Nakon što su proširene američke sankcije&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Miloradu Dodiku</a> mnogi očekuju da vide konkretne posljedice toga. Ono što su naznake da bi trebao biti krajnji cilj ekonomskih sankcija Dodiku jeste da se sruši kula od karata oko njega, odnosno da postane prevelik teret i njegovim najbližim saradnicima.

Naime, kao što su i američki zvaničnici jasno naglašavali, svi oni koji na bilo koji način politički ili finansijski podržavaju ili sarađuju s Dodikom mogli bi i sami završiti pod američkim sankcijama. Drugim riječima, postaje opasno biti blizak lideru RS. Dodik, čini se, nesnosan teret postaje i samom predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

Ambasadori pojedinih zemalja Evropske unije upozorili su srbijansku vlast da neće doći na obilježavanje Dana državnosti u Orašcu ako tamo bude prisutan član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. Jasna je to poruka da je bilo kakvo daljnje podržavanje ili promoviranje Dodika za ove države neprihvatljivo. Predsjednik Srbije svoju političku agendu gradio je na vještom balansiranju između, s jedne strane, proevropske orijentacije i bliskih odnosa s vodećim evropskim državama, a, s druge, s dobrim odnosima i s Rusijom, Kinom, ali i Turskom.
Ipak, sjedenje na dvije stolice je samo po sebi tegobno i riskantno, a Dodik predstavlja veliki uteg za odnose sa Zapadom.
Jasno je da bi svaka buduća podrška Srbije Dodiku Vučića direktno konfrontirala sa zapadnim državama i njegovim interesima.
To bi posebno moglo doći do izražaja u polju finansija. RS je jedva likvidan identitet, koji velikim dijelom svoju stabilnost duguje stranim kreditima, ali i pomoći Srbije. Ukoliko bi Srbija pokušala finansijski kompenzirati gubitak RS koji bi nastao usljed širih sankcija Republici Srpskoj ili nastaviti s pružanjem političke podrške Dodiku, jasno je da bi Vučić na sebe stavio metu.

Iako je Vučić rekao da mu ne pada na pamet da otkazuje poziv Dodiku na proslavu, pitanje je bi li on bio uistinu spreman riskirati svoju poziciju i odnose s državama EU i SAD zarad opstanka Dodika na vlasti. Odgovor na ovo pitanje možemo pronaći i u bližoj prošlosti. U želji da SR Jugoslaviji skine sankcije i dokaže se kao konstruktivan faktor na Zapadu, Slobodan Milošević bio je spreman najprije natjerati Radovana Karadžića da se povuče iz politike, a potom uložiti i enormnu energiju da se SDS sruši s vlasti, od izvlačenja Biljane Plavšić iz ove stranke, do učešća u projektu postavljanja Milorada Dodika za premijera RS sa samo dva zastupnika u Narodnoj skupštini RS.
Da li ista sudbina čeka Dodika? Zavisi, vjerovatno, od toga koliko pritisak zapadnih država bude jak prema samom Vučiću.

Ne treba biti naivan pa vjerovati da će u izboru između Dodikovog održavanja na vlasti i vlastite pozicije na Zapadu i ekonomskih i političkih interesa koje Srbija ima u EU i SAD Vučić biti spreman žrtvovati ovo drugo. Poruka država EU jasna je javna demonstracija da daljnje podržavanje Dodika postaje crvena linija.

Koliko će Dodik opstati, zavisi, vjerovatno, i od toga koliko će pritisak zapadnih država biti jak prema samom Vučiću

Jasna poruka iz Evropske unije: Dodik je postao prevelik teret Vučiću

<a href="https://avaz.ba/tag/991/srbi">Ulicama Sarajeva prošetao je srpski princ Filip sa suprugom Danicom i sinom Stefanom</a>. Princ Filip je, između ostalog, posjetio Staru pravoslavnu crkvu i Sabornu crkvu, važne spomenike srpske i pravoslavne kulture u glavnom gradu BiH.

Naime, daleke 1920. ovu crkvu posjetio je jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević.
Princ Filip je zahvalio glavnom gradu BiH na gostoprimstvu poznatim stihovima koje je pjevao Safet Isović „Divno Sarajevo, Ilidža te krasi“. 
U jeku propagandnih laži i bljuvotina na račun Sarajeva posjeta i riječi princa Filipa su lijep, koristan, važan gest. Niko u tim lažima i bljuvotinama prema glavnom gradu nije bio istrajan kao Milorad Dodik. Trgovac od Laktaša Sarajevu se, između ostalog, obraćao epitetima „Teheran“, „smrdljiva sredina“, ustvrdivši nedavno, iz samoproglašene pozicije srpskog baje i nacionalnog glasonoše da „Sarajevo nije naš grad, ne želim nikad ići tamo“.

Iako iz Dodikovih pogrda svakako ne treba isključivati ni često prisutan motiv kompleksa provincijalca, ovdje je ipak riječ o nešto perfidnijoj političkoj agendi. Ono što Dodik zapravo čini nastavak je ideološkog puta koji su nekoć zacrtali Karadžić i Krajišnik kada su, ostavši u Dejtonu bez najvećeg dijela Sarajeva, sebi lojalne Srbe preplašili i naveli da masovno napuste svoj grad. Istovremeno, valjalo je i nove naraštaje Srba u BiH spriječiti da se okrenu prema glavnom gradu svoje države, portretirajući Sarajevo kao jednu mračnu, radikaliziranu, islamiziranu i provincijaliziranu sredinu, od koje pravi Srbi zaziru. Jer i današnje Sarajevo, kakvo god da je, ostaje središte i simbol BiH, a privrženost ka glavnom gradu moglo bi, ne daj Bože, kod Srba potencijalno probuditi i privrženost ka Bosni i Hercegovini kao državi.
No, srpsko odricanje i zaziranje od Sarajeva, koje republičkosrpski arhitekti i lideri forsiraju posljednje dvije i po decenije, jeste svojevrsno tjeranje bh. Srba da se odreknu i samih sebe. U posljednjih dvjestotinjak godina Sarajevo je bilo prijestonica i bosanskih Srba koji su dali neizbrisiv trag u njegovom razvoju i oblikovanju.

Je li Srbi treba da se odreknu Stare pravoslavne crkve, Saborne crkve, Crkve svetog preobraženja...? Ili možda da i njih nekako premjeste u neke šumovitije krajeve RS kao što su prenosili kosti predaka netom nakon Dejtona? Je li treba zaboraviti da je u tom gradu osnovano Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“, koje je decenijama bilo čuvar srpske kulture i identiteta u Bosni i Hercegovini i, uz Srpsku pravoslavnu crkvu, najvažnija institucija ovog naroda u BiH?
Je li treba zaboraviti da je u ovom gradu 1907. godine osnovana Srpska narodna organizacija, prva srpska stranka u historiji BiH koja se zalagala za autonomiju BiH u okviru Austro-Ugarske monarhije?
Je li se treba odreći Sime Milutinovića, Stake Skenderove, Vladimira Perića Valtera i stotina drugih velikih Srba koji su ostavili neizbrisiv pečat u historiji Sarajeva?
Srbi trajno pripadaju Sarajevo, kao što i Sarajevo trajno pripada Srbima.Potez pera šovinističke politike, koja je u posljednjih trideset godina, poput noćne more koja nikako da prestane, okovala Bosnu i Hercegovinu, ne može prebrisati, zaboraviti, uništiti vijekove druge historije, građevina, spisa i uspomena koji svjedoče o jednoj drugačijoj Bosni.

Potez pera šovinističke politike, , ne može prebrisati, zaboraviti, uništiti vijekove druge historije, građevina, spisa i uspomena koji svjedoče o jednoj drugačijoj Bosni.

