<p>Britanski youtuber i influencer Mike O'Kennedy, kojeg na Instagramu prati više od 88 hiljada ljudi, posjetio je Sjevernu Koreju i opisao stroga pravila kojih se morao pridržavati tijekom boravka u toj zemlji. 28-godišnjak je proveo pet dana u jednoj od najizoliranijih zemalja na svijetu, nakon što je zemlja ponovno počela primati turiste uslijed popuštanja mjera uvedenih tijekom pandemije covida-19.</p><p>Tokom posjete dobio je organizirani obilazak grada Rasona, posebne ekonomske zone u blizini granica s Kinom i Rusijom, jednog od rijetkih mjesta koje turisti smiju posjetiti, prenosi Daily Mail. Susreo se i s nekoliko neobičnih situacija, poput obilaska tvornice flaširane vode u kojoj nije bilo radnika, a prisustvovao je i nastupu školaraca koji su pjevali pjesme posvećene svom vođi Kim Jong Un</p>

<h2>Putovanje je moralo biti planirano mjesecima unaprijed</h2><p>Prije dolaska u zemlju, Mike i njegova turistička grupa, u kojoj su bili posjetitelji iz Francuske, Njemačke i Australije, morali su držati rolete na prozorima aviona zatvorenima kako ne bi vidjeli zemlju iz zraka. Putovanje je moralo biti planirano mjesecima unaprijed putem turističke agencije, a na granici su ga tražili popis svih elektroničkih uređaja koje ima sa sobom.</p><p>"Taj popis morao je odgovarati stvarima koje nosimo sa sobom i prilikom izlaska, ne zato što su zabrinuti što ćemo ponijeti, nego zbog onoga što bismo mogli ostaviti iza sebe. Nije dopušteno unijeti ništa što bi se moglo smatrati politički osjetljivim, poput knjige o Sjevernoj Koreji ili USB-a s političkim sadržajem izvan zemlje", objasnio je Mike. Samostalni putnici trebaju dopuštenje Ministarstva vanjskih poslova.</p><h2>Nema interneta</h2><p>Sjeverna Koreja izrazito je centralizirana totalitarna država. Iako je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, ima jednu od najvećih vojski i ulaže značajna sredstva u svoj ilegalni nuklearni i balistički program. Nema signala za mobitele, interneta ni bankomata.</p><p>Točnije, građani nemaju pristup globalnom internetu. Umjesto toga, postoji zatvorena mreža nazvana Kwangmyong, gdje su dostupne samo domaće stranice koje su pod strogom kontrolom vlasti.</p><p>Turistima nije dopušteno komunicirati s lokalnim stanovništvom, koristiti toalet bez dopuštenja ni šetati sami. Mike je ispričao da su ga cijelo vrijeme pratila trojica sjevernokorejskih vodiča, uz fotografa i vozača, te da unatoč njihovoj ljubaznosti nije mogao otkloniti osjećaj da je stalno pod nadzorom. "Čak sam im nekoliko puta morao reći kad želim koristiti toalet. Nigdje drugdje u svijetu to mi se nije dogodilo", rekao je za BBC.</p><h2>"Vidio sam malo ljudi, nijedan auto"</h2><p>U videu koji je objavio na YouTubeu, vidi se kako pokušava otvoriti prozor u hotelskoj sobi, ali shvaća da je zapečaćen. Tijekom putovanja vodili su ga da hrani jelene u parku, a posjetio je i banku te tvornicu flaširane vode.</p><p>Također je rekao kako ga je iznenadila ogromna količina poljoprivrednog zemljišta, te su mu objasnili da se ono gnoji ljudskim izmetom lokalnog stanovništva. "Rekli su nam i da se u zemlji ne koristi kemijsko gnojivo, već stanovnici skupljaju vlastiti izmet koji se zatim koristi kao organsko gnojivo na poljima."</p><p>Unatoč velikim poljoprivrednim površinama, kaže da nije vidio nikakve strojeve ni opremu za žetvu tijekom dvosatne vožnje kroz selo. Dodao je: "U tom vremenu vidio sam možda dvadesetak ljudi, vrlo malo ljudi, nijedan auto, možda jedan ili dva taksija cijelim putem."</p><h2>"Čudna atmosfera"</h2><p>Mike je bio vrlo svjestan da on i njegova grupa dobivaju poseban tretman, ali nije mogao ignorirati "čudnu atmosferu" zbog ograničenog i kontroliranog kontakta s lokalnim stanovništvom.</p><p>"Čudna atmosfera je u Sjevernoj Koreji, ali to sam i očekivao. Osim grupe s kojom sam došao, doslovno nema nikoga. To je čudno. Također mi je jako čudno što ne mogu jednostavno ujutro raditi što želim. Ne mogu se samo probuditi i prošetati, niti otići nešto pojesti", rekao je.</p><p>Unatoč nelagodi, jedne večeri Mike i njegova grupa dobili su "mali okus doma" jer su ih odveli u bar gdje su probali sjevernokorejsko pivo i soju. Nakon toga Mike je posjetio srednju školu u Rasonu, gdje je razgovarao s učenicima koji uče engleski. Gledao je i nastup desetaka djece iz Rasona koji su izveli pjesmu i ples u čast Kim Jong Una.</p><p>"Stalna tema tijekom cijelog putovanja bila je potpuna odanost koju ljudi iskazuju Kim Jong Unu. Iako sam svjestan da vjerojatno nemaju puno izbora jer bi otvorena kritika vlasti značila uhićenje, javna slika Kim Jong Una ovdje je više od slike vođe – za njih je on božanstvo", rekao je Mike.</p><h2>Još neke zanimljivosti o Sjevernoj Koreji</h2><p>U Sjevernoj Koreji postoji politika poznata kao "krivnja po nasljeđu". Ako jedna osoba počini politički zločin, kazna se može prenijeti i na njezinu djecu i unuke – svi mogu završiti u radnim logorima.</p><p>Sjeverna Koreja koristi Džučee kalendar koji počinje 1912. godine – godinom rođenja Kim Il Sunga, osnivača zemlje. Tako je, primjerice, zapadna 2025. godina kod njih godina 114.</p><p>Navodno postoji službeno odobren broj frizura koje muškarci i žene mogu nositi – muškarci biraju među 10-ak opcija, a žene među 15-ak. Duga kosa kod muškaraca se ne preporučuje.</p><p>Na izborima se glasa, ali samo za jednog kandidata – onog kojeg je već unaprijed odabrla vladajuća Radnička partija. Glasanje "protiv" nije zabranjeno, ali se smatra vrlo sumnjivim.</p><p>Vođe Sjeverne Koreje – Kim Il Sung, Kim Jong Il i Kim Jong Un – obožavaju se gotovo kao božanstva. Njihove slike vise u svakom domu, školi i uredu, a očekuje se da ih građani svakodnevno brišu i čiste.</p><p>Pjongjang, glavni grad, smatra se gradom privilegiranih. Većina Sjevernokorejaca ne smije tamo živjeti bez posebnog dopuštenja, koje se dobiva samo ako ste politički "pouzdani".</p><p>Traperice su zabranjene jer se smatraju simbolom zapadnjačkog imperijalizma. Odjeća i stil moraju biti u skladu s konzervativnim, domaćim vrijednostima.</p>

Tokom posjete dobio je organizirani obilazak grada Rasona, posebne ekonomske zone u blizini granica s Kinom i Rusijom

Britanac posjetio Sjevernu Koreju i otkrio bizarna pravila kojih se morao pridržavati

