morskih planktonskih praživotinja. Zrakaši su u prosjeku veličine 0.15 mm (od 100 μm do 2 mm). Nastanjuju uglavnom topla mora gdje su sastavni dio zooplanktona. Moguće ih je naći od površine do dubina od 5.000 m. Vrlo raširena vrsta je Acanthometron elasticum. U Jadranu je česta tzv. morska hladetina (Thalassicola pelagica).
Većina zrakaša ima pravilnu skeletnu kućicu raznolikih, najčešće kuglastih i kacigasto-zvonolikih oblika, od amorfnoga silicijeva dioksida (SiO2 • nH2O) ili od stroncijeva sulfata. U mnogih se po površini tijela pojavljuju zrakasto (otuda ime) poredane silicijske iglice, a u nekih kroz rupičastu ljusku prolaze pseudopodiji. Taloženjem skeleta zrakaša nastaje radiolarijski mulj i litificirane stijene radiolarite (npr. 360 m visok masiv na Barbadosu).
Njihova prisutnost u ovo doba godine je uobičajena. Više ih je nego prijašnjih godina, što se može povezati s činjenicom da je ovo prva godina u kojoj se brojni kupači, diljem PGŽ-a, žale na senzacije peckanja dok se nalaze u moru. Kupanjem u moru kupaći osjećaju peckanje. Po izlasku iz mora, trljanje peškirom može pojačati osjećaj peckanja. No, nakon tuširanja ili spontanog sušenja peckanje prestaje. Na koži kupača ne ostaje vidljiva iritacija (u obliku osipa ili sl.).
Peckanje je rezultat mehaničke iritacije kože s obzirom na skelet zrakaša.
Dosadašnja istraživanja nisu pokazala štetni utjecaj zrakaša na zdravlje kupača, navodi se u saopćenju koje potpisuju doc. dr. sc. Arijana Cenov dipl. sanit. ing. i Dobrica Rončević, dr. med. spec. epidemiologije i subspecijalist zdrav. ekologije, a dostavlja Nastavni zavod za javno zdravstvo.