Srbi trajno pripadaju Sarajevu, kao što Sarajevo pripada i Srbima

Još jedna runda pregovora o promjeni Izbornog zakona u BiH koji su prošlog vikenda održani u Neumu završila je bez rezultata.

Ipak, mogli su se čuti umjereno optimistični tonovi. Lider NiP-a Elmedin Konaković kazao kako su u Neumu branili građanski i multietnički koncept, ali da je HDZ ostao tvrd u svojim stavovima. Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, naglasio je kako su probosanske stranke bile jedinstvene i kako hrvatski zahtjevi ne smiju ići na štetu multietničkog. 
Najoptimističniji je bio lider SDA Bakir Izetbegović, koji je rekao da je glede Doma naroda „stvar riješena“ te da je i po pitanju izbora članova Predsjedništva dogovor „vrlo blizu“.

S druge strane, mnogo manje optimizma iskazivao je lider HDZ-a BiH Dragan Čović. Nedugo nakon završetka pregovora Čović je kazao kako je „vrijeme isteklo, a uvjeta za izbore nema“. Obaveza BiH da presudom “Sejdić - Finci” ukloni diskriminatorne odredbe iz Ustava prema kojima pripadnici ostalih ne mogu biti birani u Predsjedništvo BiH niti u Državni dom naroda iskorištena je i za otvaranje „hrvatskog pitanja“ nakon tri izbora Komšića u Predsjedništvo, odnosno insistiranje HDZ-a BiH na donošenju novog Izbornog zakona prema kojem bi se hrvatskim glasačima omogućilo glasačko pravo da ekskluzivno biraju jednog člana Predsjedništva.
Da mu se ispuni ovaj zahtjev, HDZ je uložio svu mašineriju koja mu je na raspolaganju - od žestokog lobiranja u EU, preko Hrvatske, do čvrstog držanja u savezu s Dodikom kao pokušaja slamanja probosanske opcije, do blokiranja formiranja nove Vlade FBiH nakon izbora 2018. godine. Sada je HDZ BiH bio spreman otići i korak dalje i prijetiti blokiranjem održavanja izbora 2022., drugim riječima, odvođenjem države u još veći haos ako im se ne udovolji zahtjevima.
Ipak, potonji adut čini se da im je izbijen iz cipela. Visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) pred početak pregovora u Neumu jasno je poručio da će izbori u BiH ujesen biti održani, što su potvrdili i međunarodni predstavnici na početku samih razgovora. Usto, nakon pritisaka međunarodne zajednice i uvedenih sankcija, čini se da je Dodik odlučio povući ručnu, pa je tako NSRS na posljednjoj sjednici donio odluku o vraćanju predstavnika RS u institucije države.
Dakle, Čović definitivno nema mogućnost kroz prijetnje blokadama i ucjenama izdejstvovati Izborni zakon po svojoj volji. Šta mu u konačnici ostaje? Tri su mogućnosti. Prva je da prihvati ono što se nudi. Probosanske stranke koje su bile na pregovorima bile su jedinstvene u stavu da se ustupci po pitanju drugačijeg načina izbora članova Predsjedništva mogu učiniti jedino ako se pristane i na reduciranje ovlasti Doma naroda.
Upravo putem ove institucije HDZ crpi najveće mogućnosti blokada i pritisaka. Druga je da se pomiri da dogovor neće biti postignut te da će BiH izbore ove godine dočekati s postojećim Izbornim zakonom. Treća mogućnost koja se, također, spominje jeste da HDZ BiH bojkotira izbore ove godine koji bi bili održani prema važećem Izbornom zakonu, no s obzirom na to da bi ti značilo i mogućnost donošenja odluka i krojenja države bez učešća ove stranke, teško je očekivati da će napraviti takav potez.

Čović i HDZ BiH su u vezi s pitanjem izbornih promjena ljestvicu postavili visoko, a na kraju se ponovo suočavaju sa scenarijem da iz svega izađu potpuno kratkih rukava, zbog čega bi lideru HDZ-a mogao biti isporučen i bijes radikalnih krugova iz njegovog vlastitog okruženja.

Lider HDZ-a definitivno više nema mogućnost kroz prijetnje blokadama i haosom izdejstvovati Izborni zakon po svojoj volji

HDZ-ova puška je prazna

<a href="https://avaz.ba/tag/127502/izbori-2022">Izbore 2022. godine Bosna i Hercegovina dočekuje u, čini se, nikad većoj krizi od potpisivanja Dejtona</a>. Milorad Dodik još nije obustavio pokušaj otimanja državnih nadležnosti i njihovog neustavnog prebacivanja na nivo entiteta, predstavnici RS nastavljaju s bojkotiranjem i izvrgavanjem ruglu institucija Bosne i Hercegovine, dok predsjednik HDZ-a Dragan Čović i dalje koketira s idejom bojkota izbora u BiH te uporno ponavlja kako, zbog neusvajanja Izbornog zakona, ne postoje uvjeti za održavanje izbora. 

S druge strane, predstavnici međunarodne zajednice, s visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom (Christian Schmidt) na čelu, jasno poručuju da će izbori u BiH najesen biti održani.

Iako je politička scena u BiH prilično usitnjena, čine se da bismo na ovim izborima mogli imati nikad jasniji izbor: vlast ili opozicija. Ova situacija posebno je jasna u Republici Srpskoj. SNSD sa svojom koalicijom (ako sankcije i drugi pritisci ne dovedu do drastičnije promjene) na izbore bi ponovo trebao izaći s istom postavom, u prvom redu Miloradom Dodikom kao kandidatom za Predsjedništvo BiH te Željkom Cvijanović kao kandidatkinjom za predsjednicu RS. Opozicija koju sada sačinjavaju SDS, PDP i DNS će izvjesno, kao što im je bila praksa u čitavom nizu izbornih ciklusa, na megdan sa zajedničkim kandidatima. PDP je već istakao da je njihova kandidatkinja za predsjednicu RS Jelena Trivić. Iako još nije ozvaničeno, očekuje se da će ovoj kandidaturi i drugi koalicioni partneri dati podršku.
Trivić pripada mladoj generaciji političara, a pobjeda Draška Stanivukovića u utrci za gradonačelnika Banje Luke daje razlog za optimizam da je ona pravi izbor. Ukoliko bi Trivić bila kandidatkinja za predsjednicu RS, to znači da bi kandidatura za Predsjedništvo trebala pripasti SDS-u. Za sada se kao najizgledniji kandidat čini predsjednik SDS-a Mirko Šarović, koji je u utrci za Predsjedništvo već pobjeđivao na izborima 2002. godine.

Mnogo manje jasna situacija je u Federaciji BiH. Lider SDA Bakir Izetbegović još davno je najavio da će biti kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva, a izvjesno je da će se ponovo kandidirati i Željko Komšić. Stvari, međutim, nisu ni najmanje jasne kada je u pitanju opozicija. Pobjeda trojke u Kantonu Sarajevo pokazala je da SDA teško može sama protiv kandidata ujedinjene opozicije. Ipak, među strankama trojke još nema konsenzusa o ovom pitanju, a nije sigurno ni da će ga biti. Iz NiP-a su jasno poručivali da žele vidjeti Denisa Zvizdića kao zajedničkog kandidata opozicije, ali ovome se otvoreno usprotivio SDP, iz kojeg su poručili da bi ova stranka, kao najjača, trebala predložiti kandidata.
Ipak, nije izvjesno koga bi SDP mogao kandidirati. Denis Bećirović, koji se spominjao kao najizgledniji kandidat, odbio je kandidaturu (doduše, ima još vremena da se predomisli), a također se kao mogući kandidat spominje i predsjednik stranke Nermin Nikšić. Također, jasno je da će trojki za sigurnu pobjedu i kasnije eventualno formiranje vlasti trebati šira koalicija s još stranaka u FBiH. O kandidaturi otvoreno razmišlja i bivši član Predsjedništva Haris Silajdžić.
Ono što je izvjesno jeste da bilo kakva rascjepkanost opozicije i izlazak na izbore s više kandidata najviše odgovaraju Izetbegoviću, na što su i prošli ciklusi izbora jasno ukazivali.

