Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, godinama ponavlja da ne priznaje Sud BiH, nazivajući ga nelegitimnim i antisrpskim. No, kada dođe do presude koja mu ne ide u korist, pravni mehanizmi tog istog Suda odjednom postaju itekako relevantni.

Njegov advokat Goran Bubić potvrdio je da će se žaliti na presudu Suda BiH, iako Dodik, kako tvrdi, više ne želi da se time bavi. Ali, ako je sve to nelegalno i nelegitimno, čemu onda žalba? Zašto tražiti pravdu u sistemu koji, prema Dodikovim riječima, ne postoji?

Ovo je još jedan od primjera Dodikovog političkog licemjerja. Kada mu odgovara, BiH ne postoji, njene institucije su "strane tvorevine" koje treba ignorisati ili se od njih odvojiti. Kada mu ne odgovara – onda se fino koriste svi pravni alati tog istog sistema, samo da bi se izbjegla odgovornost.

Još je apsurdnija činjenica da Dodik pokušava uvjeriti javnost da ovo nije njegov problem. "Njega to više ne zanima", tvrdi advokat, ali istovremeno niko ne povlači punomoć, a žalbeni postupak se uredno vodi.

Slučaj Dodik samo potvrđuje ono što je odavno jasno – napadi na državu BiH i njene institucije nisu borba za interese entiteta, već očajnički pokušaj lidera koji se boji pravne odgovornosti. Njegovo političko djelovanje se već godinama svodi na traženje načina da ostane iznad zakona, a kada to ne uspije, spreman je gurnuti cijeli entitet u pravni haos, samo da bi spasio vlastitu kožu.

Na kraju, Dodik se može i dalje praviti da Sud BiH ne postoji, ali činjenica da njegov advokat ulaže žalbu pokazuje da itekako zna da postoji – i da je vrlo stvaran kada se protiv njega donese presuda.