Teroristi i gangsteri uživali su u bogatstvu oružja nakon raspada SFR Jugoslavije 1990-ih. Sada je red na zapadne vlade. Dok u Ukrajini bjesni rat, oni sakupljaju municiju i minobacače iz regije. Proizvođači oružja na zapadnom Balkanu cvjetaju. Srbijanski izvoz oružja se učetverostručio od 2020. Oružje u vrijednosti gotovo 800 miliona eura (890 miliona dolara) otišlo je u Ukrajinu od invazije. Bosanskohercegovački izvoz u prva četiri mjeseca 2024. godine gotovo se udvostručio u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
Jeftino i isplativo
Tokom hladnog rata, sigurnosno-paranoična SFR Jugoslavija imala je veliku vojsku potpomognutu razgranatim vojno-industrijskim kompleksom. Ostaci njene odbrambene industrije sada su koncentrirani u BiH i Srbiji, koje čine više od 90 posto vojnog izvoza zapadnog Balkana. Od posebnog interesa za Ukrajinu i njene podržavaoce je sposobnost industrije da proizvodi municiju i opremu prema sovjetskim i NATO standardima. Njihova roba također je općenito jeftina: bosanska školjka može koštati četvrtinu cijene one zapadne.
I Bosna i Srbija imaju zakone koji im zabranjuju prodaju oružja u ratnim zonama. Ali oni su pronašli zaobilazna rješenja preko trećih strana. Amerika je, naprimjer, glavni kupac bosanskohercegovačkih metaka koje preusmjerava u Ukrajinu. Srbija je, uprkos odbijanju da uvede sankcije Rusiji, ispalila hiljade artiljerijskih projektila preko Češke, Turske i „lažnih firmi“. Balkanske članice NATO-a — Hrvatska, Albanija, Crna Gora i Makedonija — prenijele su veliki dio svojih zaliha stare sovjetske opreme. Nedavni izvještaji sugeriraju da bi Hrvatska mogla obnoviti kuvajtske tenkove M-84 (jugoslavenska verzija sovjetskog T-72) za slanje u Ukrajinu.
Politički kredit
Za neke regionalne vlade to je prilika da steknu politički kredit kod Amerike i Evropske unije. To se posebno odnosi na one koje teže ulasku u EU, poput Bosne i Albanije. Ukrajina koristi taj osjećaj. U februaru je ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenski (Volodymyr Zelensky) pozvao na zajedničku proizvodnju oružja sa zemljama zapadnog Balkana, kako bi se osigurao "opstanak" Ukrajine. Ekonomski motivi također su u igri, sugerira Katarina Đokić iz Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira. Bosanskohercegovačke fabrike oružja, koje su nekada bile na rubu zatvaranja, sada imaju mnoštvo radnika.
Za Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, prodaja oružja Ukrajini dio je delikatnog balansiranja između Zapada i Rusije. Ali ono je također dobar posao. “Obožavam kad izvozimo oružje”, govorio je jednom, “to je čisti priliv deviza.” Srbijansko oružje ima tendenciju pojavljivanja u dalekim sukobima. U julu je Amnesty International, organizacija za ljudska prava, izvijestio da je pronašao goleme količine srbijanskog oružja u ratom razorenom Sudanu. Istraga BIRN-a, mreže balkanskih izvjestitelja, i Haaretza, izraelskih novina, otkrila je veliki broj srbijanskog oružja dopremljenog u Izrael od napada u oktobru 2023.
Dodik ljut
Izvoz oružja iz Srbije ne odgovara uvijek ukusu njenih nacionalista. Milorad Dodik, koji kao čelnik Republike Srpske (dio Bosne kojim dominiraju Srbi) poziva na etničku srpsku superdržavu, kritizira prodaju oružja Ukrajini. Neki etnički Srbi otišli su se boriti za Rusiju. Druge u regiji brine srbijanski uvoz oružja, a ne njegov izvoz: nedavna kupovina borbenih aviona Rafale francuske proizvodnje oduševila je zapadne vlade, ali je uznemirila Hrvatsku i Kosovo. U svakom slučaju, desetljećima nakon završetka ratova koji su uslijedili poslije raspada SFR Jugoslavije, balkanska trgovina oružjem još je snažna, navodi se u analizi The Economista.