<p>I dalje su bahati, no iza te bahatosti ovaj put stoje agonija i strah. Milorad Dodik i njegova svita su se ozbiljno uznemirili. Shvatajući da se sve više približavaju zidu, očajnički traže izlaz, od Amerike preko Mađarske, Rusije, Izraela, pa čak i do onih institucija koje su proglasili nelegalnim na teritoriji RS.</p><h2>Ko će pomoći</h2><p>Milorad Dodik, vječiti politički kockar, pokušava izvući posljednje adute iz rukava. Da je situacija prilično očajna, pokazuje njegov pokušaj rasprodaje Republike Srpske za bagatelu. Tako je, najprije, rudna bogatstva ponudio Sjedinjenim Državama, a sada i Mađarskoj. To bi valjda trebao biti dil koji će mu osigurati međunarodnu zaštitu od krivičnog procesuiranja, no vjerovati da ga takvo nešto u konačnici zaista može spasiti samo svjedoči razmjerama očaja u koji je zapao.</p><p>Nije na tome stao, nego je u jednom od intervjua, a što je ostalo prilično neprimijećeno u javnosti, procijedio kroz usta da bi bio spreman i stati sa svojom posljednjom avanturom ukoliko bi visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) povukao svoje odluke. Nakon što je na Sudu BiH osuđen, Dodikov advokat istom tom sudu ulaže žalbu na presudu, Sudu za koji tvrdi da ga ne priznaje te da njegove odluke ne važe na teritoriji RS. </p><p>Ništa više dostojanstva ne pokazuju ni njegovi partneri u zločinu. Tako Stevandić piše pismo glavnom tužiocu BiH čiju instituciju ne priznaje. </p><p> No, strah je čudo - kad osjete da im prijeti stvarna odgovornost, onda se i „nelegalne institucije“ odjednom čine sasvim legitimnim.</p><h2>Neumoljiva realnost</h2><p>Dodikova panika se dodatno vidi i u njegovim pokušajima pregovora s međunarodnim faktorima. Iako su on i njegovi poslušnici mjesecima negirali autoritet Kristijana Šmita, sada odjednom traže da visoki predstavnik povuče svoje odluke. Ako je Šmit nelegalan, kako oni tvrde, onda ni njegove odluke ne bi trebale imati značaj. </p><p>No, sve ovo pokazuje da se Dodik i njegovi saradnici nalaze u živom blatu – i dok tonu, mlataraju bez glave i repa gdje i kako stignu, ne bi li se nekako pokušali izbatrgati iz toga. A tu dakako nikakvi principi, kamoli zdrav razum, više ne postoje.</p><p>Realnost je neumoljiva - Dodik i njegova ekipa su preplašeni. Znaju da su granice pređene, da su im manevarski prostori sve uži i da bi pravosudni epilog njihove političke avanture mogao biti bolan. Dodik i njegova ekipa ne traže više političku pobjedu, oni traže način da spasu vlastitu kožu.</p><p>A u tom traganju spremni su kompletan entitet i njegove institucije staviti ispred sebe kao živi štit – od prodaje njegove imovine do stavljanja tuđih sinova u uniformama ispred sebe. No, da li su zaista svi oni spremni žrtvovati sebe za Dodika?</p><h2>Država pala na ispitu</h2><p>Iako Dodik pravi očajničke poteze, ne treba likovati. Dodik je možda preplašen, no institucije BiH pokazuju epohalnu nesposobnost. Naime, skaradno je, sramotno i apsurdno da  bjegunci pred zakonom Stevandić i Dodik mogu prelaziti granicu BiH i putovati u druge države, kao da se nadležne institucije pokazuju nesposobnim uhapsiti ih i privesti pravdi. A za to će neko u konačnici morati odgovarati.</p>

Panika se dodatno vidi i u njegovim pokušajima pregovora s međunarodnim faktorima

Batrgaju se u živom blatu: Dodik i njegovi saučesnici traže način da spase vlastitu kožu

<p>Zastupnik Hrvatske seljačke stranke (HSS) u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH Mario Karamatić za "Avaz" je komentirao aktuelnu političku situaciju u BiH.</p><h2>"Nema dalje"</h2><p>Činjenica da predsjednik Milorad Dodik putuje po svijetu u trenutku kada je za njim raspisana potjernica potvrđuje da bh. institucije "nit postoje, nit funkcioniraju", smatra Karamatić.</p><p>- Ovo je van razumne sumnje napad na ustavni poredak što on radi. Znači ovdje se ne radi po sustavu, jer upravo on je prebacio vlast na državu BiH, za to je u Parlamentu BiH glasala i njegova stranka i ako ih misli vratiti na Republiku Srpsku, za to je adresa Parlament. I sad taj isti državni parlament nije uspio ni usvojit rezoluciju kojom osuđuje ovo što radi Milorad Dodik. Znači, nema dalje, i sad mi se čudimo, naravno u političkom Sarajevu viču "uhapsi ga, uhapsi ga", a njega nema. Ko da ga uhapsi? Nije ni zgodno uhapsiti čovjeka koji je dobio 400-500 tisuća glasova sa svojom strankom na izborima i ovo upravu pokazuje svu nefunkcionalnost BiH u ovakvom ubliku kako je sada i kako su je sklepali moćnici u međunarodnoj zajednici - ističe Karamtić.</p><p>Karamatić procjenjuje da Dodik vjerovatno neće biti uhapšen ako ne bude napuštao Republiku Srpsku.</p><p>- Pa mislim da ne postoji nikakva gatara koja može predvidjeti šta će biti. Znači, činjenca jeste da bi Dodik ukoliko uđe u Federačiju trebao biti uhapšen. S druge strane, ako ne ide iz Laktaša i Banja Luke, realno je da ga niko neće dirnuti tuđim dvije godine. Također, realno je da on više ne može biti kandidat za bilo šta, ni predsjednika Republike Srpske. Bosna i Hercegovina se nalazi u jednoj ustavno-pravnoj krizi i vrijeme će pokazati kako ćemo izaći iz toga. Pazite, veliki dečki su se počeli igrati. Donald Tramp, Vladimir Putin, niko ne pita ništa, ni Makrona ni Šolca, a kamoli nas u Bosni i Hercegovini. Tako da, apostrofirao bih izjavu predsjednika HSS-a, Vladka Mačeka. U svoje vrijeme, rekao je da kada se veliki tuku, malima je mjesto ispod stola. Naše je da čekamo da vidimo kako će to sve završiti&nbsp; - navodi Karamtić.</p><h2>Novi svijet</h2><p>Smatra kako se stvara neki novi svijet koji nema nema veze s onim u kojem smo odrastali.</p><p>- Bosna i Hercegovina je po običaju izgubljena u vremenom i prostoru. Mislim da je ovo sve političke elite zateklo i da niko na ovo nije bio pripremljen. Govorim o sve tri strane, znači o hrvatskim, bošnjačkim i srpskim strankama. Kome ovo odgovara? Mislim da od vladajevićih ne odgovara nikome, jer su oni bilo našli jedan sustav koji je funkcionirao. Kome vi možete reći da brani  Bosnu i Hercegovinu? Imate Oružane snage koje čine tri komponente koje su ratovale prije 30 godina jedni protiv drugih. Imate, kažem, Parlament koji ne može osuditi kršenje ustavnog poretka svoje zemlje. Bosna i Hercegovina je samo dokazala da je apsolutno nefunkcionalna. Nadam se od tih velikih igrača da će nam neko odrediti neki malo bolji ustroj nego što ga sad imamo jer, nažalost, nikad mi u Bosni i Hercegovini nismo određivali u kakovoj zemlji želimo živjeti, kako želimo da ona bude ustrojena. Uvijek se nam to nametali izvana.</p><p>Karamtić je prokomentirao i najave lidera HDZ-a Dragana Čovića da bi prekompozicija vlasti trebala uključivati i donošenje novog izbornog zakona. Međutim, Karamatić nije optimisitčan-</p><p>- Najavljuje to Čović godinanma i nije se pomjerio s mrtve točke. Zašto nije uvjetovao sa izbornim zakonom kada je ulazio u prvu većinu? Neće uvjetovati ni sada. Šta mogu te nove trojke s HDZ-om napraviti? Mogu imenovati ministra sigurnosti. Mislim da im je tu limit. Da je HSS u vlasti umjesto SNSD-a, nikada ne bi bio razvješen naš ministar i ne bi bio imenovan novi. Činjenica jeste da stranku koja ima tri delegata u Domu naroda državnog Parlamenta ne možete izbaciti iz vlasti jednom kada je ta vlast imenovana. I nakon toga ide točka. Znači nema tu pregovaranja - smatra Karamatić.</p><h2>Latentna kriza</h2><p>Procjenjuje kako&nbsp; će Bosna i Hercegovina ovu i sljedeću godinu biti u jednoj latentnoj krizi.</p><p>-&nbsp; Sreća da je ovo na državnoj razini, to ako ne bude funkcioniralo, neće biti novih zaduženja na federalnoj razini. Mi imamo zaduženja, desetine, stotne miliona maraka svako malo. Bosna i Hercegovina je još uvijek nisko zadružena zemlja i zbog naše djece bilo bi dobro da to i ostane - navodi Karamatić.</p><p>Ipak, Karamatić smatra kako ovo neće dovesti do raskida koalicije SNSD-a i HDZ-a</p><p>- Padale su puno teže riječi između stranaka. Politika je uvijek bila umijeće mogućeg. Tako da ne mislim da  će ovo dovesti do prekida njihove saradnje. Što se tiče Čovječevih izjava,  prije 15 dana su bile dijametralno suprotne. Sad je pitanje šta su pregovarali na Kupresu, šta su dogovarali. Pitanje šta će dogovoriti početkom travnja kad sjednu da pričaju o tim nekim koalicijama, agendama, europskim putema. I meni je preslatko odjednom kako su Karadžićevi četnici postali bh. patriote. To je isto kao što  je Al Nusra front u Širiji postao demokratska oporba i sada demokratska vlada. Znači, neke stvari jednostavno nemaju logike što se događaju u Bosni i Hercegovini, ali ako neko voli i misli da je to tako, evo nek bude.</p>

 Meni je preslatko odjednom kako su Karadžićevi četnici iz SDS-a postali bh. patriote, navodi Karamatić

Karamatić za "Avaz": Ako Dodik ne ode iz Laktaša i Banje Luke, neće ga niko dirnuti dvije godine

