Zoran Milanović uzburkao je duhove u susjednoj Hrvatskoj najavom da će biti nosilac koalicije koju okuplja SDP na predstojećim izborima u Hrvatskoj. Problem je, naravno, u činjenici što Milanović već obnaša funkciju predsjednika države i što je apsurdno da istovremeno bude i kandidat za Sabor.Njegovo obrazloženje je pak bilo da u Ustavu nigdje eksplicitno ne piše da ne može biti kandidat, pa stoga može. Istog mišljenja nije bio i Ustavni sud Hrvatske, koji mu je zabranio kandidaturu na predstojećim parlamentarnim izborima.Milanović je tu odluku prokomentirao optužbom da je taj sud pod kontrolom HDZ-a, da rade šta hoće i da će on sad da ustanovi „treću republiku“ u Hrvatskoj.Naravno, s obzirom na to da je glavni adut hrvatske opozicije pred nastupajuće izbore borba protiv HDZ-ove partijske države i privatizacije institucija, jasno je da je sav igrokaz s Milanovićem tek jedan marketinški trik u kojem bi on ispao navodni mučenik režimskog Ustavnog suda, a opozicija dobila argument na kojem će jahati u kampanji.A to je već populizam na kakvom bi pozavidjeli i “najpopulističkiji” desničari širom Evrope. Upravo ono što Milanović i jeste, kao osoba sklona javnom vrijeđanju političkih protivnika, pravdanju Rusije, hvaljenju Dodika, omalovažavanju BiH i kritiziranju EU. A, ako je on nešto najbolje što ljevica u susjedstvu može ponuditi kao protutežu, onda možemo samo zaključiti da je Andrej Plenković nešto daleko dostojanstvenije i “evropejskije” što se nudi.

Populizam na kakvom bi pozavidjeli i “najpopulističkiji” desničari širom Evrope 

Zoran Milanović: Desničarska ljevica

Kad nastupi ramazan, Sarajevo na poseban način oživi, a muslimani tada promijene način života te kroz vjerske obrede duhovno sazrijevaju. Sarajevska ramazanska atmosfera je posebna, a najviše se osjeti nakon iftara, kada čaršija zaživi, pa sve do sehura, odnosno početka posta, govori za „Dnevni avaz“ Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.<h2>Neizostavni somuni</h2>Dnevna duhovnost se najviše osjeti kroz mukabele odnosno učenje Kur'ana koje muslimani rado prate u džamijama. Svima nam je poznato da su pekare i somuni također jedna od asocijacija na ramazan, s obzirom na to da je somun većini muslimana neizostavan na trpezi u vrijeme iftara, pa tako i pekare u ovom mjesecu najbolje rade.Iftar počinje s ispaljivanjem topovskog đuleta, i to na više lokacija, a nama najpoznatija je ona na Jekovačkoj odnosno Žutoj tabiji, koju je narod prozvao „Top“.Za nastanak Žute tabije najzaslužniji je Ahmed-paša Rustempašić, koji je došao iz Travnika u prvoj polovini 18. stoljeća, s namjerom da napravi zidine oko Vratnika. Inače, osim zidina, gradile su se i tabije pa je tada izgrađena i Žuta tabija.Tabije su služile za instaliranje topova za odbranu, ali Jekovačka je imala i drugu primjenu. Naime, s te tabije je vršen požarni nadzor, pa je tako s određenim brojem pucnjeva stanovništvo obavještavano s koje strane je požar u gradu.<h2>Paljenje kandilja</h2>A druga uloga mu je bila za obilježavanje iftara, gdje topdžija, u staroj bosanskoj nošnji, ispaljuje top i na taj način obavještava stanovništvo o prestanku posta. Tako je nastala čuvena krilatica "Puk'o je top".U doba Jugoslavije bilo je aktuelno paljenje kandilja za označavanje početka iftara, jer je bilo zabranjeno obilježavanje iftara topom.Tako je bilo do prvih demokratskih izbora 1990., nakon kojih se običaj ispaljivanja topa ponovno vratio i ostao sve do danas.Interesantno je istaći da su se nekad kandilji punili uljem, a poslije petrolejem. Paljenje je vršio lično mujezin, nakon što se popne na minaret. Tako se radilo sve do pojave električne energije.<h2>Poštuju ga i nemuslimani</h2>Ramazan u Sarajevu poštuju i nemuslimani, kao i nepostači. Poseban senzibilitet spram postača pokazivali su svi te, iz poštovanja prema njihovom trudu, nisu jeli, pili ili pušili pred njima. S druge strane, muslimani nikada nisu očekivali od drugih da trpe zbog njihovog posta pa bi, ako im se kakav nemusliman zatekne u kući kao putnik namjernik, lično ugostili i pred njega iznijeli hranu, piće i duhan kao da će zajedno jesti. Tako su Sarajlije pokazivale poštovanje jedni prema drugima.

Za nastanak Žute tabije najzaslužniji je Ahmed-paša Rustempašić, koji je došao iz Travnika u prvoj polovini 18. stoljeća

Mjesec kada grad odiše posebnim duhom: Sarajevski top - tradicija duga više od 200 godina

Nihad Aličković, vođa ekstremno desničarske i nelegalne organizacije "AntiDayton“, u petak mi je uputio niz prijetnji. Krenuo je od "bagri se mora stati ukraj“, lažno me optužujući da sam u komentaru na Face TV pljuvao po njegovom defileu za 1. mart, a koji ja nisam ni spomenuo.Zatim je u novim objavama nastavio s najavama da ću „pogani jezik pregristi“ i „biti primoran“ da odem iz Sarajeva, da bi u konačnici napravio nekakvu listu za odstrel javnih ličnosti (na kojoj sam naravno i ja), koje je nazvao „štetočinama bošnjačkog digniteta“ (šta god to trebalo značiti, no dobro, pamet i jezik mu nisu jača strana).Naravno, sve te objave pratio je niz gnusnih prijetnji Aličkovićevih pratilaca, što mu je zapravo i krajnji cilj. Ja sam tek jedna od desetina ličnosti kojima ovaj ekstremista iz dana u dan prijeti nasiljem, protjerivanjem, odstranjivanjem iz društvenog života, uz neskriven poziv svojim fanovima da s riječi prijeđu na djela. Aličković bi da nas bije i protjeruje.Kada ovakve slučajeve prijavljujete nadležnim institucijama (što sam ja svakako učinio i ovaj put), odgovor koji u konačnici redovno dobivate je da, ako prijetnja nije eksplicitna, odnosno ako vam valjda nisu najavili datum, sat, vrstu zločina i sredstvo kojim će ga izvršiti nad vama, onda se to i ne može tretirati kao prijetnja.Drugim riječima, država će se ovakvim nasilnicima eventualno baviti ako budete mrtvi ili, eto, barem ozbiljno povrijeđeni. To i ne treba da iznenađuje, s obzirom na to da se država nije bavila ni mnogo konkretnijim Aličkovićevim uličnim nasilništvima u kojima su stradali i ljudi i objekti.Ne bavi se država ni činjenicom da dotični godinama vodi antiustavnu, nelegalnu organizaciju koja nigdje nije ni registrirana. Ne zamara državu pretjerano ni pitanje od čega se ta dotična ekstremistička organizacija finansira s obzirom na to da nema račun, kao ni od čega njen lider tačno živi. Ne zamara se u njegovom slučaju ni činjenicom da je svaki lični dohodak oporeziv, a trpanja donacija u džepove krivično djelo.Umjesto toga, ovaj bivši višestruki ponavljač u Srednjoj ugostiteljskoj, bivši „Avazov“ recepcioner koji je dobio nogu zbog krađe novca i bivši neuspješni konobar, osoba je kojoj „socijaldemokratska“ gradonačelnica Sarajeva dijeli odlikovanja, a hodže i „zeleni“ mediji ga ugošćavaju da nam, kao „vrsni intelektualac“, dijeli lekcije o patriotizmu i odbrani države.Drugim riječima, savršen predstavnik države po Bakirovoj mjeri. Na intelektualno-kabadahijskom habitusu gotovo da bi mu i Fikret Prevljak mogao pozavidjeti.