Osim kandidature Komšića i njegove moguće četvrte pobjede, ni HDZ BiH još nije jasan po pitanju kandidata, s obzirom na to da se protive ideji da se izbori uopće i održe uz postojeći Izborni zakon. Iako se kao logičan kandidat za Predsjedništvo nameće lider ove stranke Dragan Čović, u kuloarima se sve otvorenije govori da se Čović ne namjerava ponovo kandidirati te da je spreman ovu poziciju prepustiti nekom drugom.

U RS situacija mnogo jasnija nego u Federaciji BiH. Ono što je izvjesno jeste da bilo kakva rascjepkanost opozicije i izlazak na izbore s više kandidata najviše odgovarali Izetbegoviću

Nekoliko mjeseci od izbora koji bi mogli mnogo toga odlučiti: Ko su kandidati za Predsjedništvo BiH

<a href="https://avaz.ba/vijesti/kolumne/714613/milorad-siledzija">Američke sankcije i snažni pritisak na Milorada Dodika</a> dali su rezultat. Donekle. Narodna skupština Republike Srpske donijela je odluku da se predstavnici ovog entiteta vrate u državne institucije. I zaista, zastupnici SNDS-a jučer su prisustvovali sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Donekle. Do trenutka glasanja sjednici nisu prisustvovali zastupnici SNSD-a, ali su ušli kada je počelo glasanje kako bi digli ruku za tačke koje se tiču finansijskih sredstava za Republiku Srpsku. 
Ostali prijedlozi zakona i inicijative nisu dobili dovoljnu entitetsku podršku, iako je postojala opća većina, što znači da će uslijediti naknadno usaglašavanje.
Elem, u Parlament se došlo samo da se pokupi lova za RS, a sve ostalo se nastavilo blokirati. Drugim riječima, Dodikovi i njegovi parlamentarci prešli su u novu fazu, tj. s bojkota na izvrgavanje ruglu Bosne i Hercegovine i njenih institucija, naravno, uz nastavak blokada. 
I ovaj posljednji igrokaz kada su u pitanju predstavnici iz RS šalje jasnu i nedvosmislenu poruku: Dodik je nepopravljiv. On jeste prešao crvenu liniju. Povratka više nema. Dodik može, kao što je jučer uradio, hiniti kooperativnost i (zlo)upotrebljavati institucije države onoliko koliko je njemu potrebno kako bi izvukao neku sitnu korist i otupio oštricu međunarodne zajednice prema sebi. 
No, čim mu se pruži i najmanja prilika, Dodik će nastaviti sa starom politikom izazivanja konflikata, blokiranja, urušavanja, izvrgavanja ruglu Bosne i Hercegovine. 
Dodik je politički siledžija. Posljedice njegove politike su haos i destrukcija. Sa siledžijama se ne pregovora, siledžijama se ne popušta, jezik nasilja se ne smije prihvatati kao legitiman, jer on znači propast za svako društvo. Nasilnici se oštro kažnjavaju i uklanjaju od društva. U konkretnom slučaju, mora se biti svjestan činjenice da BiH neće biti mirna dok god na njenoj političkoj sceni egzistira Milorad Dodik.

BiH neće biti mirna dok god na njenoj političkoj sceni egzistira Milorad Dodik

Milorad, siledžija

Zastupnici u Narodnoj skupštini RS na jučerašnjoj 27. po redu posebnoj sjednici Skupštine razgovarali su o mnogim temama. Predstavnici pet klubova, i to SNSD-ov Igor Žunić, SP-ov Dalibor Stević, Spomenka Stevanović iz DEMOS-a, Kostadin Vasić iz Ujedinjene Srpske i NPS-ov Diko Cvijetinović, potpisali su 12 zaključaka koji su prihvaćeni.&nbsp;No, posebno je zanimljivo 10 zaključak u kome se kaže:- NSRS smatra da je u skladu sa zaključcima sa 20. posebne sjednice, da predstavnici RS u Parlamentu BiH, Vijeću ministara i Predsjedništvu BiH mogu da prisustvuju sjednicama, ali na način da u svom odlučivanju uvažavaju stavove i odluke NSRS, Vlade RS i predsjednika RS.

Drugim riječima, Narodna skupština Republike Srpska donijela je odluku da se nakon višemjesečnih blokada i bojktovanja institucija BiH, predstavnici RS vrate u parlamentarne klupe, iako su prvobitno poručivali da će nastaviti s bojkotom institucija zbog zakona o zabrani negiranja genocida koji je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko).

Šta se u međuvremenu promijenilo? 
Najkonkretniji odgovor bi bio - američki sankcije.
Odluka o uvođenju ekonomskih sankcija Miloradu Dodiku, uz jasnu naznaku da bi se na listi u budućnosti mogli naći sv koji učestvuju u antiustavnom djelovanju u Bosni i Hercegovini, uključujući i one koji s Dodikom poslovno sarađuju, očito je bitno promijenila ponašanje u Republici Srpskoj.
Posljednjih dana svjedočimo i snažnoj diplomatskoj inicijativi SAD i EU u našoj zemlji, čiji su predstavnici više puta jasno naglašavali da je bojkot institucija neprihvatljiv. 
Sve je to očigledno dovelo do smekšavanja političara iz RS koji su, nakon višemjesečne blokade, odlučili tiho vratiti se u institucije države BiH bez da su dobili ono što im je bio uslov.No, kada je već tako, moramo postaviti pitanje je li zaista bilo potrebno da BiH bude mjesecima blokirana, od čega u konačnici koristi nije imao niko, ponajmanje građani RS.

Narodna skupština Republike Srpska donijela je odluku da se nakon višemjesečnih blokada i bojktovanja institucija BiH,vrate u parlamentarne klupe

Dodik povukao ručnu: Predstavnici RS vraćaju se u institucije BiH

<a href="https://avaz.ba/tag/3586/zeljko-komsic">Duga je historija Komšićevog dijeljenja, spletkarenja, zabijanja noževa u leđa</a> ljevici u BiH. Ako se u početku činilo da je izlazak iz SDP-a i formiranje DF-a dašak svježeg zraka na ljevici, nakon decenije i po Lagumdžijine samovolje i autokratskog upravljanja, ubrzo su, međutim, postali jasni stvarni motivi ovog raskola na ljevici, kada je Komšić, poslije izbora 2014., utrčao u vladajuću koaliciju sa SDA i HDZ-om. U međuvremenu je njegova partija izrasla u sekularističko-militantnu pobočnu satniju SDA. 
Okupljajući oko sebe različite vrste bošnjačkih radikala, kojima je ljubav prema kapljici onemogućavala da ih prihvate u SDA, Komšić i njegov kružok godinama dosljedno huškaju, dižu tenzije, prijete ratom i, kada god ustreba, uskaču u ulogu kamikaze SDA - od formiranja državne vlasti s Dodikom, preko rušenja vlade šestorke, do branjenja brojnih koruptivnih afera zelene stranke.
Ipak, takav konfliktni i nestašni Komšić u međuvremenu je postao smetnja i samom Izetbegoviću. Pritisnut s jedne strane od međunarodne zajednice, a s druge brojnim aferama i osipanjem vlastite stranke, Izetbegović nema više luksuz da politički izdržava Komšića i njegov DF. 
Logičan epilog svega bio bi odlazak na smetljište političke historije Komšića i njegove strančice (što upravo ankete i pokazuju), koja je odigrala svoju jednokratnu ulogu. No, glupost na ljevici se, izgleda, ne smije potcijeniti.
Kukavičko odbijanje SDP-a i NS-a da s američkim i evropskim prijateljima učestvuju u pregovorima o promjeni Izbornog zakona spremno su dočekali iz DF-a, čiji trbuhozborci gromoglasno najavljuju ujedinjenje ljevice. Isti oni trbuhozborci koji su na račun članova SDP-a i posebno NS-a do prije nekoliko dana sipali najgore uvrede i optužbe. 
Zašto je Komšiću, koji kod Izetbegovića ima sve manje manevarskog prostora, stalo da se prišlepa SDP-u i NS-u, jasno je.
Ali zašto zbližavanje s Komšićevom strančicom, nakon svih izdaja i spletki, sada pozdravljaju i pojedinci iz SDP-a, ne može se racionalno objasniti, a da se ne pokrene pitanje inteligencije onih koji su pod svoje skute ponovo spremni primiti lažnog Valtera.