<p>Prije nekoliko stotina godina, u okolici Sarajeva izgrađena su mjesta koja su kontrolirala ulaze i izlaze iz grada, poznata kao carine. Ova mjesta bila su opremljena različitim prostorijama i magacinima, a ponekad i karantinima, kao što je bio slučaj na Kozijoj ćupriji. </p><p>Carine su bile povezane s tadašnjom gradskom upravom, odnosno šeherćehajom, i služile su kao važne tačke za regulisanje prometa i kontrole. Dolazak Austrougara nije doveo do ukidanja ovih carina. Naprotiv, one su bile zadržane i u Sarajevu, ali i u drugim gradovima i naseljima širom Bosne i Hercegovine. S vremenom su promijenile naziv, postajući maltarnice ili malte, a naziv je potekao iz njemačke riječi maut, koja označava carinu.</p><h2>&nbsp;Kontrola ulaza</h2><p>Maltarnice su igrale ključnu ulogu u kontroli ulaza i izlaza iz Sarajeva, jer je bilo gotovo nemoguće ući u grad bez da su bile poznate namjera i trajanje posjeta. Austrougari su, na taj način, uspjeli kontrolirati priliv stanovništva, osobito u periodu kada je Sarajevo postajalo centar cijelog vilajeta i doživljavalo brzi razvoj. Te malte, iako funkcionalne, postale su i značajna društvena središta, mjesta okupljanja Sarajlija.</p><p>Jedna od najpoznatijih malti bila je ona na zapadnoj strani grada, u Dolac-Malti, koja je dala ime cijelom lokalitetu. Na tom prostoru, nekada poznatom po dolama (niskim dolinama), Austrougari su izgradili brojne objekte, među kojima se izdvaja željeznička stanica. Širina doline omogućila je izgradnju uskotračne pruge Šamac-Sarajevo, koja je 1882. godine obogatila Dolac-Maltu. Stanica je postala značajna tačka za razvoj grada, jer je odatle krenuo kolski tramvaj, preteča prvog električnog tramvaja, ne samo u Sarajevu, već i u cijeloj Evropi.</p><p>Ova moderna infrastruktura učinila je Dolac-Maltu jednim od najposjećenijih i najvažnijih mjesta u Sarajevu. U tom periodu, ministar finansija Austro-Ugarske Benjamin Kalaj zauzeo se za izgradnju šetališta na desnoj obali rijeke Miljacke, koje danas poznajemo kao Vilsonovo šetalište. Kroz ovaj projekt, šetalište je postalo jedno od najljepših mjesta u gradu, a ljepota Dolac-Malte i njenog ambijenta bila je još više naglašena gradnjom velikog parnog mlina 1902. godine, uz silose i parne valjke, koji su bili među najvećim u regiji.</p><h2>&nbsp;Izgradnja mlina</h2><p>Izgradnja mlina bila je samo početak privrednog razvoja Sarajeva, a ubrzo nakon toga uslijedila je izgradnja Istočne pruge, koja je povezivala Sarajevo s Višegradom. Godine 1906., završena je i Crkva Presvetog Trojstva, koja je još jedan dokaz urbane dinamike tog perioda. U tom kontekstu, Dolac-Malta se sve više urbanizirala, a cijelo područje postalo je sinonim za privrednu i kulturnu vitalnost Sarajeva.</p><p>Nakon odlaska Austrougara, Dolac-Malta je nastavila rasti. SFRJ je donijela dalji urbani razvoj, a i ovaj prostor postaje centar obrazovanja s izgradnjom Veterinarskog fakulteta na mjestu bivše stočne pijace. Također, gradnjom novih zgrada, naselje je postalo prepoznatljivo po arhitekturi tog vremena, a ovaj dio grada je postao i administrativni centar. Tada su nastale nove institucije poput Općine Novo Sarajevo, te BH pošte i Uprave za indirektno oporezivanje, koje su i danas smještene na tom prostoru.</p><p>Za starije generacije, Dolac-Malta je bila poznata i kao ljetnikovac porodice Aganagić, dok su se mlađe Sarajlije sjećale kultne stanice Dolac-Malta, koja je postala simbol grada. U vremenu Kraljevine Jugoslavije, 1931. godine, Dolac-Malta je postala dio mahale Hrasno, gdje je izgrađena džamija, čime je dodatno obogaćen kulturni i vjerski život ovog prostora.</p><h2>Šarm koji blijedi</h2><p>Nažalost, veliki šarm Malte počeo je blijediti ukidanjem uskotračnih pruga, a posebnu tugu izazvalo je rušenje stare željezničke stanice, koja je za Sarajlije imala duboko emotivno značenje. Iako je taj period završio, Dolac-Malta je i danas jedan od najvažnijih i najurbanijih dijelova Sarajeva.</p><p>Ulice kao što su Malta, Ložionička, i mjesne zajednice Dolac i Malta, sačuvale su historiju ovog prostora. Danas, i dalje podsjećaju na vrijeme kada je Dolac-Malta bila mjesto koje je simboliziralo početak razvoja Sarajeva, prepunog života, industrije, obrazovanja i administrativnog značaja, smještenog između Čengić-Vile, Miljacke i Pofalića.</p>

Bilo je gotovo nemoguće ući u grad bez da su bile poznate namjera i trajanje posjete

Na Dolac Malti je bila granica: Nekada u Sarajevo nije mogao ući svako

<p>Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, godinama ponavlja da ne priznaje Sud BiH, nazivajući ga nelegitimnim i antisrpskim. No, kada dođe do presude koja mu ne ide u korist, pravni mehanizmi tog istog Suda odjednom postaju itekako relevantni.</p><p>Njegov advokat Goran Bubić potvrdio je da će se žaliti na presudu Suda BiH, iako Dodik, kako tvrdi, više ne želi da se time bavi. Ali, ako je sve to nelegalno i nelegitimno, čemu onda žalba? Zašto tražiti pravdu u sistemu koji, prema Dodikovim riječima, ne postoji?</p><p>Ovo je još jedan od primjera Dodikovog političkog licemjerja. Kada mu odgovara, BiH ne postoji, njene institucije su "strane tvorevine" koje treba ignorisati ili se od njih odvojiti. Kada mu ne odgovara – onda se fino koriste svi pravni alati tog istog sistema, samo da bi se izbjegla odgovornost.</p><p>Još je apsurdnija činjenica da Dodik pokušava uvjeriti javnost da ovo nije njegov problem. "Njega to više ne zanima", tvrdi advokat, ali istovremeno niko ne povlači punomoć, a žalbeni postupak se uredno vodi.</p><p>Slučaj Dodik samo potvrđuje ono što je odavno jasno – napadi na državu BiH i njene institucije nisu borba za interese entiteta, već očajnički pokušaj lidera koji se boji pravne odgovornosti. Njegovo političko djelovanje se već godinama svodi na traženje načina da ostane iznad zakona, a kada to ne uspije, spreman je gurnuti cijeli entitet u pravni haos, samo da bi spasio vlastitu kožu.</p><p>Na kraju, Dodik se može i dalje praviti da Sud BiH ne postoji, ali činjenica da njegov advokat ulaže žalbu pokazuje da itekako zna da postoji – i da je vrlo stvaran kada se protiv njega donese presuda.</p>

 Dodik se može i dalje praviti da Sud BiH ne postoji, ali činjenica da njegov advokat ulaže žalbu pokazuje da itekako zna da postoji 

Sve on to iz straha: Dodik ne priznaje Sud BiH, ali njegov advokat se ipak žali na presudu

<p>U posljednjem susretu fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, jedan trenutak na terenu simbolično je odražavao suštinu ove zemlje – njenu raznolikost i jedinstvo u zajedničkom cilju. U drugom poluvremenu utakmice, kada su promjene bile neophodne, trener je u igru uveo dvojicu fudbalera – Nikolu Katića i Edisu Burnića. Njihov ulazak nije bio samo taktička izmjena, već i prizor koji je izazvao reakcije širom regiona.</p><p>Dok je Katić, porijeklom iz Stoca, ulazio na teren, prekrstio se u znak motivacije i unutrašnje snage, dok je Burnić, mladi fudbaler koji vuče korijene iz Bosne i Hercegovine, prije nego što je zakoračio na travnjak, proučio Fatihu. Taj prizor, koji na prvi pogled djeluje kao lični čin motivacije i pripreme za utakmicu, zapravo nosi mnogo dublju simboliku.</p><h2>DNK BiH</h2><p>Ono što su Katić i Burnić učinili jeste odraz DNK Bosne i Hercegovine – zemlje u kojoj se različite kulture, vjere i tradicije prepliću, ali istovremeno zajedno grade nešto veće. Njihov ulazak na teren nije bio podijeljen ideologijama, vjerom ili porijeklom – bio je vođen isključivo zajedničkom misijom, borbom za ekipu, za tim, za Bosnu i Hercegovinu.</p><p>Ako se posmatra šira slika, ovaj trenutak može se doživjeti kao poruka o suživotu i međusobnom poštovanju. Katić i Burnić su primjer kako se individualne razlike ne moraju doživljavati kao prepreka, već kao prednost. Njihov čin simbolizuje ideju da različiti ljudi mogu igrati zajedno za isti cilj, dajući najbolje od sebe, bez obzira na to kako se mole, kako se zovu ili kojoj tradiciji pripadaju.</p><h2>Alat za povezivanje</h2><p>Ovo nije prvi put da sport, a posebno fudbal, pokazuje koliko može biti moćan alat za povezivanje ljudi. U trenucima kada su podjele u društvu često naglašene, kada se identiteti stavljaju u prvi plan na način koji odvaja ljude jedne od drugih, scena sa utakmice BiH postaje snažna poruka – Bosna i Hercegovina nije samo zemlja podjela, ona je i zemlja zajedništva.</p><p>Upravo ovakvi trenuci podsjećaju na pravu vrijednost sporta – njegovu sposobnost da ujedini ljude, inspiriše i pokaže da su razlike samo površinske kada postoji zajednička strast, cilj i posvećenost. Katić i Burnić su svojim ulaskom na teren odigrali više od obične fudbalske uloge – postali su simbol onoga što Bosna i Hercegovina može biti kad su zajedništvo i poštovanje na prvom mjestu.</p>