Aličković bi da nas bije i protjeruje

Radikali pušteni s lanca

Nakon smrti, Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka je na mjestu gradonačelnika zamijenio Nezir Škaljić, koji će na ovoj funkciji ostati šest godina (1899–1905). Škaljić je bio pravnik, a služio je i kao predsjednik Vrhovnog suda Bosne.<h2>Nezir Škaljić</h2>Prije imenovanja na poziciju gradonačelnika imao je bogatu pravnu karijeru. Škaljić je bio član tročlane komisije koja je pripremala reformu pravosudnog sistema u habsburškoj okupiranoj Bosni i Hercegovini. Od jeseni 1881. do sredine 1882. živio je i radio u Beču.Škaljić je smatran stručnjakom za islamsko i trgovačko pravo, a prethodno je bio predsjednik Vrhovnog i Privrednog suda u Sarajevu. Stoga je imao veliki utjecaj na transformaciju sudova u Bosni i Hercegovini – oni su bili novostepeni (nekoliko kotarskih sudova i jedan šef u Sarajevu) i stekli su nadležnost samo za porodično i nasljedno pravo. I sam je učestvovao u djelimičnom prijevodu Osmanskog građanskog zakonika Mecelle na bosanski jezik. Ta su rješenja kasnije usvojile druge zemlje i jurisdikcije.

Kao gradonačelnik, Škaljić je u Sarajevu pokrenuo važne radove na modernizaciji infrastrukture i izgradnji važnih objekata. To uključuje razvoj asfalta, prvo okolne Katedrale Srca Isusovog, a kasnije i cijelog grada.Otvorio je Narodnu banju 20. jula 1902. godine. Banja je i danas u funkciji. Također, tokom Škaljićevog mandata sinagoga Aškenazi u Sarajevu konačno je završena (1902).Škaljić je obnašao dužnost u novoizgrađenoj sarajevskoj Vijećnici, tada najvećoj i najreprezentativnijoj zgradi austrougarskog razdoblja u Sarajevu.Bio je jedan od četiri osnivača Rijaseta Islamske zajednice BiH. Njeno stvaranje omogućilo je bošnjačku vjersku i političku emancipaciju od Osmanskog carstva.Škaljić je umro 10. marta 1905. u 61. godini.<h2>Esad-beg Kulović</h2>Škaljića je na mjestu gradonačelnika 1905. zamijenio Esad-beg Kulović. Studirao je u Carigradu i Švicarskoj. Bio je vođa Samostalne muslimanske stranke. Imao je posjed od 140.000 duluma. Esadov otac bio je sin jedinac sarajevskog kadije Sulejmana Ruždije Kulovića, prema kome se danas zove ulica u Sarajevu. Govorio je turski, arapski, perzijski i francuski jezik. U Sarajevu se, nakon aneksije 1908., pojavila potreba za novim statutom oko kojeg su vođene velike rasprave. Novi statut bi omogućio doseljenim austrijskim i ugarskim državljanima pravo glasa, što statutom iz 1884. godine nije bilo moguće. Protiv ove odredbe bili su predstavnici Srba i dio muslimanskih zastupnika, dok su jevrejski, hrvatski i preostali muslimanski zastupnici, s Kulovićem na čelu, bili za pravo glasa strancima, što je bila i namjera austrougarskih vlasti.Kako ovi stavovi nisu izglasani, Kulović je podnio ostavku na mjestu gradonačelnika, što je dovelo i do raspuštanja gradskog zastupstva. Na sljedećim izborima Kulović je ponovo izabran za gradonačelnika, ali su zaoštreni odnosi u gradskom vijeću.Treći put je izabran za gradonačelnika 1913. godine, ali ovaj put tu funkciju nije prihvatio.

Svoj je položaj prepustio 44-godišnjem Fehimu Čurčiću.Za njegovo vrijeme grad je dobio objekt namjenski izgrađen za potrebe Zemaljske štamparije 1906. godine. Iste godine je posvećena Crkva Svetog Trojstva, a 1909. izgrađena je zgrada Hrvatske centralne banke u blizini Prve gimnazije i Srednje umjetničke škole.Preminuo je 1917. godine u Sarajevu.Nad njegovim mezarom u maloj mahalskoj džamiji u ulici Provare nalazi se sarkofag s dva nišana, od kojih je jedan uzglavni s fesom.Kulović je kumovao i usponu Mehmeda Spahe, kasnijeg vođe Bošnjaka u Kraljevini Jugoslaviji. Godine 1914. godine Mehmed Spaho izabran je u Gradsko vijeće Sarajeva, nakon što se Esad-beg Kulović, Spahin politički saradnik i prijatelj, povukao s te funkcije.<h2>Fehim Čurčić</h2>Fehim Čurčić na poziciji gradonačelnika naslijedio je Kulovića, koji mu je prepustio svoju poziciju. Stupio je na dužnost 1910., iste godine kada je u Sarajevu izvršen popis stanovništva. Sarajevo je, prema popisu, imalo 51.919 stanovnika. Za svog mandata Čurčić je 1911. otvorio Prosvjetnu komoru. Godinu kasnije otvoreno je kino ''Apolo''. Također, gradsku glavnu poštu izgradio je Josip Vancaš, dok je Muzej Sarajeva, kao i Sudsku palaču i zgradu Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu izgradio Karel Paržik.

Dana 28. juna 1914. gradonačelnik Čurčić održao je glavnu riječ u Gradskoj vijećnici, gdje je s guvernerom Oskarom Potjorekom dočekao austrijskog nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu. Prvi pokušaj atentata na nadvojvodu nije uspio. Čurčić se vozio u prvom automobilu sa šefom sarajevske policije Edmundom Gerdeom i nije bio svjestan šta se dogodilo na mostu. Buka povorke automobila nadglasala je bombu. Gavrilo Princip uspio je u drugom pokušaju ubiti Ferdinanda i njegovu suprugu, što je bio povod za Prvi svjetski rat.<h2>Raspuštanje zastupstva</h2>Čurčić je funkciju gradonačelnika obnašao do 1915. godine, kada je Gradsko zastupstvo razriješeno. Bio je ujedno i posljednji gradonačelnik Sarajeva tokom austrougarske uprave. Fehim Čurčić je ukopan u Jahja-pašinoj džamiji (Čurčića džamiji) u Glođinoj ulici. Umro je 1916. u Grimenštajnu, Austrija.