Podrška Komšiću od pojedinaca iz SDP-a ne može se racionalno objasniti

Zašto je Komšiću, koji kod Izetbegovića ima sve manje manevarskog prostora, stalo da se prišlepa SDP-u i NS-u, jasno je

Lažni Valter Komšić

<a href="https://avaz.ba/tag/77934/oliver-varhelyi">Krajem novembra prošle godine evropske</a> medije uzdrmala je vijest da je evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji (Varhelyi) dogovorio s Miloradom Dodikom održavanje posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), na kojoj je razmatrano pitanje prijenosa nadležnosti s nivoa BiH na nivo entiteta.
Iz Varheljijevog ureda oštro su demantirali ove navode, a kasnije je u intervjuu i sam komesar demantirao špekulacije da podržava Dodika.

Ipak, mnogi su u EU ove tvrdnje shvatili krajnje ozbiljno, pa je tako nizozemski europarlamentarac Thijs Reuten oštro kritizirao Varheljija, poručivši mu da se ne smije služiti nikakvim drugim agendama i interesima, osim onih Evropske unije. Informacije o Varheljijevom navodnom tajnom šurovanju s Dodikom mogli smo čuti u isto vrijeme kada su u javnost izlazile Orbanove izjave da će blokirati svaki pokušaj EU da Dodiku nametne sankcije, da će izdvojiti 100 miliona eura pomoći za RS te da je problem kako integrirati dva miliona muslimana iz BiH u Evropsku uniju.
I s te strane Varhelji daje i više nego dovoljno razloga da se sumnja u to da se vodi nekim drugim motivima, osim predstavljanja interesa i politika Evropske unije. Naime, Varhelji je u Evropsku komisiju dospio kao kadar upravo Orbanove vladajuće stranke Fides.
Svoju karijeru je započeo u mađarskoj javnoj upravi 1996. godine, u ministarstvu industrije i trgovine. Potom je prešao u ministarstvo vanjskih poslova, gdje je bio zadužen za usklađivanje s pravnom stečevinom EU. Od 1998. do 2001. bio je šef ureda voditelja pravne jedinice ministarstva.
Potom se preselio u Brisel, u misiju Mađarske pri EU, kao pravni savjetnik, a zatim i voditelj pravne službe do 2006., nakon ulaska Mađarske u EU.
Dvije godine nakon toga Varhelji je bio šef odjela za pravo EU u mađarskom ministarstvu pravosuđa. Od 2008. do 2011. kratko je bio voditelj odjela u Evropskoj komisiji, zadužen za prava industrijskog vlasništva u Glavnoj upravi za unutarnje tržište i usluge.

U mađarsku vanjsku službu se ponovo vratio 2011., najprije kao zamjenik voditelja, a zatim od 2015. i šef stalnog predstavništva u Briselu, u rangu vanrednog i opunomoćenog ambasadora. U svojoj ulozi ambasadora u EU smatrao se vrlo lojalnim Orbanu, uprkos tome što nije imao formalnu stranačku pripadnost. Podrška Orbana smatra se i glavnim razlogom dugogodišnjeg opstanka u evropskoj diplomatiji kao mađarski kadar. Uprkos tome što se smatra vrlo inteligentnim i iznimno obrazovanim, njegov stil vođenja se opisuje kao “nevjerovatno nepristojan” te uključuje “vrištanje, vikanje i psovanje na osoblje”, kao i prakticiranje borbenijeg pristupa na sastancima s drugim diplomatama nego što je to uobičajeno.
Dakle, sve govori u prilog tome da nema razloga sumnjati u Varheljijevu lojalnost Orbanu. No, upravo zabrinutost da je Verhelji možda i odstupio od onoga što je vodeća politika EU govori jasno da je Orban jedna anomalija u vladajućim strukturama EU.
To potvrđuje i činjenica da je Orbanova stranka Fides ove godine napokon izbačena iz Evropske narodne stranke, saveza evropskih konzervativnih stranaka.

Većinska EU zasigurno nije ona Orbanova, nego ona koja u apsolutnoj većini podržava funkcionalnu, cjelovitu i multietničku BiH koja teži članstvu u Evropsku uniju. No, u toj EU, nažalost, i Orban i desničarske snage slične njemu imaju određeni procent vlasti i u skladu s njim pozicije u najvišim evropskim institucijama.

Mađarski premijer Viktor Orban je 2019. imenovao Varheljija na mjesto evropskog komesara iz Mađarske u komisiju Ursule fon der Lajen (Von der Leyen), gdje je dobio poziciju komesara za proširenje. Njegovo imenovanje, zanimljivo, pozdravili su Aleksandar Vučić i Milorad Dodik.

Iako formalno bez stranke, Varhelji je u Evropsku komisiju dospio kao prijedlog upravo Orbanove vladajuće stranke Fides

Varhelji i Orban: Dugogodišnje savezništvo

Ko je Oliver Varhelji, evropski komesar za proširenje: Orbanov čovjek sumnjivih veza s Miloradom Dodikom

<a href="https://avaz.ba/tag/26052/matthew-palmer">Američki diplomata Metju Palmer (Matthew) i evropska zvaničnica Angelina Ajhorst (Eichhorst)</a>&nbsp;ponovo su stigli u BiH kako bi s bh. liderima nastavili pregovore o Izbornom zakonu. 

Ovo je posljednja šansa da se postigne dogovor o Izbornom zakonu, što je u svom obraćanju nakon dolaska jasno poručio i Palmer.