Ono što su Katić i Burnić učinili jeste odraz DNK Bosne i Hercegovine 

BiH kakvu želimo: Dok su ulazili na teren, Katić se krstio, a Burnić proučio 

<p>Prije nešto više od sedam dana, Edin Džeko, najuspješniji bh. fudbaler, napunio je 39 godina. Fudbaler u tim godinama bi prije desetak godina već brojao višegodišnji penzijski staž, a igra za reprezentaciju bila bi davna uspomena.</p><p>No, Džeko i dalje zabija i dominira kaznenim prostorima, a reprezentacija BiH i dalje nema boljeg. Rumuni su mu u petak polomili nos, ispod očiju je imao krvne podlive, no Edina to nije pokolebalo. Kad već i dalje želi igrati za svoju zemlju i u poznim igračkim godinama, mogao je barem povredu opravdano iskoristiti da s porodicom otputuje na kakvu egzotičnu destinaciju, no on je, i polomljen, žeio da igra protiv Kipra i pomogne svojoj zemlji.</p><p>Kao što je tokom svih ovih, skoro dvadeset godina, dosljedno i predano igrao za reprezentaciju, bez suvišnih zanovijetanja. A imao je i više nego razloga za to, jer bi, nakon osvajanja njemačkog i engleskog prvenstva, nakon treniranja u vrhunskim uvjetima i igre s vrhunskim igračima, stizao u bosanska kukuruzišta od terena, da sluša upute sumnjivih trenera, igra s igračima upitnog kvaliteta i, u konačnici, ide iz neuspjelih u nove neuspjele kvalifikacije, pritom doživljavajući i poraze od spomenutog Kipra ili Luksemburga. Uistinu, jedno svjetsko prvenstvo u bogatoj karijeri koje je odigrao 2014. u Brazilu – malo je, i suviše malo za jednog takvog kapitalca.</p><p>No, zato je on ponajmanje kriv. Za razliku od mnogih svojih kolega, koje je u međuvremenu ispratio iz ekipe, Džeko nije kukumao, nije ucjenjivao, nije dizao buku, nije odustajao, nije se nikad pokolebao. On je samo igrao, uvijek i bespogovorno, dajući svoj maksimum za Bosnu.</p><p>A osim što je odličan igrač, to već pokazuje i kakav je karakter. Dobar? Apsolutno. Ali, prije svega, nesalomljiv. Da nije bio takav, sigurno ne bi stigao od Željinog „kloca“, kako mu je u prvim igračkim danima tepao razni polusvijet (a mnoge mladiće bi to slomilo, vjerujte), do našeg najvećeg – ikad. Edine, hvala ti.</p>

Za razliku od mnogih svojih kolega koje je u međuvremenu ispratio iz ekipe, Džeko nije kukumao, nije ucjenjivao, nije dizao buku, samo je igrao

Edine, hvala ti

<p>Tržište garaža u Sarajevu suočava se s velikim pritiskom jer broj automobila raste znatno brže od izgradnje novih parkirnih prostora. Posebno su tražene garaže u općinama Centar i Stari Grad, gdje je gužva na parkinzima ogromna, a nepropisno parkiranje svakodnevna pojava.&nbsp;</p><p>Cijene garaža znatno su porasle u posljednjih nekoliko godina, dosežući i do 60.000 KM u novogradnji, dok cijene najma dostižu čak 300 KM mjesečno. Iako postoji očigledan deficit, ulaganja u nove garaže su minimalna, pa se u budućnosti očekuje još veća potražnja i daljnji rast cijena.</p><h2>Nemaju izbora</h2><p>Elvir Velić, agent za nekretnine iz agencije Delta Nekretnine, istakao je da smo svi svjedoci da je sve veća gužva na parkinzima u svim dijelovima grada, a posebno je to izraženo u općinama poput Centra i Starog Grada, gdje smo svjedoci i velikog broja nepropisnog parkiranja i parkiranja po trotoarima. </p><p>- Vlasnici automobila nemaju drugog izbora nego da se parkiraju nepropisno, i to čak i po cijenu plaćanja kazne. Iz ovog prethodno navedenog, najtraženije su garaže u urbanijim dijelovima općina Centar i Stari Grad – upozorava Velić.</p>

<p>Velić dalje naglašava da cijena garaža ne zavisi samo od lokacije, nego i od kvadrature, odnosno da li je moguće parkirati veće i luksuznije automobile.</p><p>- Kupci koji posjeduju luksuzna vozila vrlo su često spremni platiti i iznad trenutne tržišne cijene kako bi osigurali odgovarajući parking prostor. Pored toga, inflacija dodatno pridonosi bržem rastu cijena svih nekretnina, pa tako i garaža – ističe Velić.</p><h2>Nekoliko faktora</h2><p>Postoji nekoliko ključnih faktora koji utiču na cijenu garaža u Sarajevu. Jedan od njih je infrastrukturni razvoj grada, koji ne može pratiti rapidan porast broja vozila.&nbsp;</p><p>U starijim dijelovima grada, poput Centra i Starog Grada, nedostatak prostora za izgradnju novih parking mjesta značajno povećava vrijednost postojećih garaža. S druge strane, u novijim općinama poput Novog Grada i Ilidže, situacija je donekle bolja jer novogradnje često dolaze s podzemnim garažama ili privatnim parking mjestima.</p><p>Što se tiče tipova garaža koje se najčešće prodaju, sve zavisi od općine do općine. Naprimjer, u općinama gdje nije bilo puno novogradnji nakon rata, odnosno gdje su većinom bile prijeratne garaže zatvorenog tipa, taj tip garaža se i dalje najviše prodaje. To su obično garaže s vratima, koje nude više sigurnosti i privatnosti za vlasnike vozila.</p><p>Međutim, u općinama poput Novog Grada ili Ilidže, gdje su izgrađeni brojni novi stambeni kompleksi, situacija je drugačija. Tamo se najčešće prodaju parking mjesta u suterenu zgrade, koja su označena i pripadaju stanarima, ali su dio zajedničkog prostora koji se kontrolira rampom ili rolo vratima. Takva mjesta su funkcionalna, ali ne pružaju isti nivo sigurnosti i privatnosti kao zatvorene garaže.</p><h2>Cijene će rasti</h2><p>Gledajući u budućnost, jasno je da će tržište garaža u Sarajevu nastaviti rasti, a cijene će se i dalje povećavati.&nbsp;</p><p>Sve veći broj automobila, zajedno s nedostatkom novih investicija u garažne prostore, garantira da će potražnja ostati visoka, što će dodatno pogurati cijene prema gore. Za one koji traže sigurno ulaganje, kupovina garaža u centralnim općinama Sarajeva može biti izuzetno isplativa investicija.</p>

Infrastruktura grada ne može pratiti rapidan rast količine vozila

Parking u Sarajevu: Sve više postaje luksuz

Za zbrinjavanje vašeg ljubimca morat ćete izdvojiti basnoslovan iznos: 60.000 KM za kupovinu garaže u Sarajevu

<p>Bjegunac od zakona i predsjednik NSRS Nenad Stevandić u posljednjem javnom pismu je otkrio da je pisao glavnom državnom tužiocu BiH Milanku Kajganiću.</p><p>- Budući i da se i nakon toga nastavilo stalno potraživanje dokumenata 3. marta napisao pismo glavnom tužiocu Milanku Kajganiću i skrenuo mu pažnju na imunitet poslanika NSRS u članu 73 Ustava Srpske".  Takođe sam rekao da neću biti dostupan do 18. marta. Vanustavno Tužilaštvo BiH je prekršilo sve norme u krivičnom postupku. Budući da Kajganić nije odgovorio na moje pismo da razjasnimo da li nam je skinut imunitet ja sam to smatrao ćutanjem administracije i potvrdom svega što sam u tom pismu napisao - naveo je Stevandić. </p><p>Stevandić je poručio da on, predsjednik Srpske Milorad Dodik i premijer Srpske Radovan Višković nisu nikakvi bjegunci, već zvaničnici i zaštićene ličnosti na tertitoriji Srpske.</p><p>- To je po zakonu i Ustavu Republike Srpske i BiH - zaključio je Stevandić.</p><p>Šta je sporno u ovom Stevandićevom pismu?</p><p>Pa, nije li NSRS prije nekoliko dana upravo usvojila zakon prema kojem je, između ostalog i to Tužilaštvo BiH prema glasačima „nelegalno“ i nisu li Stevandić i Dodik sve vrijeme tvrdili kako su ove institucije nelegalno, suprotne izvornom Dejtonu.</p><p>No, činjenica da Stevandić piše pismo Tužilaštvu koje ne priznaje i kukumače kako on ima imunitet pokazuje zapravo najprije da se boji, a drugo da je cijela farsa koju na priređuju Dodik i kompanija protiv državnih institucija zapravo tek cirkuski igrokaz očajnika koji kompletan entitet i  njegove institucije pokušavaju staviti ispred sebe kao živi štit ne bi li se tako nekako zaštitili od odgovaranje pred zakonom.</p><p>Uplašena dječica.</p>