Škaljić je u Sarajevu pokrenuo važne radove na modernizaciji infrastrukture

Sarajevski atentat: Preokret u historiji Sarajeva i cijelog svijeta

Svi sarajevski gradonačelnici (III dio): Sarajevo se ubrzano razvijalo, a onda je došao Prvi svjetski rat

Iako Sarajevo uporno pokušava sebe brendirati kao multietnički i multikulturalni glavni grad Bosne i Hercegovine, dovoljno širok za sve konfesije i etničke grupe, od Dejtona u praksi uvijek nekako zakazuje da pokaže ne samo da je takvo predstavljanje samog sebe ništa više od puke retorike nego ne može ni da ispoštuje osnovne postulate sekularnog društva.<h2>Jednaki i jednakiji</h2>I dok gradonačelnica katolicima čestita „kalendarske praznike“ umjesto Božića, a Advent u glavnom gradu biva preko noći preimenovan u Winter Fest, dotle se muslimanskom svetom mjesecu - ramazanu prilagođava apsolutno sve, uključujući i rad školskih i državnih institucija, koje bi, prema postulatima sekularnog društva, trebale biti strogo odvojene od vjere.Ministrica odgoja i obrazovanja KS Naida Hota-Muminović uputila je dopis svim direktorima osnovnih i srednjih škola kojim daje saglasnost da se za vrijeme trajanja ramazana skrati nastava u drugoj smjeni kako bi se učenicima omogućilo da iftare.Protiv ove odluke negodovali su brojni roditelji, dok je od političkih zvaničnika negativna reakcija zasad stigla jedino od Vildane Bešlije, zastupnice Naše stranke u Skupštini KS.

- Za ovu odluku nisu se pitali roditelji, niti su nastavnici predstavili roditeljima i učenicima na koji će se način odvijati nastava ili nadoknaditi propušteno vrijeme uzrokovano skraćivanjem časova mjesec u kontinuitetu. Postoji bezbroj drugih načina da se postačima olakša, a Ministarstvo je našlo onaj koji dodatno sve uznemirava i svima otežava - poručila je Bešlija.<h2>Domovi zdravlja</h2>No, nije samo u školama obrazovni proces prilagođen iftaru. Isti je slučaj i s domovima zdravlja u Kantonu Sarajevo, sada prema odluci Ministarstva zdravstva, pa tako, ako se kojim slučajem razbolite ili vam zatreba zdravstvena intervencija u KS, nastojte da to ne bude u vrijeme iftara.Drugim riječima, u tobožnjem multi-kulti gradu, svih vjera i etničkih grupa, sistem se podredio vjerskim praznicima i obredima jedne konfesije, tako da tokom ovog mjeseca učenici mogu računati na manji broj časova, a građani na manje usluga. I da stvar bude gora, Kanton Sarajevo je jedini koji je primijenio ovu praksu. Obaranje SDA s vlasti tu nije veliku razliku napravilo, dapače, stječe se utisak da su nove vlasti još odlučnije dokazati da su i oni „pravi muslimani“.A što se tiče priče o glavnom gradu svih građana, svih konfesija i nacionalnosti, kao i vrijednostima sekularne države, to će i dalje ostati tek efektna demagogija za dnevnopolitičku upotrebu.<h2>Protest Maje Čengić</h2>Protiv odluke ministrice Hota-Muminović reagirala je i poznata bh. voditeljica Maja Čengić, čiji sin pohađa osnovnu školu.

- U javnoj ustanovi od sutra imaju skraćenu nastavu radi obavljanja vjerskih obreda! Ovo je već za ozbiljno propitivanje o postojanju diskriminacije za djecu koju su roditelji upisali u javnu ustanovu radi stjecanja obrazovanja - napisala je Čengić.

U tobožnjem multi-kulti gradu, svih vjera i etničkih grupa, sistem se na mjesec preoblikovao i podredio vjerskim praznicima i obredima jedne konfesije

Dječija radost: Skraćena nastava zbog iftara

U Kantonu Sarajevo rad javnih institucija prilagođava se iftaru: Neko je rekao sekularna država?

Stranka demokratske akcije (SDA) teško podnosi gubitak vlasti. Njihova nervoza i histerija već dostižu stadije pokušaja fizičkih obračuna s protivnicima po skupštinama. Akcent je na ''pokušaja'', s obzirom na to da, kako smo mogli u četvrtak vidjeti na sjednici Skupštine KS, na kraju oni izvuku deblji kraj. <h2>Opravdan strah</h2>No, njihov strah je potpuno opravdan. Ne samo da su ostali bez milijardi prihoda u državnim kompanijama, budžeta, agencija, kontrole nad pravosuđem i OSA-om, preko koje će špijunirati i pakovati protivnicima, nego se sada, konačno, počinju polako odmotavati i pred sud dovoditi sva nedjela koja je ova stranka ostavila iza sebe.Tako su se u kratkom periodu iz ministarskih fotelja zvaničnici SDA počeli seliti u zatvore i na optuženičke klupe.

Fadil Novalić ipak će morati odslužiti četverogodišnju kaznu zatvora nakon što mu posljednji pokušaji zavrzlama s pomilovanjima i odgađanjem zatvora nisu pomogli, a od velike pomoći mu nije bio ni bivši novinar i advokat u pokušaju Senad Pećanin, isti onaj koji je prije tri godine govorio da Novalića treba odmah pritvoriti.Selmi Cikotiću, bivšem ministru sigurnosti ove stranke, počelo je suđenje u Sudu BiH za zločine nad bugojanskim Hrvatima.

Bakirova i Sebijina dojučerašnja desna ruka Osman Mehmedagić Osmica iz Vojkovića se preselio u kućni pritvor, osumnjičen za nelegalno prisluškivanje sudija, dijeljenje iskaznica OSA-e jaranima, uništavanje dokaza itd.<h2>Iran u srcu</h2>Nije poznato šta trenutno radi Bisera Turković, mada smo je krajem prošle godine mogli vidjeti pod maramom na nekakvoj međunarodnoj konferenciji u Iranu, gdje još nije poznato koga i šta je predstavljala. Inače, tokom svog mandata Turković je održavala prisne odnose s Iranom i sličnim nedemokratskim zemljama.

Uzimajući sve u obzir, nije čudno što je evropski proces BiH otkočen upravo nakon što su ovakvi likovi i ovakve garniture uklonjeni s vlasti. Trojci možemo svašta zamjerati, ali barem ne jasnu evropsku opredijeljenost i okrenutost ka Zapadu.A sada zamislite kako bi evropski put BiH, u trenutku kada je EU zbog izmijenjenih geopolitičkih okolnosti želi što prije staviti u svoj voz, izgledao da su im partneri, uz Putinovog prijatelja Dodika, SDA-ovi osuđenici, optuženici za ratne zločine, iranske drugarice, osmice...<h2>Prohujao s vihorom</h2>Posebno je zanimljiv slučaj Fikreta Prevljaka. Bivši čelnik Kantonalnog odbora SDA, kojem je, prema čuvenom snimku, Asim „sredio“ da na ovu poziciju bude izabran umjesto Semira Efendića, prema nezvaničnim informacijama, nalazi se negdje u bjekstvu dok svoju višemilionsku imovinu u nekretninama pokušava rasprodati preko OLX-a.&nbsp;

Reporteri "Avaza" pronašli vikendicu na planini kod Konjica: Krije li se Fikret Prevljak na Zvekuši

Razlog za bijeg, špekulira se, jesu saznanja u vezi sa slučajem ubistva Dženana Memića, pa je Prevljak odlučio „preventivno“ da se sakrije.