Nakon sastanaka u Sarajevu pregovori se sele u Neum. Američki i evropski pregovarači su, navodno, spremni držati lidere dok god ne postignu dogovor. Ipak, za Palmera i Ajhorst stvar se na prvu ne čini nimalo više optimističnom nego što je to bio slučaj prošle godine.
SDP i DF odbili su učestvovati u pregovorima zbog toga što se zaobilaze bh. institucije i što i dalje nije okončana njihova blokada. S druge strane, na pregovore ne dolaze ni stranke iz RS. Zasad u Neum idu samo SDA, HDZ, NiP i SBB.
Pozicije se i dalje čine nepomirljivima, a HDZ još insistira na tome da se za izbor članova Predsjedništva formira više izbornih jedinica, da se prilikom izbora jasno navede da su članovi bošnjački, srpski i hrvatski (s tim što, prema etničkoj pripadnosti, ne bi morali pripadati bošnjačkom, srpskom i hrvatskom narodu), a da se, s druge strane, u ovlasti domova naroda ne zadire.
Od probosanskih stranaka kao glavni zahtjev upravo se moglo čuti reduciranje ovlasti domova naroda, a uz taj uvjet, eventualno bi se bilo spremno popustiti glede Čovićevih zahtjeva u vezi s Predsjedništvom.
S obzirom na to da domovi naroda, kao ekskluzivno etnički domovi, imaju ravnopravne ovlasti s predstavničkim domovima, to omogućava etničkim klubovima da, bez obzira na demokratsku većinu, blokiraju svaku odluku i zakon koji im nije po volji (u Parlamentu FBiH potrebna je, uz opću, jedna trećina glasova svakog kluba, a u Državnom tri od pet), što otvara prostor za brojne blokade i opstrukcije.
Ipak, u ovom momentu izvjesno je da HDZ (kao ni stranke iz RS) nije spreman pristati na reduciranje ovlasti domova naroda, s obzirom na to da upravo putem ovog tijela ostvaruju najveću moć.
Možda je pak ključno pitanje u svemu kakvo rješenje žele američki i evropski zvaničnici. Za sada su bili prilično neodređeni te znamo da preferiraju brisanje etničkih prefiksa (kako za Predsjedništvo, tako i za domove naroda), ali da bi zauzvrat bili spremni omogućiti više izbornih jedinica u FBiH.

Ipak, ne treba zaboraviti da su nekoć, uz žestoki pritisak zapadnih sila, bh. političari bili „privoljeni“ da o mnogim pitanjima postignu dogovor i prenesu ovlasti na nivo države, od čega je, svakako, najznakovitija bila reforma odbrane, kojom su ukinute entitetske vojske i formirane OSBiH. Ipak, neke druge inicijative doživjele su neuspjeh, poput “aprilskog paketa” i “butmirskog procesa”.

Zanimljivo je da su ključne promjene u vezi s izborom u Predsjedništvo i ovlastima Doma naroda bile dogovorene “aprilskim paketom” 2006. godine. Članovi Predsjedništva (s reduciranim ovlastima) birali bi se iz Parlamentarne skupštine BiH, dok bi ovlasti Doma naroda BiH bile bitno reducirane. Ovo rješenje podržali su SDA, SDP te ključne stranke iz RS, ali je paket bio odobren zbog protivljenja Stranke za BiH i HDZ-a 1990, odnosno izostala je potrebna dvotrećinska podrška.

Ne treba zaboraviti da su nekoć, uz žestoki pritisak zapadnih sila, bh. političari bili „privoljeni“ da o mnogim pitanjima postignu dogovor

Palmer i Ajhorst: Imaju li snage za pobjedu

Mogu li američki „štap i mrkva“ slomiti bh. lidere

Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je izmjenu Zakona o pripadnosti javnih prihoda. Izmjena ovog zakona podrazumijeva drugačiju raspodjelu javnih prihoda kantonima, a što se prije svega odnosi na smanjivanje pondera Kantonu Sarajevo da bi se omogućili veći prihodi drugim kantonima.&nbsp;Zastupnik SDA u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Salko Zildžić pokrenuo je inicijativu za usvajanje Zakona o izmjenama Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine 5. februara 2021., a u konačnici je usvojena 24. januara 2022., sa 62 glasa za, osam protiv i pet suzdržanih.

Podsjetimo, inicijativa o ukidanju pondera 2 za Sarajevo pokrenuta je u Tuzlanskom kantonu još 2014. godine. Glavni argument koji su u Parlamentu FBiH zastupali i oni koji su podržali ovaj zakon je da kroz sistem preraspodjele Sarajevo, navodno, živi na račun drugih kantona i uzima više novca nego što uplaćuje. Kako je rečeno, Zakon o pripadnosti javnih prihoda na teritoriji Federacije BiH od svog usvajanja je “nepravedan i štetan po građane drugih kantona. Njime je utvrđeno da se prihodi Kantona Sarajevo, bez posebnog obrazloženja, uvećavaju za koeficijent dva (2), odnosno od 2015. godine za 1,9658, nauštrb drugih kantona”.
Ipak, problem je što se raspodjela ne određuje na osnovu naplate poreza, pa da bi tvrdnja o tome da Sarajevo živi na račun drugih imalo utemeljenje.
U članu 9. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine navodi se kako se pojedinačno učešće kantona u raspodjeli prihoda vrši na osnovu formule koja se zasniva na broju stanovnika u kantonu, površini kantona, broju učenika u osnovnom obrazovanju i broju učenika u srednjem obrazovanju.
Razlog zašto je Kanton Sarajevo uopće prvobitno dobio veći ponder je taj što se ispostavilo da se u ovom kantonu naplaćuje daleko više poreza nego u ostalima te su se kroz veći ponder nastojale ispraviti ove nepravde.

Tako, primjerice, prema budžetu Tuzlanskog kantona za 2021. godinu, prihodi od indirektnih poreza (PDV) iznose 202.322.368 KM, a prema nacrtu budžeta Kantona Sarajevo za 2021. godinu, prihodi od indirektnih poreza iznose 441.238.469 KM, dakle više nego dvostruko u korist Sarajeva. Ipak, postavlja se pitanje zbog čega je, gotovo deset godina od početka takve inicijative, tek sada u 2022. usvojena odluka o smanjenju pondera Sarajevu. Mnogi to tumače kroz činjenicu da SDA, u godinama u kojima je vladala Sarajevom, nije željela smanjivati budžetska sredstva ovom kantonu, dok su sada, nakon gubitka vlasti, odlučili da se osvećuju glavnom gradu. U tome je nedvosmislen bio i zastupnik SDA Zildžić, koji je doslovno rekao:
- Mi smo ovo uradili kako bismo zaustavili rapidan rast Kantona Sarajevo.
Kome je najviše bilo u interesu da u ovom trenutku dođe do oduzimanja Kantonu Sarajevo oko 90 miliona KM, koliko će godišnje izgubiti smanjenjem pondera, pokazuje i činjenica da je od 14 zastupnika koji su predložili izmjene njih čak osam iz SDA.

Odluka o promjeni pondera Kantonu Sarajevo naišla je na žestoke reakcije političara iz ovog kantona. SDP-ov Irfan Čengić kazao je da „vlade koje su bile nesposobne da sa 150 miliona KM osiguraju prava svojim građanima sigurno neće ni sa 10-20 miliona“, ministar privrede Kantona Sarajevo Adnan Delić kazao je kako, i pored namjere, „neće zaustaviti rast Kantona Sarajevo“, dok je premijer Kantona Sarajevo Edin Forto rekao da je ovo “loša terapija za ispravnu dijagnozu”.

Zanimljivo je da je protiv usvojenih izmjena istupila i Vlada FBiH, sa SDA-ovim Fadilom Novalićem na čelu. - Spomenuto uputstvo donosi se godišnje, kako i sam zakon zahtijeva, što predlagač nije uzeo u obzir, stoga bi provedba zakona donošenjem prijedloga zakona u ovakvom tekstu dovela do nejasnoća u primjeni i donošenju novog uputstva za 2022. te time i nemogućnost Federalnom ministarstvu finansija da provede zakon i ispoštuje zakonom utvrđene obaveze - obrazložili su u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine.

Raspodjela se ne određuje na osnovu naplate poreza . Od 13 zastupnika koji su predložili izmjene njih čak sedam iz SDA

Zildžić: Inicirao drugačiju raspodjelu

Šta stoji iza smanjenja pondera Kantonu Sarajevo: Osveta SDA glavnom gradu

U jeku zapadne ofanzive prema BiH, sa SAD na čelu, od uvođenja sankcija, do pregovora o promjeni Izbornog zakona, pojavila se „istočna alternativa“. 

Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (&nbsp;Recep Tayyip Erdogan) kazao je da će s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem inicirati rješavanje problema u BiH.

- S predsjednikom&nbsp;Srbije Vučićem odlučili smo da okupimo tri lidera - Bošnjaka, Hrvata i Srba i da ostvarimo uspjeh. Došli smo do ove odluke - kazao je Erdoan na konferenciji za medije poslije sastanka u Ankari. Ovu inicijativu je, pogađate, prvi pozdravio Milorad Dodik, dodajući da u cijelu priču treba uključiti i predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića.
- Sudbina BiH je u dijalogu domaćih političara u konstelaciji Erdoan, Vučić i Milanović - poručio je Dodik.
Podsjetimo, ovu izjavu daje Milorad Dodik, koji već godinama oštro osuđuje miješanje u unutrašnje stvari BiH Sjedinjenih Američkih Država i zemalja Evropske unije. No, vidimo da mu je, s druge strane, savršeno prihvatljivo da to čine Srbija, Turska i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
Sama Dodikova reakcija govori mnogo toga o pozadini i motivima ove inicijative koju su pokrenuli Vučić i Erdoan.
Ono što Vučić i Erdoan žele izvesti jeste svojevrsno kreiranje istočne, antizapadne alternative evropskim i američkim pregovorima i diplomatskoj akciji u BiH glede sređivanja stanja u našoj zemlji te postizanja dogovora koji bi bio optimalan za daljnje funkcioniranje zemlje.
To je i svojevrsni pokušaj bacanja šlaufa za spašavanje Milorada Dodika. Za razliku od SAD i EU, koji su Dodika jasno označili kao glavni problem u BiH i kočničara funkcioniranja države i njenog euroatlantskog puta, zbog čega su mu i uvedene sankcije, Vučić i Erdoan bi svojom alternativnom inicijativom Dodika nastojali predstaviti kao konstruktivnog lidera s kojim treba dogovoriti budućnost ove zemlje.
Zašto je Vučiću cilj otupiti zapadnu oštricu u BiH i Dodika spasiti pretvarajući ga u konstruktivnog pregovarača, jasno je. No, sada postaje još jasnije i da slični interesi kao Rusiju i srpsku politiku vode i samog Erdoana. Cilj je, jasno, u jeku njegovog rasta, pokušati oslabiti utjecaj zapadnih sila i sačuvati ulogu koju su u našoj državi uspostavile države s istoka. A ne treba smetnuti s uma da je Turska danas blizak saveznik sa Rusijom te da Erdoanu zasigurno ne bi odgovarala BiH u kojoj vladaju evropski standardi, s obzirom da je to sušta suprotnost od sistema vrijednosti koji je nametnuo u svojoj zemlji.&nbsp;&nbsp;Stoga, kada vam zakamufliran u tobožnjeg bošnjačkog prijatelja predlaže da s Vučićem rješava sudbinu BiH, nemojte ni sumnjati da se u janjećoj koži Erdoana nalazi njegov sazenik Putin.

S te strane, jedina logična reakcija probosanskih snaga na ovu inicijativu Erdoana i Vučića može biti da im se fino zahvale te naglase da o sudbini BiH od vanjskih partnera mogu pregovarati samo s onima koji stoje na pozicijama euroatlantskog saveza, čiji BiH teži biti punopravni dio. No, znajući dosadašnji podanički odnos Bakira Izetbegovića prema Erdoanu, imamo razloga da strahujemo da će nas lider SDA odvući u novi pokušaj podvale s Istoka.

Naglašavajući potrebu za okupljanjem „tri lidera Bošnjaka, Hrvata i Srba“, turski predsjednik Erdoan vrši direktnu degradaciju države Bosne i Hercegovine, tretirajući njene institucije kao stvar koja postoji pro forme, dok se na terenu zemlja percipira kao svojevrsni plemenski savez kojim upravljaju etničke poglavice.

Upravo ono što zagovaraju i zastupnici etničkih politika u našoj zemlji.

Kada vam zakamufliran u tobožnjeg bošnjačkog prijatelja predlaže da s Vučićem rješava sudbinu BiH, nemojte ni sumnjati da se u janjećoj koži Erdoana nalazi njegov sazenik Putin

Erdoan i Vučić bacaju šlauf Miloradu Dodiku

Nakon što je ministarstvo finansija Sjedinjenih Američkih Država proširilo sankcije članu Predsjedništva i lideru SNSD-a Miloradu Dodiku, mnogi već uveliko špekuliraju hoće li istim putem krenuti i Evropska unija.

Zvanična procedura za uvođenje sankcija Dodiku već je pokrenuta unutar EU. Grupa zastupnika u Evropskom parlamentu u novembru je uputila pismo ministrima vanjskih poslova država članica EU u kojem pozivaju na uvođenje sankcija Dodiku i drugim osobama koje su odgovorne za narušavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Za uvođenje sankcija Dodiku od EU otvoreno se založila Analena Berbok (Annalena Baerbock) iz stranke Zelenih.
Ipak, za razliku od SAD, Dodik unutar same EU ima ne samo osobe koje se protive uvođenju sankcija nego i otvorene saveznike.
Najglasnija u svemu tome je Mađarska, koja je zaprijetila i vetom na uvođenje sankcija. Orban je nedavno, u jeku udara na državne institucije, i posjetio Milorada Dodika u Banjoj Luci. Nije tajna da simpatije prema Dodikovim politikama pokazuje i slovenski premijer Janez Janša.
Uz Janšu i Orbana, Dodik je unutar EU našao saveznika tamo gdje je donedavno to bilo nezamislivo - u hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću. Hrvatski predsjednik u svojim istupima otvoreno brani politike Milorada Dodika i najveći problem vidi u „bošnjačkom unitarizmu“. Ovakav Milanovićev stav ne prati i hrvatska vlada, s Andrejom Plenkovićem na čelu.

Simpatije Janše i Orbana prema Dodiku su razumljive. Radi se o ideološkim saveznicima, pripadnicima populističke desnice koja otvoreno koketira s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Dodikova separatistička i nacionalistička politika tako je bliska njihovoj ideologiji „suverenizma“, odnosno zalaganja za oslanjanje na nacionalnu državu, otpora globalizaciji i određivanja kršćanstva kao temeljnog evropskog identiteta. Identičan ideološki pravac ima i vladajuća poljska stranka „Pravo i pravda“, no zbog tradicionalne Poljske rezerviranosti prema Rusiji iz ove države Dodik nije dobio direktnu podršku. Osim Janše i Orbana, Dodik u Evropi saveznike ima među ostalim desničarima poput austrijske Slobodarske stranke ili Marin le Pen (Marine) u Francuskoj, s kojima ima uspostavljenu blisku saradnju.
Osim Slovenije i Mađarske, ni Francuska ne djeluje previše zainteresirano za donošenje odluke o uvođenju sankcija RS.

Iako je Mađarska najavljivala da je spremna uložiti veto na moguću odluku o sankcijama od EU, nizozemska eurozastupnica Tineke Strik objasnila je da to zapravo i nije moguće. - Orban kontinuirano prijeti vetom na sankcije, ali to zapravo nije ni moguće. Prema odluci ministara vanjskih poslova EU iz 2011., potrebno je da 15 država članica usvoji paket sankcija za cijelu EU - objašnjava Strik.

Osim Orbana, nije tajna da simpatije prema Dodikovim politikama pokazuje i slovenski premijer Janša. Koja je uloga Milanovića

Ko su Dodikovi saveznici u EU

Nakon višemjesečnog najavljivanja i iščekivanja Sjedinjene Američke Države objavile su i prva imena iz BiH koja su se našla na novoj listi za sankcije ove države. 