No, činjenica da Stevandić piše pismo Tužilaštvu koje ne priznaje i kukumače kako on ima imunitet pokazuje zapravo najprije da se boji

Stevandić Tužilaštvo BiH koje ne priznaje moli da ga poštedi: Ja imam imunitet 

<p>Najnoviji podaci Porezne uprave FBiH pokazuju da je od početka 2025. godine broj zaposlenih u ovom entitetu smanjen za 6.322 radnika. Posebno zabrinjava podatak da je februar, mjesec koji je tradicionalno donosio rast zaposlenosti, ove godine donio pad od dodatna 1.733 radna mjesta. Ovaj negativni trend dolazi upravo nakon usvajanja odluke o povećanju minimalne plate sa 596 KM na 1.000 KM, što potvrđuje ekonomska upozorenja koja su mnogi ignorisali.</p><p>Povećanje minimalne plate, iako se na prvi pogled može činiti kao pozitivna mjera za radnike, u praksi je donijelo ono na što su poslodavci i ekonomisti upozoravali – otpuštanja, smanjenje legalne zaposlenosti i veći pritisak na sive tokove ekonomije. Poslodavci, posebno u sektorima s niskim profitnim maržama poput trgovine, ugostiteljstva i manjih proizvodnih firmi, suočili su se s ogromnim troškovima koje nisu mogli podnijeti. Kao rezultat, mnogi su bili prisiljeni da smanje broj radnika ili da ih prebace u neformalnu ekonomiju.</p><p>Osim toga, veća minimalna plata nije povećala produktivnost, niti je pratila realni ekonomski rast. Umjesto da se potiče otvaranje novih radnih mjesta i razvoj privatnog sektora, država je ovom mjerom dodatno otežala poslovanje. Posljedice su sada jasne: umjesto boljeg standarda za radnike, imamo manje zaposlenih i nesigurnije radne odnose.</p><p>Ovo bi trebala biti ozbiljna lekcija za kreatore ekonomske politike – tržište ne funkcioniše dekretima, već realnim ekonomskim zakonitostima.</p>

Tržište ne funkcioniše dekretima, već realnim ekonomskim zakonitostima

U februaru pad od dodatna 1.733 radna mjesta

Ekonomija, gluperde

<p class="">Komunalna preduzeća u Sarajevu suočavaju se s ogromnim finansijskim gubicima, koji se više ne mjere stotinama hiljada, već desecima miliona KM.&nbsp;</p><p class="">Posljedice ovakve situacije najviše osjete građani, posebno oni koji redovno izmiruju obaveze prema KJKP „Vodovod i kanalizacija“, „Toplanama“, „Radu“ i „Sarajevogasu“.&nbsp;</p><p class="">Nije mnogo bolje ni u preduzećima poput „Pokopa“, „Parka“, „Bags-Energotehnike“ i KJKP „Tržnice-pijace“. Problemi su sve očigledniji – grad je prljav, grijanje je nesigurno, zelenilo zapušteno, a redukcije vode su svakodnevna pojava.</p><h2>Bez direktora</h2><p>Pored loših usluga, neka od ovih preduzeća trenutno su i bez direktora. Rusmir Salić više nije na čelu KJKP „Vodovod i kanalizacija“, dok je bivši direktor KJKP „Rad“ Nijaz Salamović optužen za zloupotrebu položaja, krivotvorenje dokumenata i prevaru. Adis Bešlić, direktor „Parka“, nakon saobraćajne nesreće u kojoj je stradao pješak, pušten je da se brani sa slobode. Privremeni direktori se smjenjuju u kratkim vremenskim razmacima, a jedino Jasmin Terović, direktor KJKP „Tržnice-pijace“, ostaje na funkciji duži period.</p><p>Situaciju dodatno otežava činjenica da Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša već četiri mjeseca nema ministra. Njegov bivši čelnik Bojan Bošnjak uhapšen je zbog zloupotrebe položaja u vezi s nezakonitom gradnjom na Bjelašnici. Vlada Kantona Sarajevo, predvođena Nihadom Ukom, očigledno ne uspijeva pronaći adekvatnu zamjenu, pa su funkciju privremenog ministra preuzimali Adnan Šteta, ministar saobraćaja, a zatim Omer Osmanović, ministar za boračka pitanja.</p><h2>Neophodne promjene</h2><p>Osmanović priznaje da je situacija složena i da su promjene neophodne, prvenstveno u ljudskim resursima, kako bi se poboljšao kvalitet usluga. Smatra da bi rješenje moglo biti podjela ministarstva na dva dijela, kao što je ranije bio slučaj, jer jedan čovjek teško može upravljati tolikim sektorima. Iako građani s pravom negoduju, Osmanović tvrdi da stanje nije ni bolje ni gore nego prije deset godina, ali da svakako mora biti unaprijeđeno.</p><p>Prema njegovim riječima, većina preduzeća uspjela je smanjiti gubitke, osim KJKP „Vodovod i kanalizacija“ te „Toplana“, što predstavlja ozbiljan problem. Također, najavljena su poskupljenja vode i odvoza smeća, što ministar opravdava činjenicom da KJKP „Rad“ nije mijenjao cijene od 1997. godine, dok „Vodovod i kanalizacija“ već neko vrijeme plaća višemilionske iznose za račune za struju.</p><p>O stanju u komunalnom sektoru kritičan je i zastupnik SDA u Skupštini KS Mahir Dević, koji ocjenjuje da je trenutna vlada najneozbiljnija do sada. Smatra da je potpuni haos rezultat njenog (ne)djelovanja te da će se situacija dodatno pogoršavati.</p><h2>"Vodovod“ najkritičniji</h2><p>Podaci za prošlu godinu još nisu dostupni, ali prema izvještajima iz 2023, najveće gubitke zabilježilo je KJKP „Vodovod i kanalizacija“, koje je poslovalo s minusom od 21.946.004 KM. KJKP „Rad“, koji je godinama bio u plusu, prije dvije godine je ušao u gubitak od 1.621.137 KM, dok je „Pokop“ završio s minusom od 848.377 KM. U komunalnim preduzećima je tokom 2023. bilo zaposleno 3.179 radnika, a prosječna plaća iznosila je 1.365 KM.</p>

Problemi su sve očigledniji – grad je prljav, grijanje je nesigurno, zelenilo zapušteno, a redukcije vode su svakodnevna pojava

Smeće u Sarajevu: Slika i prilika rada komunalnih firmi

Potpuno rasulo u kantonalnoj privredi i sumnjivi direktori: Komunalne firme u KS bilježe milionske gubitke