Nije čudno što je evropski proces BiH otkočen upravo nakon što su ovakvi likovi i ovakve garniture uklonjeni s vlasti

SDA: Tužilaštvima pune ruke posla zbog njih

Osuđenici, optuženici za ratne zločine, iranski saveznici: Ko nas je vodio 25 godina

Evropska komisija preporučila je otvaranje pregovora Evropske unije s Bosnom i Hercegovinom o pristupanju, što je historijski iskorak za našu zemlju. Otvaranje evropskog puta istovremeno prati i žestoka diplomatska inicijativa zapadnih lidera prema našoj zemlji, pa je tako Sarajevo posljednjih mjeseci redovan domaćin diplomatima. <h2>Zapadni državnici</h2>U BiH su bili predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Von Leyen), premijer Nizozemske Mark Rut (upravo je stav ove države od krucijalne važnosti za evropski put BiH, budući da je dosad bila relativno skeptična prema proširenju), njemačka ministrica vanjskih poslova Analena Berbok (Annalena Baerbock) i mnogi drugi, dok su naši najviši zvaničnici, s ministrom vanjskih poslova Elmedinom Konakovićem na čelu, također redovni posjetioci zapadnih metropola u kojima se susreću s najvišim državnicima.Ipak, do prije samo nekoliko mjeseci Bosna i Hercegovina bila je u potpuno drugačijoj situaciji. Zapadni državnici zaobilazili su nas u širokom luku, a ni mi nismo bili poželjan gost kod njih. I dok je u slučaju Milorada Dodika i vlasti u RS to i bilo razumljivo zbog istrajavanja na saradnji s Putinom i antizapadnih politika, Bošnjaci su imali tu sreću da je barem resor vanjskih poslova u raspodjeli pozicija uglavnom bio pod njihovom kontrolom, što znači da su imali otvorena vrata u svijetu za lobiranje za euroatlantsku budućnost BiH i jačanje odnosa s našim najvećim saveznicima.No, umjesto toga, Bakir i Sebija Izetbegović su za ministricu vanjskih poslova postavili Biseru Turković. Njene diplomatske aktivnosti bile su uglavnom usmjerene ka istočnim zemljama, pa je svoj mandat u većoj mjeri provodila pokrivena nego otkrivena. Od njenih diplomatskih uspjeha posebno se može izdvojiti osiguravanje donacije u hurmama iz Saudijske Arabije za ramazan 2021. godine. Osim hurmi, Turković je u finišu svog mandata uspjela posjetiti i Maldive, gdje se u pauzi između brčkanja sastala s predsjednikom ove zemlje koji nije krio iznenađenje posjetom bh. ministrice.<h2>Njena beba</h2>Turković je u konačnici zakucala prijemom iranskog ministra vanjskih poslova Amira Abdolahanija u jeku masovnih protesta u ovoj zemlji nakon što je šerijatska policija ubila Mahsu Amini zbog „nepropisno“ pokrivene kose, čime je jasno gurnula prst u oko zapadnim saveznicima. Naravno, sastajala se i sa Sergejem Lavrovom, ministrom vanjskih poslova Rusije.Sve te diplomatske „poduhvate“ pratile su i genijalne izjave, poput one da su građani BiH razmaženi jer imaju šta jesti, a, naravno, pobrinula se i da vlastitog sina Alija, kojeg oslovljava s „moja beba“, uhljebi u Ambasadi BiH u Kataru.<h2>Vjerna Iranu</h2>Turković je i nakon mandata nastavila brukati državu BiH, pa se krajem decembra prošle godine pod šamijom pojavila na&nbsp;Teheranskoj međunarodnoj konferenciji o Palestini. U kojem svojstvu je ona boravila u glavnom gradu Irana i koga je predstavljala, nije još poznato, a od njenog samovoljnog čina se MVPBiH morao ograđivati.

Turković u konačnici je zakucala prijemom iranskog ministra u jeku masovnih protesta u ovoj zemlji zbog kršenja ljudskih prava

Ali i Bisera Turković: Od Saudijske Arabije do Maldiva

Gdje smo bili prije nešto više od godinu: BiH na putu od hurma-diplomatije do EU

Ambasada SAD u Sarajevu na svom Twitteru nalogu oglasila se povodom godišnje procjene prijetnji američke obavještajne zajednice, javnog dokumenta koji svake godine priprema Ured direktora Nacionalne obavještajne službe.- Dokument odražava kolektivne uvide obavještajne zajednice SAD i usredotočuje se na najdirektnije i najozbiljnije prijetnje Sjedinjenim Državama prvenstveno tokom nadolazećih godina. Jedna kategorija prijetnji su potencijalna unutardržavna previranja.Navodi kako je godišnja procjena prijetnji za Balkan i Bosnu i Hercegovinu bila je jasna i direktna.- Vođa bosanskih Srba Milorad Dodik poduzima provokativne korake kako bi neutralizirao međunarodni nadzor u Bosni i osigurao de facto otcjepljenje svoje Republike Srpske. Njegov postupak mogao bi potaknuti čelnike bošnjačkog (bosansko-muslimanskog) stanovništva da osnaže vlastite kapacitete za zaštitu svojih interesa i moguće dovesti do nasilnih sukoba koji bi mogli nadvladati mirovne snage - navodi se u reakciji Ambasade SAD.&nbsp;

<blockquote class="twitter-tweet">The U.S. Intelligence Community’s Annual Threat Assessment, a public document prepared every year by the Office of the Director of National Intelligence, reflects the collective insights of the U.S. Intelligence Community and focuses on the most direct and serious threats to the… <a href="https://t.co/KYgpCv89b9">https://t.co/KYgpCv89b9</a>&mdash; US Embassy Sarajevo (@USEmbassySJJ) <a href="https://twitter.com/USEmbassySJJ/status/1768214212285751322?ref_src=twsrc%5Etfw">March 14, 2024</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Njegov postupak mogao bi dovesti do nasilnih sukoba, upozorava se

Ambasada SAD upozorava: Dodik preduzima korake da de facto otcijepi RS

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Von Leyen) dala je zeleno svjetlo za početak pregovora s BiH o pridruživanju Evropskoj uniji. Naravno, ova činjenica za našu zemlju donosi brojne benefite. Prije svega, naši političari se ovim jasno opredjeljuju za evropski put i provođenje evropskih zakona, procedura i vrijednosti, a to građanima garantira bolju državu, više pravde i manje korupcije.Još važnije, početak pregovora i samoj EU i njenim institucijama daje mogućnost direktnog nadgledanja evropskog procesa i stanja u institucijama. Upravo zahvaljujući tome, u susjednoj Hrvatskoj je tokom procesa pridruživanja zbog raznih koruptivnih radnji palo nekoliko stotina nosilaca funkcija, s bivšim premijerom Ivom Sanaderom kao najreprezentativnijim primjerom.Zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sigurno bi bio dobar signal za međunarodne finansijske institucije i ulagače da je BiH mjesto u kojem njihov kapital može biti siguran. Osim toga, bio bi ojačan kredibilitet države. Naprimjer, nakon dobivanja statusa kandidata imali smo blago povećanje kreditnog rejtinga BiH, a koji je zadržan i ove godine. S otvaranjem pregovora o pristupanju moglo bi se očekivati njegovo dodatno povećanje. Naravno, za sve ovo bit će najvažnija volja svih vladajućih stranaka i opozicije da bezuvjetno podrže evropski put naše zemlje i učine potreban posao prema civilizacijskom cilju naše zemlje. A to je jedan od rijetkih ciljeva oko kojih se slažu stranke i elite sva tri naroda u našoj zemlji.Konačnu odluku o otvaranju pregovora donijet će šefovi država i vlada EU na samitu 21. i 22. marta u Briselu, nakon što razmotre izvještaj i preporuke Evropske komisije.

