Sa Edinom sam umrla i ja iako sam nastavila da živim… Nema ništa strašnije nego kad umreš a živ si, sve lijepo se ugasi, a život postane neprestana bol. Tako sam se osjećala sve do ovog 24. septembra kada mi je Bog poslao utjehu, rodila sam Eldinu!
Ovako govori Kristina Krstić majka četverogodišnjeg Edina koji je 12. maja u niškom selu Popovac stradao u saobraćajnoj nesreći i to pred njenim očima.
Kobnog dana majka i mališan su otišli do pošte u Popovcu da bi podigli novčanu pomoć. Dijete koje je bilo na biciklici kombijem je pregazio Slavoljub Jocić (49) protiv kojeg je podignut optužni prijedlog sa zahtjevom da mu se izrekne kazna zatvora od najmanje šest godina.
- Ljudi su me osuđivali, krivili me što ga navodno nisam pazila. Sudila sam i sama sebi, grizla sam se što sam bila nespretna, što ga nisam spasila. Imala sam dva sina, dvije dike, bili su moja snaga. Svaki put kad pričam o tom danu prolazi me jeza. Mnogo nam je bilo teško, odselili smo se iz Popovca u Vlasotince da bismo ublažili tugu, nismo mogli da svakodnevno prolazimo kraj mjesta gdje je moj Edin ispustio dušu – priča neutješna majka.
Objašnjava da joj nije padalo na pamet da rodi još jedno dijete dok je Edin bio živ s obzirom na to da je imala još dvoje starije djece.
- Sa Edinom sam imala posebnu vezu zato što je bio još mali. To razumije svaka majka, drugačije je kada djeca počinju da odrastaju. Uvijek je išao sa mnom, neprestano sam se bavila njime, starija djeca su pošla u školu i više im nisam bila u toj mjeri potrebna. A i kada dođu iz škole, pomognem im oko zadataka a onda uhvate mobilne telefone kao i ostali njihovi vršnjaci. Mnogo mi je nedostajao Edin, ta njegova bezrezervna predanost koju mala djeca ispoljavaju u odnosu na majku i odlučila sam se da ponovo rodim. Iskreno, mogu da kažem da me je to spasilo, htjela sam da skrenem – priča Kristina
Želja da ponovo zagrli bebu umalo je života koštala ovu mladu ženu.
- Porođaj je bio veoma težak, dva dana sam se mučila, ali sam molila Boga da ako neko mora da umre, da to budem ja, da ponovo ne proživljavam one muke koje sam trpjela nakon Edinove smrti. Preživjele smo obje, ali mi je rečeno da više ne smijem da rađam. Bože, kako je Eldina zlatna, držim je neprestano u rukama, šetam je, gledam je dok spava… To malecno biće koje me je ponovo učinilo sretnom, beskrajno sam mu zahvalna što mi je dalo volju da opet živim – kroz suze govori Kristina.
Novorođenčetu se obradovala cijela porodica, posebno Kristinina kćerka.
- Nikolina je sa oduševljenjem viknula čim je ugledala Eldinu: Imam sestru! Ali pogled na bebu uznemirio je sina Florijana. Za sve ovo vreme od Edinove smrti nikada ga nisam vidjela da je zaplakao. Ali, kada je čuo Nikolinu, rekao je: Ti imaš sestru, ali ja nemam brata! Izvadio je Edinove slike, redao jednu kraj druge, tada sam ga prvi put vidjela u suzama – tužno priča majka stradalog mališana.
Priznaje ipak da je Eldina samo djelimično ispunila prazninu nastalu gubitkom najmlađeg djeteta.
- Opet imam one obaveze koje sam voljela, presvlačim je kupam, imam ono što samo malo dijete umije da pruži. Njenim dolaskom naša porodica se osjeća drugačije, ali Edina niko ne može da zamijeni. On je uvijek tu sa nama, stalno pričamo o njemu, sjetimo se kako nam je bilo lijepo. Ponekad ga sanjam, vidim ga u mraku na biciklici. Jednom prilikom u snu me je molio da mu namjestim lanac koji mu je stalno spadao sa zupčanika. Nisam mogla to da učinim, pa sam mu kroz mrak gurala bicikl kao što sam običavala da radim i kada je bio živ – kroz suze priča Kristina.
Istragom je ustanovljeno da ima osnova za podizanje optužnog prijedloga protiv vozača kombija zbog teškog djela protiv sigurnosti javnog saobraćaja. Predložena kazna od šest godina jedna je od najstrožijih koje je za smrtnu saobraćajnu nesreću Osnovno javno tužilaštvo zatražilo u skorije vreme.