<p>U razgovoru za „Dnevni avaz“, zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo i delegatkinja u Domu naroda FBiH Vedrana Vujović govorila je o tome zašto je vrijeđa kada se kaže da su Srbi ugroženi u Sarajevu, kuda vodi politika Milorada Dodika, zašto je bila protiv načina na koji je povećana minimalna plaća u FBiH te šta zamjera Trojki.</p><h2>Dio identiteta</h2><p><b>Veliku pažnju privukao je Vaš odgovor premijeru Radovanu Viškoviću koji je izjavio da je 150.000 Srba protjerano iz Sarajeva, kada ste poručili&nbsp;da jedna Vedrana iz Sarajeva&nbsp;30 godina uživa ljudska,&nbsp;a i danas politička prava. No, kako tumačite da se&nbsp;i 30 godina&nbsp;nakon završetka rata i dalje od pojedinih političkih funkcionera zloupotrebljava ta laž o 150 hiljada Srba protjeranih iz Sarajeva.</b></p><p>-&nbsp;Ja sam rođena i odrasla u Sarajevu.&nbsp;Odrasla sam&nbsp;u jednom duhu antifašizma&nbsp;i zajedništva,&nbsp;i to su neke osnovne vrijednosti.&nbsp;To je dio identiteta, i mog i velike većine ljudi. Vjerujem u BiH, pogotovo u Sarajevo.&nbsp;Retorika koja&nbsp;se kreirala od zvaničnika RS da su&nbsp;Srbi iz Sarajeva protjerani je jedna zloupotreba historijskih činjenica,&nbsp;jer je istina da je nakon, a ne tokom rata, tadašnje rukovodstvo Republike Srpske pozvalo Srbe da se presele iz Sarajeva u RS, plašeći ih da će stradati ako dočekaju uspostavu institucija FBiH na područjima koja su bila pod kontrolom VRS. To je istina koju oni negiraju.</p><p><b>No, neko iz SNSD-a bi Vam sad, vjerovatno, kazao da ste pripadnica „političkog Sarajeva“ te da nemate pravo govoriti u ime Srba.</b></p><p>- Ljudi moraju da shvate da&nbsp;ja živim taj život,&nbsp;da dobrih ljudi,&nbsp;kvalitetnih ljudi ima bez obzira&nbsp;na to kako se oni zovu, kojoj vjeri pripadaju&nbsp;ili kojoj etničkoj grupi.&nbsp;I ja jednostavno&nbsp;na te stvari nekako ne želim&nbsp;ni da odgovaram.&nbsp;Mislim da je suvišno&nbsp;na te stvari odgovarati. Inače, takvu jednu retoriku&nbsp;imaju potrebu da koriste, ne samo funkcioneri iz Republike Srpske, to radi&nbsp;i HDZ kada su u pitanju Hrvati.&nbsp;Dakle, svaki onaj&nbsp;Hrvat koji nema člansku&nbsp;kartu HDZ-a, za njih nije pravi&nbsp;Hrvat, isto kao za aktuelno rukovodstvo Republike Srpske nije pravi&nbsp;Srbin onaj koji možda&nbsp;ne živi u Republici Srpskoj ili ne podilazi njihovim nacionalističkim standardima.</p><h2>Crvene linije</h2><p><b>U Banjoj Luci je započeo udar na ustavni poredak u BiH, istovremeno Tužilaštvo BiH je izdalo nalog za hapšenje Dodika, Viškovića i Stevandića, ali ih niko ne hapsi još. Kuda ovo vodi?</b></p><p>- Zakonitost u Bosni i Hercegovini se mora poštovati i ne smije biti privilegovanih ljudi samo zato što pripadaju nekom određenom narodu ili političkoj stranci, bilo da su na vlasti ili u opoziciji. Mislim da smo samo tako uspjeli da imamo ozbiljnu demokratsku državu s vladavinom prava. U ovoj državi već godinama ima privilegovanih ljudi i pojedinaca koji na sve moguće načine izbjegavaju zakon, iako su često u sukobu s njim.</p>

<p>A pogotovo kada je u pitanju Ustav države i zakoni koji hodaju po crvenim linijama. Mislim da je došlo pravo vrijeme da se zakon počne primjenjivati. Dakle, Dodik mora biti uhapšen, a građani u RS, sasvim sam sigurna, nisu spremni da grinu za njega i krajnje je vrijeme da se prestane skrivati iza naroda.</p><p><b>Vratimo se malo na Vašu ulogu delegatkinje u Domu naroda FBiH. Bili ste protiv odluke Vlade FBiH o povećanju mininimalne plaće. Zbog čega?</b></p><p>- Ja sam apsolutno za povećanje minimalne plaće, ali neto, ne bruto. Vlada Federacije treba stvoriti uvjete za rast biznisa i smanjenje poreza, a ne povećavati namete koji štete malim poslodavcima. Privreda u Federaciji je još jedina svijetla tačka koja puni budžet, ali imamo problem jer ne dobivamo adekvatne usluge od vlasti. Investitori se povlače zbog političke krize, a država mora shvatiti da je prošlo vrijeme državnog intervencionizma i da treba omogućiti slobodno poslovanje. Nažalost, pojedine kolege iz drugih stranaka, posebno SDP-a, misle da su poslodavci robovlasnici, a da ekonomijom trebaju upravljati njihovi partijski komesari.</p><h2>Trojka ništa nije ispunila</h2><p><b>Nedavno ste izjavili kako Trojka nije ispunila nijedno obećanje. Šta mislite da aktuelne vlasti loše rade?</b></p><p>- Mislim da bi lakše bilo navesti šta rade dobro, loše rade manje-više sve. Jedini pomak koji se dogodio bio je u Ministarstvu saobraćaja, jer smo dobili nove tramvaje, ali to je, zapravo, projekt koji je počeo mnogo prije, od prethodnih vlada, ne od ove sadašnje. To je bila realizacija projekta koji su započeli još ljudi iz SDA. Forto je 2018. u kampanju išao s obećanjem da će očistiti zrak u Sarajevu, pa dokle smo stigli u tome? Grad nikada nije bio prljaviji, zdravstvo se doslovno raspada, infrastrukturni projekti, koje su također započele prethodne vlasti, tapkaju u mjestu, a pri svemu tome novce građana troše kao pijanci u kafani i nastavljaju se zaduživati. Ne vidimo niti bilo kakve značajnije ekonomske projekte.</p>

Odrasla sam u jednom duhu antifašizma i zajedništva, i to su neke osnovne vrijednosti 

Vujović: Pojedini Srbi iz Sarajeva su otišli na poziv Krajišnika

Vedrana Vujović, delegatkinja u Domu naroda FBiH, za "Avaz": Srbi neće ginuti za Dodika, a u Sarajevu imamo sva prava

<p>Mandat EUFOR misije u BiH je izvršni i neizvršni. Izvršni mandat dat je od Vijeća sigurnosti UN-a kroz rezolucije 1551; 1575 i 1639. Za izvršni mandat posebno je važna rezolucija 1575 od 22. novembra 2004. koja uspostavlja EUFOR kao pravnog sljednika SFOR-a i daje mu izvršni mandat u implementaciji Aneksa 1a Dejtonskog mirovnog sporazuma. EUFOR, dakle, ima odgovornost kod primjene vojnog dijela sporazuma. </p><h2>Šta kaže mandat</h2><p>Neizvršni mandat EUFOR misije odnosi se na izgradnju sigurnosnih kapaciteta BiH, podršku njenom putu ka članstvu u EU koji je utvrđen u deklaraciji EU-a iz Soluna iz 2003. godine u kojoj se kaže da je budućnost zemalja zapadnog Balkana u EU iz kojeg je pristekao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH od 01. juna 2005. godine. Ali već u novembru 2005. Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1639 misija EUFOR-a primarno se veže za NATO na bazi sporazuma sa NATO-om iz Berlina tzv. Berlin Plus. Tek nakon sedam godina, 2012. akcenat misije EUFOR-a stavlja se na neizvršni mandat, odnosno na izgradnju sigurnosnih kapaciteta BiH i podršku njenom putu ka članstvu u EU. Godine Oružane snage BiH se proglašavaju samoodrživim u smislu obuke i provođenja vojnih operacija.</p><p>S te strane pitanje koje posljednjih dana mnogi postavljaju da li će, nakon što je Tužilaštvo BiH izdalo nalog za njegovo privođenje, a poslije toga i Sud im odredio pritvor od po mjesec dana zbog neodazivanja, EUFOR uhapsiti Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića zbog udara na ustavni poredak BiH. Siniša Karan, ministar unutrašnjih poslova RS kazao je da Dodik uživa punu podršku MUP-a RS, dok su iz SIPA-e koja je određena da asistira Sudskoj policiji u privođenju Dodika kazali da nisu odbili izvršiti nalog za privođenje, ali taj nalog ne izvršavaju još zbog  „visokorizične situacije“.</p><p>Mnogi se boje da bi pokušaj privođenja Dodika mogao dovesti do najzlokobnijeg scenarija. Zbog toga su oči mnogih uprte u EUFOR?</p><p>No, da li EUFOR ima mandat da hapsi bilo koga u BiH. Striktno pravno govoreći – ne. EUFOR u svom mandatu nema ovalsti hapsiti državljane Bosne i Hercegovine.</p><h2>Ne ide im u prilog</h2><p>No, postoji druga mogućnost koja ne ide u prilog osumnjičenim.</p><p>Austrijski list Der Standard objavio je informacijepozivajući se na diplomatske izvore koje sugeriraju da bi EUFOR mogao pružiti podršku Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) u Bosni i Hercegovini u slučaju da bude izdana naredba za privođenje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika. Ova informacija dolazi u kontekstu teške političke situacije u BiH, ali i u svjetlu novih protesta u Srbiji koji prijete destabilizacijom cijele regije.</p><p>Der Standard prenosi da EUFOR, pod komandom rumunskog generala Florina-Marian Barbu, ima sposobnost podržati SIPA-u u privođenju Dodika, pod uvjetom da se izda službeni nalog. Ova opcija uključuje i mogućnost da NATO komanda u Sarajevu intervenira ako situacija to bude zahtijevala. Takav scenarij izaziva ozbiljne političke i sigurnosne rizike, posebno jer su stručnjaci upozoravali na potencijalnu eskalaciju nasilja u Bosni i Hercegovini, koja bi mogla biti isprovocirana radikalnim grupama koje podržavaju Dodika.</p><p>Postoji i još jedan mogući scenarij, a to je bijeg osumnjičenih. Tako se špekulira da bi Dodik mogao potražiti azil u inozemstvu, uz moguću podršku iz Kremlja. Zanimljivo je da je Stevandić u međuvremenu otišao u Srbiju, navodno radi davanje podrške studentima koji stoje uz vlast Aleksandra Vučića, a ostaje da se vidi da li će se vraćati u BiH te da li će eventualno biti uhapšen pri pokušaju prolaska granice.</p><p>U međuvremenu, EUFOR je izdao saopštenje u kojem naglašava da je njihova misija u Bosni i Hercegovini isključivo u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom i da će nastaviti pružati podršku vlastima BiH u održavanju sigurnosti i stabilnosti.</p><p>U svom saopštenju, EUFOR je kategorički odbacio sve tvrdnje koje sugeriraju da se njihova misija miješa u političke procese u zemlji. Naglašeno je da su njihove snage nepristrasne i da se drže isključivo svojih mandatnih odgovornosti koje podrazumijevaju podršku u provođenju zakona i očuvanju stabilnosti, ali nikako u političkim previranjima.</p><h2>Više od pasivnog posmatranja</h2><p>Profesor Sead Turčalo s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu kazao je kako mandat EUFOR-a ne podrazumijeva samo pasivno posmatranje situacije.</p><p>-	Ovaj mandat je daleko širi i omogućava EUFOR-u da, ukoliko je to potrebno, pruži aktivnu podršku našim državnim agencijama za provođenje zakona kako bi se očuvala sigurnost i stabilnost zemlje – kazao je Turčalo.</p><p>S obzirom na to da se Dodik i njegovi saveznici suočavaju s optužbama za ozbiljna kršenja zakona, uključujući napade na ustavni poredak BiH, međunarodna zajednica mora biti spremna pružiti podršku domaćim institucijama kako bi se očuvala stabilnost zemlje i regije. Potencijalna uloga EUFOR-a u ovim procesima,, mogla bi označiti ključnu tačku preokreta u etabliranju vladavine prava u Bosni i Hercegovini.</p>