Evropska unija je jedan od rijetkih ciljeva oko kojih se slažu stranke i elite sva tri naroda u našoj zemlji

BiH: Dobila zeleno svjetlo za otvaranje pregovora

EU kao zajednički san

Gradsko vijeće je danas, javnim glasanjem, između dva predložena kandidata za dodjelu pojedinačne Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva u 2024. godini: prof. dr. Branislava Draženović rođ. Peruničić, za značajna ostvarenja i značajne rezultate rada u oblasti nauke i obrazovanja i Zdravko Čolić, za značajna ostvarenja i značajne rezultate rada u oblasti kulture i umjetnosti, odlučilo da je dobitnik pojedinačne Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva u 2024. godini prof. dr. Branislava Draženović rođ. Peruničić.<h2>Ključna postignuća</h2>Branislava Peruničić-Draženović je emeritus profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za automatiku i elektroniku. Član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 1987. godine, a potpredsjednica iste u periodu od 2008. do 2011. godine.Glavne doprinose je ostvarila u oblastima teorije sistema s promjenljivim strukturama, digitalnoj zaštiti, lokaciji kvara i mjerenju u elektroenergetskim sistemima. Velike doprinose ostvarila je u oblasti sistema s promjenljivim strukturama na temu kliznih režima upravljanja. Unutar te oblasti definisala je pojam ekvivalentnog upravljanja, uslov invarijantnosti na smetnje i promjene parametara i klizne režime na presjeku više kliznih hiperpovršina. Prvi rad o temi kliznih režima na engleskom jeziku objavila je upravo Branislava Peruničić, te je ovo do danas najcitiraniji rad u ovoj oblasti s prostora bivše Jugoslavije. Uslov invarijantnosti na smetnje je nazvan upravo po njoj.U oblasti teorije grafova definisala je prvi algoritam za postavljanje grafova u projektivnu ravan, a u oblasti digitalne zaštite, lokacije kvara i mjerenja baziranog na uzorcima definisala je 1988. godine metod analize pomoću bilinearnih formi.Na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu predavala je predmete iz oblasti analize signala, energetike i telekomunikacija.Za dopisnu članicu Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u Odjeljenje tehničkih nauka izabrana je 1987. godine, a za redovnu članicu 2002. godine. Bila je potpredsjednica Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine od 2008. do 2011. godine.Osnivač je IEEE sekcije za Bosnu i Hercegovinu i predsjednik upravnog odbora Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu<h2>Rođena u Pančevu</h2>Njen otac Toma Peruničić rođen je u Pljevljima, a majka Katica u Županji. Branislava se rodila u Pančevu i živjela je s porodicom u Beogradu, Negotinu i Kraljevu.Branislava Peruničić završila je osnovnu školu u Beogradu, srednju školu u Kraljevu, a završila je Elektrotehnički fakultet u Beogradu 1960. godine. Na Moskovskom Energetskom institutu je 1969. godine odbranila titulu kandidata tehničkih nauka. Doktorsku disertaciju je 1971. godine odbranila na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Godine 1966., biva izabrana za docenticu, zatim 1972. godine u zvanje vanredne profesorice, a 1976.&nbsp; je izabrana u zvanje redovne profesorice na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Uporedo s profesorskom karijerom, bila je naučna saradnica instituta Istraživačko razvojnog centra (IRCA) "Energoinvesta", te saradnica Instituta za računarske i informacione sisteme (IRIS) "Energoinvesta".Do 1992. godine bila je predsjednica Savjeta za kompjuterizaciju "Energoinvesta", članica Izdavačkog savjeta Svjetlost i delegat Savjeta akademija SFRJ u komisiji za nauku.U periodu od 1992. do 1998. godine živjela u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je obnašala funkciju gostujuće istraživačice na A&amp;M Univerzitetu u Texasu do kraja 1992. godine, a zatim gostujuće profesorice na Univerzitetu u Illinoisu u Urbani, da bi od 1993. godine do 1998. godine bila na poziciji redovne profesorice Univerziteta Lamar u Texasu. Godine 1998., vratila se u Bosnu i Hercegovinu.U okviru Sarajevo Innovations Festival dodjeljuje se posebna nagrada "Dr. Branislava Peruničić" za najbolje ocijenjeni rad od učesnika.

U periodu od 1992. do 1998. godine živjela u Sjedinjenim Američkim Državama 

Ko je Branislava Peruničić, dobitnica Šestoaprilske nagrade: Naučnica svjetskog glasa koja se vratila u svoje Sarajevo

