Srbija je, u kontekstu Rezolucije o genocidu u Srebrenici, propustila šansu da se pozicionira kao odgovorna država spremna da se suoči sa vlastitim zločinačkim naslijeđem, ali ne i samo to, predsjednik Srbije je još jednom zloupotrijebio temu Srebrenice kako bi ponovo pokrenu kolektivnu traumu kroz krilaticu "Srbi nisu genocidan narod" - podvukao je u razgovoru za Fenu aktivista, programski urednik Omladinskog centra i član kolektiva CK13 u Novom Sadu Ozren Lazić.

Perspektiva mira

- U tom smislu prihvatanje istine o genocidu i podsjećanje na tu istinu je važno za otvaranje perspektive mira prema Bošnjacima, ali i važan politički čin otpora prema zločinačkoj i huškačkoj srpskoj državnoj politici koja godinama uspijeva da vlada kroz kolektivne traume i frustraciju - kazao je Lazić.

Omladinski centar CK13 u Novom Sadu uz brojne zabavne, književne i edukativne programe organizuje i seminare i predavanja na kojima se između ostalog govori o ratovima 90-tih i njihovim posljedicama te genocidu u Srebrenici, a također organizuju i posjete Potočarima.

Govoreći za Fenu o aktivnostima Centra, Ozren Lazić ističe da je riječ o udruženju koje 13 godina vodi alternativni društveni centar Crnu kuću i provodi programe iz domena političke edukacije, aktivizma, umjetnosti i kulture.

- Od početka rata u Ukrajini počeli smo intenzivnije da se bavimo suočavanjem sa prošlošću jer je nasilje unutar našeg društva počelo ponovo da nalazi svoje ispoljavanje prema "spoljnim neprijateljima", što ni ne treba da čudi budući da naša društva suštinski nisu prošla kroz proces pomirenja, izlječenja nakon ratova 90-ih, a situacija je naročito teška u Srbiji koja još uvijek ima neriješeno teritorijalno pitanje sa Kosovom. Ovde bi citirao Janju Beč Neumann: "potencijal za nasilje u Srbiji je veliki" - podvukao je Lazić.

Poseban značaj

Obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici ove godine dobija poseban značaj nakon zvaničnog usvajanja Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine.

- Postgenocidno društvo koje se ne suočava sa naslijeđem najvišeg zločina ne može da bude garant mira i prosperiteta, i to jeste slučaj sa Srbijom. Zato se bavimo pitanjem genocida u Srebrenici shvatajući to kao našu moralnu i političku dužnost, i tu nam je naročito stalo da širimo istinu o genocidu u Srebrenici među mladim ljudima - naglašava Lazić.

On podcrtava da organizuju javne diskusije i seminare kako bi javno adresirali pitanje teškog suočavanja sa prošlošću.

- Memorijalni put do Memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima nam je naročito značajan jer genocid u Srebrenici predstavlja jedan od najvećih tabua u srpskom društvu, dok negiranje genocida predstavlja prioritetnu strategiju države i njenih institucija, što upravo i jeste posljednja faza genocida. Zastupamo tezu da je sveprožimajuće nasilje u Srbiji – od užasnih erupcija individualnog direktnog nasilja do sistemskog i institucionalizovanog nasilja – u velikoj mjeri proizvod nesuočavanja i nedostatka volje da se raskine sa naslijeđem zločinačke prošlosti, posebno u kontekstu definisanja i održavanja nacionalnog identiteta savremene Srbije. Zato je naš put imao za cilj da lično i politički doprinesemo naporu da se Srbija izgradi kao društvo u miru i za mir, i da perspektivu mira otvorimo od sebe ka drugima - podvukao je.

Mladi zainteresirani

Govoreći kako mladi koji posjećuju njihove tribine i seminare prihvataju kada se govori o temama genocida, Srebrenice i negiranja genocida, Lazić kaže da je riječ o mladima koji su zainteresovani za ova pitanja i doživljavaju ih kao svoja u u smislu bitnosti za razumijevanje njih samih i društva u kojem žive. On ističe da se kroz programe trude da stvaraju siguran prostor za promišljanje i dijalog o marginalizovanim temama koje se ne obrađuju u školama, pa ni u porodici.

- Trudimo se da širimo krug mladih učesnika, zbog čega smo počeli i sa regionalnim aktivnostima poput regionalne političke škole "Spasit će nas ljubav" koju organizujemo tokom septembra u Sremskim Karlovcima. Teme koje obrađujemo se tiču 90-ih, i kao takve su emotivno i kognitivno teške, ali hrabrost mladih koji se prijavljuju na ovakve programe je ono što je ključno. Da se razumijemo, njihova hrabrost je i nama potrebna, jer su u pitanju transgeneracijske traume čije zacjeljenje zahtijeva sve aktere društva svih država bivše Jugoslavije - mišljenja je Lazić.

On fokus rada Centra vidi kao dio procesa dugog trajanja koji su započeti još 90-ih od svih relevantnih antiratnih inicijativa i udruženja koja im služe kao uzor i čiju baklju mira žele da prenesu na nove generacije.

Ranije kamenovani

Ozren Lazić kaže da nisu imali većih problema unutar zajednice zbog svojih aktivnosti, iako je Crna kuća u prošlosti nekoliko puta kamenovana.

- Čak je jednom bačen i molotovljev koktel, prilikom čega nijedan počinilac nikada nije bio priveden niti procesuiran. Sva sreća takvi događaji su trenutno daleko od nas, ali imajući u vidu javnu zabranu festivala poput "Mirëdita, dobar dan!" i sve veće isticanja nacionalizma od strane države, treba biti oprezan i spreman za veće pritiske na naš program. Mislim da je naša snaga u tome što je značajan dio aktivističke i alternativne zajednice vezana za Crnu kuću i kao takva predstavlja identitet grada koji nije tako lako ukinuti. Svakako da naši programi prouzrokuju nezadovoljstvo ili iznenađenje kod nekih naših saradnika, ali to nas ne sputava da otvoreno govorimo o stvarima koje smatramo bitnim - zaključio je u razgovoru za Fenu aktivista, voditelj Omladinskog centra CK13 u Novom Sadu Ozren Lazić.