Der Standard prenosi da EUFOR, pod komandom rumunskog generala Florina-Marian Barbu, ima sposobnost podržati SIPA-u u privođenju Dodika

Da li će EUFOR uhapsiti Dodika?

<p>Gradsko vijeće Sarajeva još čeka konačnu potvrdu mandata od strane Centralne izborne komisije BiH, što je preduvjet za zakazivanje konstituirajuće sjednice. Ovu informaciju potvrdio je Srđan Simonović, zamjenik predsjedavajućeg Gradskog vijeća, koji je naglasio da je trenutni proces vezan za čekanje na završetak ove procedure. Tek nakon što Centralna izborna komisija završi svoj posao, bit će moguće zakazati prvu sjednicu Gradskog vijeća, na kojoj će se izabrati gradonačelnik i njegovi zamjenici.</p><h2>Još se čeka</h2><p>Iako se izbor gradonačelnika još čeka, već neko vrijeme kao najozbiljniji kandidati za tu funkciju spominju se Samir Avdić i Mirza Selimbegović, obojica iz Naroda i Pravde. Prema informacijama iz političkih krugova, njih dvojica uživaju snažnu podršku unutar stranke, a koalicijski dogovori dodatno podupiru njihove šanse. Odluka o tome ko će na kraju biti izabran za gradonačelnika, međutim, bit će poznata tek krajem marta, kada se očekuje da će glavni grad konačno dobiti svog lidera.</p><p>Grad Sarajevo, kao glavni grad BiH, sastoji se od četiri općine: Novo Sarajevo, Novi Grad, Stari Grad i Centar. Svaka od ovih općina ima pravo na sedam vijećnika u Gradskom vijeću, čime se osigurava proporcionalna zastupljenost svih dijelova grada u odlučivačkom tijelu.</p><p>Iz općine Stari Grad u Gradsko vijeće ulaze: Emir Bićo (Narod i Pravda), Muamer Mekić (SDP), Vedad Deljković (Demokratska fronta), Željko Ler (SDP), Dragan Duvnjak (SDP), Adi Zahiragić (SDA) i Amir Buljugić (SDA). Ovi vijećnici predstavljaju različite političke opcije, a njihova suradnja i međusobni dogovori bit će ključni za buduće političke odluke u Sarajevu. S područja Novog Grada, vijećnicima su postali: Dino Okerić (Narod i Pravda), Jasmin Smječanin (SBiH), Nejra Džanko-Zukobašić (SBiH), Azra Čomor (SDA), Damir Filipović (SDP), Bojan Vučković (SDP) i Hana Keč (Naša stranka), što također ilustrira političku raznolikost u Gradskom vijeću.</p><h2>Trojka ima većinu</h2><p>U općini Centar, Gradsko vijeće će imati predstavnike iz SDP-a: Zvonka Ivišića i Svjetlanu Šošić, kao i iz Naše stranke: Alena Girta i Henu Fajić. Narod i Pravda će biti zastupljeni s Jasminom Ademovićem, dok će Demokratsku frontu predstavljati Sonja Mušić. Odluka o tome koja će stranka iz SDA i SBiH dobiti mandat bit će donesena žrijebom, što naglašava i političke pregovore koji su još u fazi usklađivanja.</p><p>Iz općine Novo Sarajevo, vijećnici će biti: Edhem Imamović (Narod i Pravda), Dragana Bogdanović (Naša stranka), Tanja Curević i Armin Handžar (SDP). Također, SDA će imati svog predstavnika, Kerima Balića, dok će Demokratska fronta biti zastupljena s Mirzom Ramićem, a SBiH sa Srđanom Srdićem.</p><h2>Raspodjela fotelja</h2><p>Jasmin Ademović, trenutni predsjedavajući Gradskog vijeća, ranije je istaknuo da će pozicija gradonačelnika prema postojećem koalicionom sporazumu pripasti Narodu i Pravdi. Ovaj dogovor temelji se na saradnji između Naše stranke, SDP-a i Naroda i Pravde, koji su se dogovorili o raspodjeli ključnih pozicija u gradskoj vlasti. Ovaj koalicijski aranžman, prema riječima Ademovića, osigurava stabilnost i efektivnost u vođenju grada, s obzirom na to da stranke dijele zajednički cilj napretka Sarajeva.</p>

Iako se izbor gradonačelnika još čeka, već neko vrijeme kao najozbiljniji kandidati za tu funkciju spominju se Samir Avdić i Mirza Selimbegović

Građani Sarajeva uskoro će dobiti novog gradonačelnika: NiP bira između Avdića i Selimbegovića

<p class="">Srce Sarajeva je Stari Grad, a srce Starog Grada je Baščaršija, što u prevodu znači "glavno trgovište“. Pored velikog broja zanata koji su se tokom historije razvijali u Sarajevu, na Baščaršiji su se formirali i mnogi vjerski objekti, među kojima se izdvaja Baščaršijska džamija.&nbsp;</p><p class="">Vakif i osnivač ove džamije bio je hadži Durak, bogati trgovac turskog porijekla, pa je džamija često nazvana Havadži Durakov mesdžid.</p><h2>Impozantna arhitektura</h2><p>Džamija je poznata po svojoj impozantnoj arhitekturi i jednom od najljepših proporcija među sarajevskim džamijama. Ima kvadratnu osnovu nešto više od 9 metara, a visina glavne kupole doseže 16 metara. Građena je djelimično od tesanog kamena, s naglašenim fugama, dok su njeni deblji zidovi preko jednog metra. Posebnost ove džamije je njena kupola, koja je djelimično cilindrična, naslonjena na visoki osmougaoni tambur, dok vitka munara, visoka do 35 metara, dodatno naglašava njenu dominaciju.</p><p>Džamija je izgrađena u 16. stoljeću, tačnije 1526. godine, a oko nje je formirana mahala koja nosi ime vakifa. Sa svojih 25 prozora, Baščaršijska džamija je najosvjetljenija džamija u Sarajevu i jedna od sedam potkupolnih džamija u gradu. Zbog specifične kupole, spada i među džamije s najboljom akustikom.</p><h2>Prvobitna konstrukcija</h2><p>Prvobitna drvena konstrukcija kupole i predulaznog dijela uništena je 1697. godine tokom pohoda Eugena Savojskog, kada je grad pretrpio velike štete. Obnova džamije završena je u prvoj polovini 18. stoljeća, kada je dobila svoj sadašnji izgled. Ulazne sofe natkrivene su s tri kupole koje počivaju na četiri velika kamena stuba s kapitelima. </p><p>Lukovi koji povezuju stubove karakteristični su za orijentalnu arhitekturu, jer su tzv. slomljeni lukovi u špicu.</p><p>Oslikavanje džamije izvršio je Mustafa Faginović, poznati sarajevski slikar koji je radio i u Parizu. Njegove arabeske nestale su ispod moleraja, ali su djelimično otkrivene 2015. godine zahvaljujući restauratorskim naporima.</p><p>Harem džamije, za razliku od mnogih drugih, nema mezaristan, a nekada je bio okružen dućanima. Tek nakon Drugog svjetskog rata, dućani su uklonjeni, a harem je otvoren prema trgu. Džamija je tada bila izdignuta na nekoliko stepenika, što ju je činilo još prepoznatljivijom.</p><h2>Poznat po uređenosti</h2><p>Harem džamije danas je poznat po uređenosti, šadrvanu i hladnjaku, te privlači posjetitelje, posebno u ljetnim mjesecima. Baščaršijska džamija je također poznata po tradiciji „teravije za hatmom“, kada se tokom ramazanskih večernjih molitvi prouči cijeli Kur'an. Ova džamija spada u nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine i idalje predstavlja jedan od najvažnijih kulturnih simbola Sarajeva.</p>