Bošnjački nacionalistički krugovi politički okupljeni mahom u i oko SDA i DF-a (ali i mnogo šire od toga) posljednjih mjeseci su u otvorenom ratu za idejno preuzimanje Sarajeva. Od "pravedničkog gnjeva" njihove patriotske agresije u kakofoniji javnog linča strada svako suprotno mišljenje. Stradaju tu „FGR-ovci“, „Jugosloveni“, „jugobalije“, „islamofobi“, a preostali Srbi i Hrvati u Sarajevu postaju „dodikovci“, „četnici“ i „uzp-ovci“, kako već vole pežorativno da kite svoje neistomišljenike.<h2>Islamisti i graDžanisti</h2>Da apsurd bude veći, mnogi od njih, mahom ovi bliže DF-u, to čine upravo u ime navodne borbe za građansku državu. No, u vizuri tog kafanskog filozofiranja, građanska BiH može da postoji isključivo prema uzusima bošnjačke moralne supremacije, temeljene na mitovima o vlastitoj historijskih žrtvi koja zaslužuje kosmičku pravdu u vidu države po svojoj mjeri, a ona je po principu jedan čovjek – jedan glas.Taj prostor otvoren je za nebošnjake, ali samo pod uslovom da beskompromisno prihvataju taj narativ. U suprotnom se prema njima zauzima odbrambeni stav kao prema neprijateljima države. Neki među njima su nešto iskreniji i konkretniji, pa otvoreno zastupaju stav da je ta „građanska država“ samo sredstvo ka uspostavi „vladavine demokratske većine“ (čitaj: nametanja bošnjačke političke volje Srbima i Hrvatima).Iako su s njima u interesnoj koaliciji, druga grupa među njima je vjerski obilježenija, pa tako i mnogo skeptičnija i prema samom konceptu građanske ideje, smatrajući da bi se primat u potpunosti trebao dati bošnjaštvu s islamskom religijom kao njegovim nosećim stubom i islamskim svijetom kao željenim kultuno-političkim ambijentom. Mada će i zagoravati očuvanje BiH kao države, ali iz megalomanske nacionalističke pozicije kao prostora koji bi, inšallah, jednog dana predominanto trebao pripadati Bošnjacima, oni neće kriti stav da bi Bošnjaci, za sada, trebali da zaokruže vlastiti etnički prostor i na njemu jačaju, ističu i veličaju isključivo vlastite nacionalno-vjerske simbole, uz zatiranje svih ostalih. Za razliku od onoga što je bio SDA-ovski mainstream koji je javno zagovarao zajedništvo, a u praksi provodio fildžaniju, ovi krugovi se ne libe i same ideje o zajedništvu i bosanskohercegovačkoj cjelovitosti tretirati kao zlo koje slabi bošnjačku nacionalnu poziciju.<h2>Bosanstvo kao jugoslovenstvo</h2>Tako će u poluzvaničnom rahmetli sedmičniku SDA čiji autori, i pored minornog javnog ugleda i utjecaja, iz nekog razloga sebe vole predstavljati kao certificirane ideologe bošnjaštva koji će određivati političke puteve i vrijednosti koje bi Bošnjaci trebali slijediti, stanoviti „mislilac“ zaključiti kako bosanstvo Bošnjake vodi, ni manje ni više,&nbsp; drito u genocid: - Bošnjaci nemaju namjeru eksperimentirati s bosanstvom jer ih je jedan eksperiment zvani “jugoslavenstvo” već koštao genocida. Stoga Bošnjaci ne smiju pasti u zamku “bosanstva” pro futuro, kojeg niko među srpskohrvatskim blokom ne želi – zagalamio je ovaj branitelj bošnjačkih interesa.Drugim riječima, ako već većina Srba i Hrvata u BiH ne želi „bosanstvo“, tj. zajednički identitet građen na zajedničkoj državnoj, historijskoj i kulturnoj pripadnosti Bosni i Hercegovini, onda bi i Bošnjaci od svega trebali dići ruke.I uistinu, posljednjih godina u javnom, političkom i kulturnom životu Sarajeva svjedočimo agresivnoj manifestaciji bošnjačkog nacionalizma i vjerskih simbola, uz galopirajuću verbalnu agresiju bošnjačkih nacionalista i nipodaštavanje svake politike i ideje koja bi išla u pravcu izgradnje zajedničkog bh. narativa i vrijednosti. Njihova verbalna agresija posebno brutalno se sručuje na preostale Srbe i Hrvate u intelektualnom i društvenom životu Sarajeva koji se usude podići glas protiv rastućeg bošnjačkog nacionalizma. Ne samo da se njihov patriotizam sada dovodi u pitanje (uostalom, kao da čovjek u slobodnom i otvorenom društvu ne bi smio i ne biti patriot) nego se svako njihovo propitivanje bošnjačkih manifestacija nacionalizma samo po sebi tretira kao služenje srpskom i hrvatskom nacionalizmu i velikodržavnom interesu, pa tako i ljudi koji su u prelomnim historijskim trenucima nacionalnim vođama svojih naroda rekli NE u ime gradnje zajedničke bh. države, u toj nacionalističkoj krvoločnosti i paranoičnoj bezumnosti bošnjačkih verbalnih batinaša postaju „uzp-ovci“, „četnici“ i „strani agenti“. Drugim riječima, Srbin, Hrvat i Jevrej u njihovom Sarajevo je prihvatljiv samo dok kritikuje „svoje“ i bezuslovno podržava „naše“, s tim što Jevrej svoju lojalnost morati dokazivati i redovnim osuđivanjem zločina i politika izraelske vlade. No, svaka kritika i bošnjačkih politika i nacionalističkih ispada bit će automatsko zeleno svjetlo tim bošnjačkim nacionalno-vjerksim prvoborcima potpomognutim narandžastim graDŽanistima za lov na "nacionalne neprijatelje" u vlastitom lebensraumu.A to je isti onaj put etabliranja nacionalističkog jednoumlja kojim su decenijama ranije krenuli gradovi pod kontrolom srpskih i hrvatskih nacionalističkih snaga. Bošnjački bezumnici sada taj proces pokušavaju dovršiti i u bošnjačkim urbanim područjima, posljednjim mjestima u kojima je bosanskohercegovačka ideja u većoj mjeri preživjela.Ovome procesu se, dakako, suprotstavljaju mnogi intelektualci i javne ličnosti koje djeluju u Sarajevu, no to protivljenje jedva da postoji na zvaničnoj političkoj sceni kojom dominiraju potkapacitirani populisti u vječnoj potrazi za glasovima i vječitom izbjegavanju bilo kakvog zamjeranja, posebno ako su grupe kojima bi se mogli zamjeriti toliko agresivne. Pa su tako neki od vodećih predstavnika trojke danas likovi i likuše koje rado dijele odlikovanja notornim desničarskim radikalima, ali zato nebošnjačkim profesorima perfidno crtaju mete na čelo zbog "pogrešnog mišljenja".&nbsp;<h2>„A šta Srbi i Hrvati rade“</h2>I sami pokušaji da ukažete na ove opasne tendencije unutar Sarajeva, naići će često na argument tipa „a što se uporno mi Bošnjaci moramo dokazivati, a šta rade u Banjoj Luci i zapadnom Mostaru“. Problem je što mnogi Bošnjaci ne shvataju da argument "a što bi mi u Sarajevu... nešto... A što ne pitaš šta u Banjaluci i zapadnom Mostaru rade", znači zagovaranje konačne podjele zemlje. Ako žele očuvati Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu državu, a Bošnjaci tvrde da hoće, onda im ono što rade srpske i hrvatske društvene elite ne može biti model. Jer srpske i hrvatske nacionalističke elite su jasno rekle da oni hoće zaokruživanje svojih etničkih područja i da ih zajedništvo ne interesuje.Ako ćemo slijediti njihov model, to bi značilo da i Bošnjaci žele isto.To je, da se razumijemo, legitiman politički cilj. Na Bošnjacima je teret preveliki da budu toliko bolji od svojih komšija i suspregnu svoj identitet u korist stvaranja zajedničkog, no u tom slučaju u vodu padaju sve priče o građanskoj državi, multietničkom društvu, evropskom Jeruzalemu i slično.Ne može se pričati o multietničkom društvu dok se u praksi agresivno etablira jednoetničko. Ne se može se pričati o bosanstvu ako će se potpuna dominacija dati bošnjaštvu.Bošnjaci mogu do kraja zaokružiti svoja etnička područja i u njima uspostaviti potpunu kulturnu, simboličku i političku dominaciju, no u tom slučaju imamo i definitivnu podjelu zemlje.Čak i ako BiH opstane kao država, a opstat će, u praksi će ona postojati kao zemlja tri potpuno odvojena i međusobno suprotstavljena društva, u kojoj više ni na idejnom nivou neće biti pretjerano smisleno govoriti o stvaranju nekog jedinstvenog društva sa zajedničkim vrijednostima.Sarajevo može postojati kao posljednja nada, kao klica da je neka drugačija Bosna i Hercegovina moguća, pa ta klica možda jednog dana u nekim promijenjenim okolnostima izraste u jedan prelijepi cvijet. Ali, ako uništimo i tu klicu, onda je trajno podijeljena zemlja jedina izvjesna budućnosti.Bošnjački nacionalisti danas su odlučni ne da s njom koegzistiraju, nego da tu klicu do kraja zgaze i uspostave monopol vlastitog narativa.Stoga, unutarbošnjačka ideološka borba mogla bi, zapravo, presudno odlučiti sudbinu i same Bosne i Hercegovine.

Sarajevo može postojati kao posljednja nada, kao klica da je neka drugačija Bosna i Hercegovina moguća

Hoće li Sarajevo biti glavni grad BiH ili prijestonica fildžanistana?

