<p>Na današnji dan 1984., prije tačno 41 godinu, paljenje olimpijskog plamena u Sarajevu, na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ (Koševo), na ceremoniji otvaranja 14. zimskih olimpijskih igara, pratilo je 60.000 ljudi, a više miliona širom svijeta. To je bila prva zimska olimpijada održana u nekoj komunističkoj državi, kakva je bila i bivša SFR Jugoslavija. </p><p>Na Igrama, koje su trajale od 8. do 19. februara, nastupila su 1.272 takmičara iz 49 zemalja (998 takmičara i 274 takmičarke), uz praćenje više od 7.500 predstavnika medijskih kuća iz 41 zemlje.</p><h2>Čola kao Vučko </h2><p>Baklju ZOI '84., koja je stigla iz grčke Olimpije avionom do Dubrovnika, a kroz SFR Jugoslaviju ju je nosilo 1600 ruku, na stadion je donijela i upalila olimpijski plamen tadašnja najbolja jugoslavenska klizačica Sanda Dubravčić. </p><p>- To je bio specifičan doživljaj. Ja mogu reći, gledajući mnoge olimpijade nakon Sarajeva, da je, zapravo, u Sarajevu bila istaknuta ljudskost, ona ljudska komponenta. Nema toliko srca i toliko otvorenosti koliko je bilo dano u Sarajevu – kazala je za „Dnevni avaz“ Sanda Dubravčić prilikom prošlogodišnjeg boravka u Sarajevu na obilježavanju 40. godišnjice Olimpijade.</p><p>Logo 14. zimskih olimpijskih igara izradio je sarajevski inžinjer Miroslav Antonić Roki, a maskotu, simpatičnog Vučka mangupskog osmijeha, slovenski strip-crtač Jože Trobec. U najavnim spotovima Vučku je glas posudio najbolji pop pjevač naše regije, Sarajlija Zdravko Čolić, završavajući ih čuvenim: „Sarajevooooo“.</p><h2>Frankova medalja</h2><p>Jugoslavenski heroj ZOI '84. bio je Jure Franko, 21-godišnji skijaš iz slovenske Nove Gorice, koji je u veleslalomskoj utrci na Bjelašnici osvojio prvu medalju na Zimskoj olimpijadi za tadašnju zajedničku državu. Na ceremoniji dodjele u Skenderiji Sarajlije su u svom prepoznatljivom maniru skandirale: "Volimo Jureka više od bureka!".</p><p>Poseban praznik za oči i dušu priredili su umjetnički klizači u Zetri, a među najistaknutijim je bio britanski plesni par Džejn Torvil (Jayne Torvill) i Kristofer Din (Cristopher Dean), koji su plesom uz Ravelov "Bolero" sve prisutne u ledenoj dvorani Zetre ostavili bez daha, te prvi i jedini put u historiji plesnih parova klizača od sudija dobili sve maksimalne ocjene (6) za umjetnički dojam.</p><p>Na Igrama je zlatnu medalju u umjetničkom klizanju osvojila njemačka klizačica Katarina Vit (Witt), koju je upravo Sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka. Samo mjesec nakon zlata u Sarajevu Katarina je osvojila i Svjetsko prvenstvo 1984., a potom su uslijedila zlata na svjetskim prvenstvima 1985., 1987. i 1988., te Olimpijskim igrama u Kalgariju, u Kanadi, 1988. godine.</p><p>Izvrsnim skokovima na skakaonici na Igmanu sve je oduševio osvajač zlatne medalje Finac Mati Nikonen (Matti Nykonen), koji je preminuo 2019., u svojoj 56. godini. </p><p>Olimpijski duh nikad nije prestao da živi u Sarajevu i Sarajlijama, što dokazuje da su Zimske olimpijske igre zasigurno najbolji historijski događaj koji se desio Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ali i našoj regiji.</p><h2>Devastirani objekti</h2><p>Mnogi olimpijski objekti devastirani su u agresiji na BiH od 1992. do 1995. godine. Neki objekti su obnovljeni, poput Zetre i Skenderije, dok bob staza na Trebeviću, gotovo potpuno uništena i zarasla u korov, te skakaonice na Igmanu, u derutnom stanju, i dalje čekaju neće li se ko od vlasti dosjetiti da ih renovira ili će se s vremenom potpuno urušiti. Jedino su skijaške staze na Bjelašnici i Jahorini konstantno bile u funkciji, te poboljšane izgradnjom žičara i ski-liftova.&nbsp;</p>