Na ekonomskoj listi sankcija koje uvodi američko ministarstvo finansija našao se, očekivano, Milorad Dodik te, zbog povezanosti s njim, Alternativna televizija, dok su na listu sankcija Stejt departmenta stavljeni bivši predsjednik VSTV-a i Dodikov savjetnik Milan Tegeltija te predsjednik PDA <a href="https://avaz.ba/tag/10707/mirsad-kukic">Mirsad Kukić.</a>

Prvi tip sankcija dakako je mnogo ozbiljniji. Dok se sankcije Stejt departmenta odnose prije svega na zabranu putovanja u SAD, ekonomske sankcije podrazumijevaju u prvom redu zamrzavanje imovine i uskraćivanje mogućnosti poslovanja na teritoriji SAD, no indirektno šalju signal svim američkim, ali i zapadnim kompanijama da generalno izbjegavaju poslovanje sa svim firmama i pojedincima koji su povezani s fizičkim i pravnim licima koja su pod sankcijama. Naravno, nametnute sankcije Dodik je već iskoristio i nastavit će iskorištavati da u srpskom narodu, u kojem već postoje prilično prorusko raspoloženje i antiamerički eksperiment, sebe nameće kao srpskog junaka i pravednika na kojeg su se okomili „vjekovni neprijatelji“.
Bošnjački i probosanski političari su u bitno drugačijoj poziciji. Od zaustavljanja rata u BiH, preko kontinuiranog ulaganja u obnovu i razvoj naše zemlje, podrške euroatlantskom putu, reformama te oštrog suprotstavljanja rušiocima Bosne i Hercegovine, Sjedinjene Države nesumnjivo su bile i ostale najveći prijatelj naše zemlje.
No, i važnije od toga, SAD su predvodnik liberalno-demokratske zapadne civilizacije čiji BiH treba biti integrirani i funkcionalni dio i što je put koji ogromna većina Bošnjaka bez ikakve sumnje podržava.
Stoga niti jedan bošnjački političar ne bi smio politički preživjeti američku listu sankcija. Bilo bi to opasno i drsko riskiranje gubitka podrške i savezništva vodeće sile svijeta.
S te strane, nakon što je dospio na listu američkih sankcija, Mirsad Kukić bi se morao povući iz političkog života, što su i njegovi pojedini politički partneri otvoreno zatražili. Probosanska politika bi na taj način poslala jasan signal da američke poruke shvata ozbiljno i spremna je biti pouzdan saradnik na Balkanu.
S druge strane, njegovo povlačenje i ostavka postavili bi putokaz djelovanja i za buduće slične slučajeve.

Naime, izvjesno je da je ovo samo dio imena ljudi iz BiH koji će se naći pod američkim sankcijama te da će još bošnjačkih zvaničnika dospjeti na listu. Stoga, unutar probosanske politike potrebno je uspostaviti jasan i neupitan princip po kome se svako onaj ko dospije na listu američkih sankcija mora bezuvjetno povući. Sve drugo predstavljalo bi opasno igranje vatrom.

Miloradu Dodiku su sankcije Sjedinjenih Država prvi put uvedene 2017. godine. Osim njega, na američkoj listi sankcioniranih nalazi se i njegov blizak saradnik Nikola Špirić. Postoji velika mogućnost da će primjer SAD slijediti i EU, ali i njene države, pojedinačno, te i same krenuti ujediniti sankcije.

Unutar probosanske politike nužno je uspostaviti jasan i neupitan princip da se svako ko dospije na listu američkih sankcija mora bezuvjetno povući

Mirsad Kukić se mora povući

<a href="https://avaz.ba/tag/8699/rs">Dana 9. januara na ulicama Banje Luke proslavljen je neustavni dan RS</a>. Na proslavi neustavnog dana RS u Banjoj Luci, u sekularnoj državi Bosni i Hercegovini, na teritoriji nečega što je ustavom definirano kao entitet Srba, Bošnjaka, Hrvata i ostalih građana, policajci su, držeći puške u rukama, urlali „Za slavu Obilića. Za krst, za krst Nemanjića! Za slavu, za slavu Obilića!“ Osim što se ratovalo za „krst“, slavilo se i što „nema više komunista“ i, da stvar bude gora, ovakvi izrazi vjerske zatucanosti, šovinizma i nacionalističkog zveckanja oružjem, u ukupnom ozračju i atmosferi u RS, više nikoga ne iznenađuju. 
No, nije najveći problem to što Dodik u RS vodi politiku kakvu vodi - šovinističku i mrzilačku. Problem je što u RS nema nikoga ko bi se na idejnoj ravni suprotstavio takvim zatucanim kleronacionalističkim divljanjima. Dakako, osuđuju to masovno analitičari i intelektualci iz regiona, ali od političara i uglednika iz RS jedva iko.
Uporedimo to samo s nedavnim primjerom primitivnog istupa načelnika Bužima i skidanja božićne i novogodišnje čestitke koja je naišla na niz osuda, od vladajućeg konzervativnog NES-a u Unsko-sanskom kantonu, preko medija, do islamskih intelektualaca. 
I to pokazuje jednu bitnu razliku između dva entiteta. Ma koliko i sama bila u glibu, u Federaciji, za razliku od RS, danas egzistiraju idejni pluralizam i građansko društvo. Različite ideje i vizije društva manifestiraju se kroz desetine medija, stranaka, nevladinih organizacija i angažiranih pojedinaca. Demokratija počiva na tome, jer pluralizam mišljenja, slobodna diskusija i sloboda djelovanja omogućavaju ne samo demokratski konsenzus oko ključnih društvenih pitanja nego i sprečavaju širenje malignih pojava u društvu.
S druge strane, u RS danas ne postoji relevantna institucija, organizacija, kamoli stranka koja bi na bilo koji način dovela u pitanje radikalno nacionalističke, klerikalne i netrpeljive temelje ovog entiteta. 
Ne zato što u ovom entitetu nema pojedinaca liberalnijih svjetonazora koji se ne slažu s ovakvim praksama, uostalom, i mizerna posjeta na proslavi dana RS pokazuje da tu priču većina ljudi “ne puši”, nego što nametnuta atmosfera u RS ne dopušta da prodiše išta što bi navedene temelje dovelo u pitanje. 
A politički pluralizam je upravo ono što čini civilizacijsku razliku između razvijenih demokratija i neslobodnih rupa.

Nije najveći problem to što Dodik u RS vodi politiku kakvu vodi - šovinističku i mrzilačku, nego što u RS nema nikoga ko bi se na idejnoj ravni tome suprotstavio

Za krst Dodikića

Gostujući pred Novu godinu u emisiji BHT-a,&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/222/fadil-novalic">Fadil Novalić</a>&nbsp;nastavio je iznositi neistine po pitanju navodno sjajnih rezultata koje bilježi Federacija BiH pod njegovim vodstvom.
- Ovo je najbolji rast u Federaciji otkad mjerimo. Taj rast bruto društvenog proizvoda (BDP) vjerovatno će biti oko pet posto i do sada nikada nismo imali takav rast - izjavio je on.