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Von Leyen) obratila se u Evropskom parlamentu, gdje je obećala da će Bosni i Hercegovini dati zeleno svjetlo za otvaranje pregovora s EU, što je dočekano gromoglasnim aplauzom.Fon der Lajen lično se enormno založila da se pomogne našoj državi da uhvati evropski voz i dobije zeleno svjetlo za početak pregovora te da se izvrši pritisak na domaće političare da ozbiljno shvate historijsku priliku koja im se pruža i provedu potrebne uvjete.A za početak pregovora EU je maksimalno snizila kriterije: tražilo se usvajanje svega tri zakona koja su bh. političari, uz mnogo muke i natezanja, u posljednji tren usvojili te tako stvorili preduvjete za dobivanje zelenog svjetla.Naravno, put ka EU ima duboke pozitivne reperkusije po bh. društvo. Osim što od nas traži usvajanje zakona i standarda koji će od Bosne i Hercegovine učiniti daleko pravednije, funkcionalnije i transparentnije društvo, on obećava kreiranje pozitivne atmosfere ujedinjenosti oko evropske budućnosti, jedne od rijetkih stvari oko kojih među bh. građanima postoji konsenzus.Ursula Gertrud fon der Lajen njemačka je političarka koja je od 1. decembra 2019. godine predsjednica Evropske komisije. Članica je Kršćansko-demokratske unije (CDU), kao i Evropske narodne stranke (EPP).

Fon der Lajen lično se enormno založila da se pomogne našoj državi da uhvati evropski voz

Ursula fon der Lajen: Vjetar u leđa za BiH

Visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) krajem prošle godine dao je rok od "dvije-tri sedmice“ bh. političarima da naprave tehničke izmjene Izbornog zakona, najavivši da će, u suprotnom, iskoristiti bonske ovlasti i nametnuti izmjene. <h2>Pokušaj zloupotrebe</h2>Nekoliko dana poslije toga lideri državne koalicije su brže-bolje pohitali u Laktaše te postigli “brdo” dogovora, između ostalog i o Izbornom zakonu. No, umjesto da se ispoštovao Šmitov uvjet u vezi s Izbornim zakonom, zajedno s ostalim zahtjevima, lideri su iskoristili priliku da u njih “nadrobe” vlastite političko-nacionalne ciljeve, pa su tako Dragan Čović i HDZ poručivali da svaka izmjena Izbornog zakona mora uključivati i promjenu načina izbora članova Predsjedništva BiH.Pojedini političari su bili spremni mijenjati i sama Šmitova rješenja u vezi s izbornim procesom, pa su tako neki od njih predlagali da se, umjesto skeniranja izbornog listića odmah nakon glasanja, čime bi automatski u bazu podataka ulazila informacija o tome kako se glasalo, a mogućnost zloupotreba bila svedena na minimum, listići skeniraju od članova biračkih odbora nakon što se birališta zatvore. Jasno je da mnogi od njih i dalje ne žele odustati od mogućnosti zloupotreba.Kako bilo, prošlo je nekoliko sedmica, a političari se nisu još uspjeli dogovoriti o izmjenama ovog zakona. Ipak, prema pouzdanim informacijama koje posjeduje „Dnevni avaz“, Šmit je strpljiv i odlučan da im da šansu do posljednjeg dana prije nametanja izmjena. <h2>Pola godine</h2>Naime, s obzirom na to da je potrebno najmanje šest mjeseci od donošenja da bi neki zakon stupio na snagu, Šmit je spreman čekati otprilike do Bajrama, kada će, ukoliko domaći lideri dotad ne dogovore i ne usvoje, nametnuti izmjene Izbornog zakona.Stoga je očekivano da ćemo ove godine imati prve istinske poštene izbore koji bi mogli poslati i nešto precizniju sliku o razmjerama krađa kojima smo svjedočili prethodnih godina.<h2>Uvođenje tehnologije</h2>Šmit je već spremio odluku, i to sveobuhvatnu, koja će, osim tehnologije, odnosno skenera, videonadzora, depolitizacije u rukovodstvima biračkih odbora, podrazumijevati i zabranu kandidiranja na izborima osobama osuđenim za ratne zločine, načine finansiranja političkih stranaka i još niz drugih detalja.

Šmit je spreman čekati otprilike do Bajrama, kada će, ukoliko domaći lideri dotad ne dogovore i ne usvoje, nametnuti izmjene Izbornog zakona

Kristijan Šmit ima sve već pripremljeno: Izborni zakon do Bajrama

FK Sarajevo godinama je prepoznatljivo po svojim bordo dresovima, no zanimljivo je da, iako je klub osnovan 1946. godine, u ovom prepoznatljivom dresu počeo je igrati tek od šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Izvorne klupske boje Sarajeva bile su nebesko plava i bijela. Do promjene je došlo u ljeto 1962. kada je klub izvučen u istu skupinu Rapan kupa sa švicarskim Servette FC, čiji je kapitan bio bivša zvijezda Sarajeva Lav Mantula. Nakon utakmice na Koševu, Mantula je posjetio prostorije kluba, te je u razgovoru s upravom predložio da Sarajevo preuzme klupske boje Servettea. Njegova ideja se svidjela rukovodstvu, što je dovelo do historijske odluke donesene na sljedećoj klupskoj skupštini kojom je Sarajevo prihvatilo bordo kao svoju stalnu klupsku boju.

Nadimak „bordo tim“ temelji se na klupskim bojama, koje su postale popularna referenca pop kulture u gradu od njihovog usvajanja.Od tada prvi dres kluba u svakoj sezoni je bordo boje, dok je rezervni dres najčešće bijeli. Posljednji godina crni dres je također popularan kao alternativa za prva dva dresa.

Izvorne klupske boje Sarajeva bile su nebesko plava i bijela

Kako je FK Sarajevo dobilo bordo dresove: Za to su zaslužni jedan čovjek i Švicarska

U vrijeme Austro-Ugarske, kada se politički i kulturni život u našoj zemlji ubrzano razvijao, svaka bitna stranka svakog naroda, svako veće kulturno udruženje, svaka veća organizacija imala je svoje glavno sjedište u Sarajevu. Tako je ostalo sve do agresije 1992. godine. Slijedili su različite, često potpuno međusobno suprotstavljene ideje koje su se kretale u rasponu od ultranacionalističkih do ultraliberalnih. No, sve su one uspijevale koegzistirati u istom gradu koji su sva tri naroda u zemlji i ljudi različitih opredjeljenja posmatrali kao svoj prirodni centar u BiH. Naravno, srpski i hrvatski nacionalisti su, s ratom, svoja središta i ključne institucije premjestili van Sarajeva.No, iako je (ne svojom krivicom) postalo dominantno bošnjački grad, u Sarajevu je opstala ideja o BiH kao multietničkoj i jedinstvenoj državi, s gradom i dalje dovoljno širokim da oko te ideje okupi i nemali broj nebošnjaka.Ipak, bošnjački nacionalisti procijenili su da je to previše, a da Sarajevo ima da bude bošnjačka replika Banje Luke i Širokog Brijega i isključivo bošnjački, a ne bh. politički i kulturni centar.Tri decenije obrazovnog sistema skrojenog po novobošnjačkom narativu, frustracije vlastitim političkim položajem, nasrtaji srpskog i hrvatskog nacionalizma na državu, kao i gnjev bošnjačkih nacionalista zbog gubitka vlasti stvorili su novi omikron bošnjačkog nacionalizma.On ne da dovodi u pitanje patriotizam srpskih i hrvatskih intelektualaca u Sarajevu nego ih sada otvoreno kiti epitetima poput UZP-ovci, četnici, ustaše, a one Bošnjake koji zagovaraju zajedništvo proglašava petom kolonom.Oni su odlučni, i to sve otvorenije pokazuju, Sarajevo očistiti od svega što ne bi bio bošnjački nacionalistički narativ, proglašavajući to „slabljenjem vlastite nacionalne pozicije“.Ako uspiju, a u velikom su zamahu, tu onda i prestaje priča o Bosni i Hercegovini kao državi. Jer, ako Sarajevo poklekne i postane bastion bošnjačkog nacionalizma iz kojeg je protjerano svako drugačije mišljenje, tu nema centripetalne sile koja bi državu držala na okupu.Umjesto toga, imat ćemo trajno tri odvojena etnički čista društva koja jedna druge posmatraju kao neprijateljske teritorije i s mukom preko krhkih institucija održavaju privid države koje u praksi nema.

