Dok aktivisti i građani u Njegoševoj ulici u Beogradu od jučer nastoje ukloniti mural sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića, a jutros ga je kantom boje uspio prekriti junak dana Đorđo Žujović, policija Srbije pokušava ga zaštiti, a nepoznate osobe sa tamnim kapuljačama potrošile su cijeli dan kako bi ga donekle očistile. Mural s likom doživotnog osuđenika za genocid mobilizirao je građane i aktiviste koji ne žele da ih zlikovci gledaju sa beogradskih fasada, pa je Njegoševa ulica postala mjesto na kojem traje borba između građanske i desničarske, dobre i loše Srbije.

Sistematska politika

- To je jedna vrlo sistematska politika koja se sprovodi posljednjih godina negiranjem svega što se desilo, prije svega u BiH. Negiraju se svi ratni zločini, genocid, odgovornost Srbije za ratnu politiku koju je tada sprovodila i ovo nije prvi incident te vrste. On je juče bio u fokusu raznih drugih aktivista koji su reagovali i već duže vrijeme reaguju na taj mural koji se tu nalazi nekoliko mjeseci. To nije jedini incident koji je bio indikator za ono šta vlada sprovodi u ovom momentu, a glavni ljudi su bili privedeni zbog svojih kritika na twitteru i drugim društvenim mrežama. Znači, to se polako zaoštrava unutar same Srbije – kaže za “Avaz”, Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.

Ona dodaje da je Srbija veoma angažirana na realizaciji svog projekta “srpski svet”, prije svega u BiH, preko Dodika i uz podršku Rusije. Radikalizacija prilika izazvala je reakciju i međunarodne zajednice.

Obruč se steže

- Sada je u toku jedna vrlo ozbiljna ofanziva Amerike, pa i EU i njenih članica. Vrlo je važna ova akcija koja ide iz SAD, prije svega pismo sedam kongresmena koji su od Bidena zatražili uvođenje sankcija predsjedniku Vučiću, ali i iz DEA-e (Američka agencija za borbu protiv narkotika), koja povezuje predsjednika sa Belivukovim klanom. Znači polako se steže taj obruč. Sad je pitanje kako će Rusija regovati i kako će Srbija da se postavi, hoće li nastaviti sa radikalizacijom ili će se primiriti i početi da se ponaša odgovorno u odnosu na svoje susjede – ističe Biserko.

Mural u Beogradu, dodaje, nije jedina ilustracija odnosa Srbije prema ratnim zločincima, jer Srbija je pružila utočište brojnim ratnim zločincima, a mnogi od njih su nakon odsluženja kazne rado viđeni gosti srbijanskih televizija sa kojih nude svoju interpretaciju događaja iz rata.

– To je jedna interpretacija koja je suprotna istini, što je dokazano na više sudova, a posebno Haškom tribunalom. Oni zauzimaju ogroman javni medijski prostor i na neki način stvaraju tu toksičnu atmosferu, prije svega prema susjedima koji imaju druga sjećanja. Ovo je kontinuitet koji traje jako dugo, ali taj proces revizije istorije iz devedesetih sada je naišao na reakciju grupe građana i aktivista, koji su opet izazvali reakciju države i desničarskih grupa pod njenom zaštitom – zaključuje Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.