Najprije, netačna je izjava da je rast od pet posto najveći rast BDP-a otkad se mjeri. Naime, rekordne stope rasta BDP-a Federacija BiH je, što je logično, bilježila u godinama nakon rata, kada se potpuno urušena i zakočena ekonomija oporavljala od ratnih razaranja. Tako je 1996. ekonomija Bosne i Hercegovine rasla po stopi od 89 posto, 1997. 34 posto, a 1998. 15,6 posto.
Jedina godina kada je BiH imala rast ispod pet posto bila je 2001., kada je zabilježen rast za samo 2,4 posto, ali godinu poslije već je bio pet posto.
No, i u godinama pred samu svjetsku ekonomsku krizu FBiH je bilježila veće stope rasta nego prošle, 2021. godine. Tako je FBiH u periodu od 2006. do 2008. godine imala stope rasta više od pet posto na godišnjem nivou.
Nakon što je u kriznoj, 2009. godini ekonomija pala na tri posto, BiH više se nikada nije ni približila stopama rasta koje je imala poslije rata. Najviši rast zabilježen je u 2018. i iznosio je 3,8 posto, dok se svih ostalih godina kretao između jedan i tri posto.

Također, ekonomski rast koji najavljuje Novalić nije ni najmanje impresivan ako se u obzir uzme veliki pad koji je svjetska ekonomija u 2020. imala usljed pandemije koronavirusa. Tako je i bh. ekonomija doživjela pad od 3,2 posto. Ekonomski rast koji se ove godine predviđa Bosni i Hercegovini bit će, uz Sjevernu Makedoniju, najniži u regionu.
Prema procjenama Svjetske banke, Crnoj Gori se tako predviđa rast viši od 12 posto, Kosovu i Albaniji osam posto, Srbiji 6,5 posto, a BiH samo 4,5 posto.
Naravno, ovo nije prva laž koju je Novalić izgovorio po pitanju ekonomskih rezultata FBiH.

Gostujući nedavno na skupu s predstavnicima bh. dijaspore u Luksemburgu, premijer Federacije BiH Fadil Novalić govorio je i o ekonomskim pokazateljima u ovom entitetu, tvrdivši, između ostalog, da BiH ima najviši ekonomski rast u regiji. No, kao što podaci pokazuju, istina je upravo suprotno od toga - BiH je na začelju u regionu kada je u pitanju ekonomski rast.

Ekonomski rast koji najavljuje Novalić nije ni najmanje impresivan ako se u obzir uzme veliki pad koji je svjetska ekonomija imala u 2020.

Fadil Novalić izrekao novu neistinu: Kada je ekonomija BiH najviše rasla

<a href="https://avaz.ba/tag/159/milorad-dodik">Sjedinjene Američke Države uvele su ekonomske sankcije</a> članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku. Ovo znači ne samo da se Miloradu Dodiku onemogućuje poslovanje i zamrzava sva potencijalna imovina u SAD nego, također, i da svi oni, kako pojedinci tako i firme, koji blisku sarađuju s Dodikom, dovode sebe u opasnost da se nađu pod sankcijama.
No, time se indirektno šalje i znak svim kompanijama u svijetu da u širokom luku zaobilaze poslovanje s vlastima u RS i njima bliskim kompanijama.

Iako ostaje da se vidi da li će i države EU slijediti primjer SAD po pitanju sankcija, vrijedi istaći da je nova njemačka vlada već pokrenula mehanizme da se obustavi bilo kakva podrška i pomoć RS, a ministrica vanjskih poslova Analena Berbok (Annalena Baerbock) jasno je naglasila da ova zemlja ni na koji način neće poslovati sa separatistima. Ovo prijeti da na duže staze RS dovede u još težu ekonomsku poziciju koja u ovom trenutku ni najmanje nije ružičasta. Republika Srpska poseban problem ima kada je u pitanju zaduženost ovog entiteta.
Iako u RS živi oko trećine ukupnog stanovništva u BiH, na RS otpada čak 49,8 posto ukupnog duga Bosne i Hercegovine. Prosječan stanovnik Republike Srpske zaduženiji je dva puta više od prosječnog stanovnika Federacije BiH.

Prema podacima za 2020. godinu, BDP po glavi stanovnika u RS manji je za gotovo 400 KM u odnosu na Federaciju. U RS on iznosi 9.795,00 KM, a u Federaciji 10.181,70 KM. Prosječna penzija u RS u 2021. godini iznosi 405 KM, a u Federaciji 428 KM. No, formalno, prosječna plaća u RS je viša. U Federaciji je ona prošle godine iznosila tačno 1.000 KM, a u RS 1.020 KM.

Ipak, ekonomista Admir Čavalić otkriva da ovaj podatak daje lažnu sliku, jer se u RS plaća drugačije obračunava nego u FBiH.
- RS je ranije provela reforme koje se tiču poreza na dohodak i doprinose. I s te strane proširila je samo oporezivi dio i to je ušlo u iznos plaće i tako je kozmetički i na papiru plaća u RS postala viša. Ali kada radnik u FBiH dobije topli obrok i naknadu za prijevoz, onda on ima višu plaću - objašnjava Čavalić.

Čavalić navodi da će ekonomske sankcije i izolacija imati velike posljedice po RS. - Dodik je nedavno izjavio da sloboda ima svoj trošak. Ali to je ustvari trošak ne slobode nego sankcije, a taj trošak će biti evidentan po pitanju budućih zaduživanja. Bit će se puno teže zadužiti u budućnosti - predviđa Čavalić.

- Najveći problem RS je omjer penzionera i radnika, to je najgora stvar jer je on u manjem entitetu gotovo izjednačen, a druga stvar je dužničko ropstvo. Ako uđemo u strukturu tog duga, uglavnom se oslanjaju na hartije od vrijednosti - navodi Čavalić.

Jasna poruka iz Evropske unije: Dodik je postao prevelik teret Vučiću

Srbi trajno pripadaju Sarajevu, kao što Sarajevo pripada i Srbima

HDZ-ova puška je prazna

Nekoliko mjeseci od izbora koji bi mogli mnogo toga odlučiti: Ko su kandidati za Predsjedništvo BiH

Milorad, siledžija

Dodik povukao ručnu: Predstavnici RS vraćaju se u institucije BiH

Lažni Valter Komšić

Ko je Oliver Varhelji, evropski komesar za proširenje: Orbanov čovjek sumnjivih veza s Miloradom Dodikom

Mogu li američki „štap i mrkva“ slomiti bh. lidere

Šta stoji iza smanjenja pondera Kantonu Sarajevo: Osveta SDA glavnom gradu

Erdoan i Vučić bacaju šlauf Miloradu Dodiku

Ko su Dodikovi saveznici u EU

Mirsad Kukić se mora povući

Za krst Dodikića

Fadil Novalić izrekao novu neistinu: Kada je ekonomija BiH najviše rasla

Koliki je trošak sankcija za ekonomiju: Dodik vodi RS u još veću bijedu

Jasna poruka iz Evropske unije: Dodik je postao prevelik teret Vučiću

Srbi trajno pripadaju Sarajevu, kao što Sarajevo pripada i Srbima

HDZ-ova puška je prazna

Nekoliko mjeseci od izbora koji bi mogli mnogo toga odlučiti: Ko su kandidati za Predsjedništvo BiH

Milorad, siledžija

Dodik povukao ručnu: Predstavnici RS vraćaju se u institucije BiH

Lažni Valter Komšić

Ko je Oliver Varhelji, evropski komesar za proširenje: Orbanov čovjek sumnjivih veza s Miloradom Dodikom

Mogu li američki „štap i mrkva“ slomiti bh. lidere

Šta stoji iza smanjenja pondera Kantonu Sarajevo: Osveta SDA glavnom gradu

Erdoan i Vučić bacaju šlauf Miloradu Dodiku

Ko su Dodikovi saveznici u EU

Mirsad Kukić se mora povući

Za krst Dodikića

Fadil Novalić izrekao novu neistinu: Kada je ekonomija BiH najviše rasla

Koliki je trošak sankcija za ekonomiju: Dodik vodi RS u još veću bijedu