Bošnjački nacionalisti pokušavaju glavni grad BiH pretvoriti u bošnjačku repliku Banje Luke i Širokog Brijega

Ako padne Sarajevo...

Na današnji dan 1937. godine rođen je Jovan Divjak, legendarni general Armije BiH i jedan od prvih organizatora otpora tokom agresije na našu zemlju.On je bio i sinonim za multietničnost, ne samo naše domovine, već i Armije RBiH.I danas u ušima bh. građana odzvanja rečenica po kojoj, između ostalog, pamtimo generala Divjaka - "ne pucaj".Time je u jednom od najtežih trenutaka ponovo pokazao svoju ljudskost.Podsjetimo, tog 3. maja 1992. godine konvoj vojnika JNA je napuštao Sarajevo prema dogovoru o povlačenju, u zamjenu za puštanje na slobodu predsjednika BiH Alije Izetbegovića, kojeg je dan ranije zarobila JNA. Prilikom prolaska kroz Dobrovoljačku ulicu konvoj je napadnut, i tada je poginulo šest ljudi iz konvoja.Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je utvrdio da je kolona JNA bila legitimni vojni cilj, a sudovi u Londonu i Beču ustanovili su da nema dokaza na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da je u Dobrovoljačkoj 3. maja data naredba za otvaranje vatre na kolonu JNA, te su oslobodili odgovornosti bivše vojno-političke zvaničnike BiH Ejupa Ganića i Jovana Divjaka.Tužilaštvo BiH obustavilo je istragu o ovom slučaju.

<h2>Porijeklom iz Bosanske krajine</h2>Rođen je u Beogradu, gdje mu je otac, porijeklom iz Bosanske krajine, radio je kao učitelj. Završio je 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, kurs za zapovjednika bojne, Zapovjedno-stožernu akademiju i Ratnu školu. Kasnije je također završio Stožernu školu francuske vojske. Predavao je na vojnoj školi u Sarajevu. Divjak je 32 godine služio u JNA, a bio je i član Titovih ličnih tjelohranitelja.Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je da oružje iz Kiseljaka preda Teritorijalnoj odbrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila. Vojni sud JNA ga je 1991. osudio na 9 mjeseci zatvora zbog izdavanja oružja TO BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine.Pred početak agresije, učestvovao je u pripremi odbrane. U ratu je postao brigadni general Armije RBiH i pomoćnik načelnika Glavnog stožera armije. Kasnije se oštro se suprotstavljao islamizaciji armije koju su nastojali provesti pojedini kadrovi SDA i zločinima nad Srbima i u tom cilju je u dva pisma (jedno od svibnja 1992. i drugo od svibnja 1993.) molio Aliju Izetbegovića da zaštiti Srbe. U Parizu je na francuskom jeziku objavljena knjiga njegovih razgovora pod naslovom "Sarajevo mon amour" (Sarajevo moja ljubavi). Divjak je bio jedan od osumnjičenih od strane MUP-a Republike Srpske za napad 3. maja na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Osnovao je i ugradio sebe u fondaciju "Obrazovanje gradi BiH". <h2>Preminuo 2021. godine</h2>Suprotstavio se srpskoj propagandi u manipuliranju srpskim žrtvama u Sarajevu, odbivši svaku pomisao na masovna stradanja Srba, ističući da su Srbi u Sarajevu pretežno stradali od srpskih granata, a da nad Srbima nije vršen planski ili sistematski zločin.Jovan Divjak je preminuo u Sarajevu, 8. aprila 2021. godine.Komemoracija je održana u Narodnom pozorištu u Sarajevu 13. aprila 2020. godine.

Zoran Milanović: Desničarska ljevica

Mjesec kada grad odiše posebnim duhom: Sarajevski top - tradicija duga više od 200 godina

Radikali pušteni s lanca

Svi sarajevski gradonačelnici (III dio): Sarajevo se ubrzano razvijalo, a onda je došao Prvi svjetski rat

U Kantonu Sarajevo rad javnih institucija prilagođava se iftaru: Neko je rekao sekularna država?

Osuđenici, optuženici za ratne zločine, iranski saveznici: Ko nas je vodio 25 godina

Gdje smo bili prije nešto više od godinu: BiH na putu od hurma-diplomatije do EU

Ambasada SAD upozorava: Dodik preduzima korake da de facto otcijepi RS

EU kao zajednički san

Ko je Branislava Peruničić, dobitnica Šestoaprilske nagrade: Naučnica svjetskog glasa koja se vratila u svoje Sarajevo

Hoće li Sarajevo biti glavni grad BiH ili prijestonica fildžanistana?

Ursula fon der Lajen: Vjetar u leđa za BiH

Kristijan Šmit ima sve već pripremljeno: Izborni zakon do Bajrama

Kako je FK Sarajevo dobilo bordo dresove: Za to su zaslužni jedan čovjek i Švicarska

Ako padne Sarajevo...

Na današnji dan rođen je Jovan Divjak: "Ne pucaj" ostalo je vječni svjedok njegove humanosti

Zoran Milanović: Desničarska ljevica

Mjesec kada grad odiše posebnim duhom: Sarajevski top - tradicija duga više od 200 godina

Radikali pušteni s lanca

Svi sarajevski gradonačelnici (III dio): Sarajevo se ubrzano razvijalo, a onda je došao Prvi svjetski rat

U Kantonu Sarajevo rad javnih institucija prilagođava se iftaru: Neko je rekao sekularna država?

Osuđenici, optuženici za ratne zločine, iranski saveznici: Ko nas je vodio 25 godina

Gdje smo bili prije nešto više od godinu: BiH na putu od hurma-diplomatije do EU

Ambasada SAD upozorava: Dodik preduzima korake da de facto otcijepi RS

EU kao zajednički san

Ko je Branislava Peruničić, dobitnica Šestoaprilske nagrade: Naučnica svjetskog glasa koja se vratila u svoje Sarajevo

Hoće li Sarajevo biti glavni grad BiH ili prijestonica fildžanistana?

Ursula fon der Lajen: Vjetar u leđa za BiH

Kristijan Šmit ima sve već pripremljeno: Izborni zakon do Bajrama

Kako je FK Sarajevo dobilo bordo dresove: Za to su zaslužni jedan čovjek i Švicarska

Ako padne Sarajevo...

Na današnji dan rođen je Jovan Divjak: "Ne pucaj" ostalo je vječni svjedok njegove humanosti