Možda i neočekivano, ali posjeta predsjednika RS Milorada Dodika Crnoj Gori izazvala je žestoke reakcije jednog broja građana Podgorice. Njegov dolazak pred zgradu Skupštine Crne Gore, gdje se sastao s predsjednikom Andrijom Mandićem, pratili su zvižduci i zanimljivi transparenti, poput onog na kojem je pisalo: „Putinovi poklisari nijesu dobrodošli“.
- U Crnoj Gori, posebno kod dijela javnosti, postoji jasan negativan odnos prema svemu što Dodik predstavlja, a to je secesionistička politika u odnosu na BiH. Znači, razbijanje BiH, ali i miješanje u crnogorsku politiku, finansiranje određenih političkih partija, podrška i finansiranje protesta, logistička podrška radikalnim proruskim i prosrpskim partijama i korištenje medija pod utjecajem i pod kontrolom Dodika u političkim obračunima u Crnoj Gori – kaže za „Avaz“ profesor Fakulteta političkih nauka u Podgorici i direktor Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) Zlatko Vujović.
Crnogorci Dodiku zamjeraju i miješanje u unutrašnje stvari susjedne zemlje kroz podršku određenim partijama u predizbornim kampanjama, a registrirali su i nedavnu izjavu Dodikovog sina Igora koji je izjavio da je podržao pokret “Evropa sad”, koji se trenutno cijepa na dvije frakcije. Indikativnim se smatra i činjenica da posjeta Crnoj Gori dolazi odmah nakon Dodikovog povratka iz Moskve, gdje se susreo s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom.
- Dodik simbolizuje sve ono što je u suprotnosti s građanskom i evropskom Crnom Gorom. Doživljava se kao ključni saveznik radikalnih proruskih faktora kao što je to Andrija Mandić, ali i drugi. Njegova posjeta može imati dvije dimenzije, prenošenje poruka Putina, destabilizacija Crne Gore i zaustavljanje ubrzanog procesa pridruživanja EU koji je najavljen od EU, provociranje dijela javnosti, a vjerovatno je uvezana i s finansijskim transakcijama i izbjegavanjem sankcija koje su nametnule SAD i traženje nekih alternativnih scenarija. Reakcija dijela javnosti jeste bila oštra, ali Mandiću je uspjelo ono što je želio, da stalno podiže ljestvicu ucjena prema premijeru Milojku Spajiću. Spajić je primoran da sluša ono što Mandić kaže i postaje sve jasnije da uloga premijera nije onakva kakvu Ustav daje – ističe profesor Zlatko Vujović.