Ova džamija, s dubokim historijskim i kulturnim značajem, nastavlja biti simbol vjere i tradicije Sarajeva

Baščaršijska džamija: Izgrađena u 16. stoljeću

Jedan od najvažnijih nacionalnih spomenika i arhitektonskih dragulja glavnog grada:  Baščaršijska džamija - arhitektonski biser Sarajeva

<p>Protiv predsjednika Narodne Skupštine RS Nenada Stevandića Tužilaštvo BiH danas je izdalo nalog za hapšenje zbog udara na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.&nbsp;</p><p>Poslije rata jedan od najradikalnijih političara u Republici Srpskoj, Stevandića sve vrijeme prati sumnja u brojna nečasna djela tokom rata u Bosni i Hercegovini.</p><h2>Sumnja na umiješanost u ratne zločine</h2><p>Protiv Nenada Stevandića 2018.&nbsp; godina porodica je podnijela krivičnu prijavu zbog ubistva Miodraga Šušnice, bivšeg policijskog inspektora. Iako su u javnosti kružile informacije o njegovoj umiješanosti, Stevandić je odbacio sve optužbe, tvrdeći da je bio na istoj strani kao i pokojni Šušnica. Međutim, u svemu tome nije spomenuto ono što je činjenica – likvidacija Miodraga Šušnice 10. aprila 1992. godine u kafiću "Kajak" u Banjoj Luci ostala je nerasvijetljena, a ubice, poput Vladimira Todića i Nevena Lake, priznali su da su ga likvidirali, no pitanje je po čijem nalogu.</p><p>Novinar Slobodan Vasković godinama tvrdi da posjeduje dokaz da je vrlo vjerovanto upravo Stevandić naručio njegovo ubistvo. Za Šušnicu se zna da je radio za Državnu bezbjednost Srbije (DB).&nbsp; U dopisu operativne grupe "Miloš" koji je objavio Vasković, a koji je stigao u Beograd 10. aprila 1992. godine, navodi se da je Šušnica bio u kontaktu sa Stevandićem, te da je upravo to moglo dovesti do njegove likvidacije. Prema tvrdnjama pripadnika grupe "Miloš", Šušnica je održavao prisne odnose sa Stevandićem, te je mogao biti "kompromitovan" kao operativac DB-a, što ga je učinilo ciljem za likvidaciju.</p><h2>Kontroverze oko "crvenog kombija" i zločina</h2><p>Još jedan kontroverzni element iz tog perioda je tzv. "crveni kombi", vozilo koje je navodno korišteno za prevoz nesrpskih civila tokom racija i deportacija. Stevandić je negirao direktnu umiješanost u aktivnosti vezane za crveni kombi, tvrdeći da je to bilo službeno vozilo Stanice javne bezbjednosti Banja Luka. Međutim, mnogi političari i novinari ukazuju na njegovu povezanost sa događanjima u Banjoj Luci, uključujući i slučaj crvenog kombija, a optužbe da je bio umiješan u zlostavljanje nesrpskog stanovništva nisu zaboravljene. Ove kontroverze i dalje izazivaju polemike u javnosti, a Stevandićevu ulogu tokom rata i povezanost s crvenim kombijem komentarišu politički protivnici i novinari.</p>

<h2>Stevandićeva uloga i odgovornost za ratne zločine</h2><p>Iako se Stevandić redovno brani od optužbi, često ističući da je bio samo student medicine tokom rata, činjenice govore drugačije. Stevandić je bio na čelu Srpskih odbrambenih snaga (SOS), formacije koja je aktivno učestvovala u etničkom čišćenju, progonima i zločinima širom Bosne i Hercegovine. SOS, poznat kao “Crvene beretke”, bila je odgovorna za mnoge zločine, a Stevandić se često spominje u kontekstu tih aktivnosti. O njegovoj umiješanosti svjedoče brojni dokumenti, ali i pravosnažne presude koje potvrđuju njegovu ključnu ulogu u ratnim zločinima. Na primjer, Stevandić je bio član Izvršnog vijeća Autonomne Regije Krajina, a tokom tog perioda bio je u kontaktu sa zločincima poput Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića.</p><p>Slika hrabrog komandanta, kako ga kamera prati dok tuče civile u policijskoj stanici, upada u kuće, istjeruje nesretne stanare, te ih premlaćuje, postala je jedan od najsvježijih podsjetnika na divljaštvo koje je u to vrijeme haralo. Zaista, u svega osam i po minuta video-materijala nakupilo se obilje primjera hrabrosti i beskompromisnosti parapolicajca Stevandića, na koje bi, barem prema njegovim riječima, mogao biti "ponosan".</p><h2>Uloga Stevandića nakon rata</h2><p>Nakon rata, Stevandić je bio kontroverzan političar koji je osnivao stranke i mijenjao političke položaje. Iako je bio predmet istraga, uključujući i one koje su bile vođene u Haškom tribunalu, njegova odgovornost za zločine nije do kraja razjašnjena. Iako Stevandić tvrdi da nije imao nikakvu ulogu u ratnim zločinima, dokumenti i svjedočenja svjedoka ukazuju na njegovu duboku povezanost s nasiljem i zločinima u Banjoj Luci i Kotor Varoši.</p>

Britanac posjetio Sjevernu Koreju i otkrio bizarna pravila kojih se morao pridržavati

Batrgaju se u živom blatu: Dodik i njegovi saučesnici traže način da spase vlastitu kožu

Karamatić za "Avaz": Ako Dodik ne ode iz Laktaša i Banje Luke, neće ga niko dirnuti dvije godine

Na Dolac Malti je bila granica: Nekada u Sarajevo nije mogao ući svako

Sve on to iz straha: Dodik ne priznaje Sud BiH, ali njegov advokat se ipak žali na presudu

BiH kakvu želimo: Dok su ulazili na teren, Katić se krstio, a Burnić proučio

Edine, hvala ti

Za zbrinjavanje vašeg ljubimca morat ćete izdvojiti basnoslovan iznos: 60.000 KM za kupovinu garaže u Sarajevu

Stevandić Tužilaštvo BiH koje ne priznaje moli da ga poštedi: Ja imam imunitet

Ekonomija, gluperde

Potpuno rasulo u kantonalnoj privredi i sumnjivi direktori: Komunalne firme u KS bilježe milionske gubitke

Vedrana Vujović, delegatkinja u Domu naroda FBiH, za "Avaz": Srbi neće ginuti za Dodika, a u Sarajevu imamo sva prava

Da li će EUFOR uhapsiti Dodika?

Građani Sarajeva uskoro će dobiti novog gradonačelnika: NiP bira između Avdića i Selimbegovića

Jedan od najvažnijih nacionalnih spomenika i arhitektonskih dragulja glavnog grada: Baščaršijska džamija - arhitektonski biser Sarajeva

Nenad Stevandić, čovjek sumnjive prošlosti: "Crveni kombi", maltretiranje Bošnjaka i nerazjašnjena likvidacija

Britanac posjetio Sjevernu Koreju i otkrio bizarna pravila kojih se morao pridržavati

Batrgaju se u živom blatu: Dodik i njegovi saučesnici traže način da spase vlastitu kožu

Karamatić za "Avaz": Ako Dodik ne ode iz Laktaša i Banje Luke, neće ga niko dirnuti dvije godine

Na Dolac Malti je bila granica: Nekada u Sarajevo nije mogao ući svako

Sve on to iz straha: Dodik ne priznaje Sud BiH, ali njegov advokat se ipak žali na presudu

BiH kakvu želimo: Dok su ulazili na teren, Katić se krstio, a Burnić proučio

Edine, hvala ti

Za zbrinjavanje vašeg ljubimca morat ćete izdvojiti basnoslovan iznos: 60.000 KM za kupovinu garaže u Sarajevu

Stevandić Tužilaštvo BiH koje ne priznaje moli da ga poštedi: Ja imam imunitet

Ekonomija, gluperde

Potpuno rasulo u kantonalnoj privredi i sumnjivi direktori: Komunalne firme u KS bilježe milionske gubitke

Vedrana Vujović, delegatkinja u Domu naroda FBiH, za "Avaz": Srbi neće ginuti za Dodika, a u Sarajevu imamo sva prava

Da li će EUFOR uhapsiti Dodika?

Građani Sarajeva uskoro će dobiti novog gradonačelnika: NiP bira između Avdića i Selimbegovića

Jedan od najvažnijih nacionalnih spomenika i arhitektonskih dragulja glavnog grada: Baščaršijska džamija - arhitektonski biser Sarajeva

Nenad Stevandić, čovjek sumnjive prošlosti: "Crveni kombi", maltretiranje Bošnjaka i nerazjašnjena likvidacija