<h2>Rođen francuski pisac Žil Vern </h2><p>1828. – Francuski pisac Žil Vern (Jules Verne), autor naučno-fantastičnih romana s predviđanjima, od kojih su mnoga ostvarena, rođen je na današnji dan. Napisao je 57 romana i mnogi su poslužili kao scenariji za filmove. Djela: “Put oko svijeta za 80 dana”, “20.000 milja pod morem”, “Put na Mjesec”, “Put u središte Zemlje”, “Carev glasnik”, “Pet sedmica u balonu”.</p><p>1834. – Rođen ruski hemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, otac moderne hemije, koji se među najistaknutije naučnike svih vremena uvrstio otkrićem Općeg zakona o periodičnosti hemijskih svojstava, prema kojem su osobine hemijskih elemenata periodično zavisne od njihove atomske težine. Na osnovu tog zakona formulisao je “Periodični sistem elemenata” koji mu je omogućio da predvidi svojstva niza kasnije otkrivenih elemenata. “Periodični sistem elemenata” postao je osnova moderne nauke o strukturi materije. </p><p>1849. – Umro France Prešeren, slovenski pjesnik i pravnik, najistaknutija ličnost slovenske književnosti 19. vijeka. Studirao je i doktorirao pravo, te imao svoj advokatski ured u Kranju. Uporedo je pisao poeziju, a njegovo najpoznatije djelo "Sonetni vijenac" (1834.) s akrostihom Juliji, njegovoj neostvarenoj ljubavi, označava osjećajni i umjetnički vrhunac slovenske lirike. Završni sonet u vijencu je “Magistrale” u kojem pjesnik govori o temeljnom izvoru svog pjesničkog nadahnuća i svojoj nepoljuljanoj vjeri u ljubav.</p><p>1921. - Rođena Lana Tarner (Turner), američka filmska i televizijska glumica. Bila je velika holivudska zvijezda za filmski studio „Metro-Goldwyn-Mayer“ tokom 1940-ih i 1950-ih godina, izgradivši karijeru na ulogama fatalnih žena u filmovima kao što su „Poštar uvijek zvoni dvaput“, „The Bad and the Beautiful“ i „Gradić Peyton“ .</p><p>1925. -  Džek Lemon (Jack Lemmon), slavni američki filmski glumac, rođen je na današnji dan. Lemon je dobitnik Oskara u kategoriji najbolji sporedni glumac za film „Gospodin Roberts“  i najbolji glavni glumac za film „Spasite tigra“, postavši tako prvi glumac koji je dobio te dvije nagrade. Godine 1988., Američki filmski institut mu je dodijelio nagradu za životno djelo.</p><p>1926. - Rođena Radmila Savićević, srbijanska pozorišna, filmska i televizijska glumica. Bila je prvakinja Beogradskog dramskog pozorišta, ali je nastupala i u pozorištima u Kruševcu i Nišu. Ostvarila je briljantne uloge u predstavama „Zona Zamfirova“, „Ivkova slava“, „Gospođa ministarka“, „Inspektorove spletke“, „Sabirni centar“ i „Poltron“. Televiziskoj publici ostat će upamćena po ulogama u tv serijama: “Kamiondžije”, “Pozorište u kući”, “Babino unuče”, “Vruć vetar”, “Bolji život” i “Srećni ljudi”.</p>

<h2>Rođen američki filmski glumac Džejms Din</h2><p>1931. – Rođen američki filmski glumac Džejms Din (James Dean), simbol uznemirene i pobunjene mladosti nakon Drugog svjetskog rata, čiji je tragičan kraj u automobilskoj nesreći 1955., u 24. godini, doprinio da preraste u svojevrstan mit. Filmovi: “Istočno od raja”, “Buntovnik bez razloga”, “Div”.</p><p>1935. – Umro njemački slikar i grafičar Maks Liberman (Max Liebermann), najznačajniji predstavnik njemačkog impresionizma. U početku je realistički obrađivao sentimentalne žanr-scene, a kasnije se priklonio nazorima francuskih impresionista, što je posebno uočljivo u slikama pejzaža.</p><p>1938. - Rođena Lidija Pilipenko, primabalerina Narodnog pozorišta u Beogradu i koreografkinja. Srednju baletsku školu završila je u Beogradu, a usavršavala se u Londonu. Gostovala je u Tokiju, Londonu, Parizu, Lozani i Atini. Nagrađena na bijenalu u Ljubljani. Dobila je nagrade SIZ kulture Beograda i Novog Sada i pet nagrada Narodnog pozorišta. Igrala je i na filmu (“Kako su se voljeli Romeo i Julija?”, “Zvižduk u osam”, “Formula 1”). Bila je direktorica Baleta u Beogradu. Njen suprug je bio Muharem Pervić, esejista te književni i pozorišni kritičar.</p><p>1939. – Rođena bosanskohercegovačka književnica Bisera Alikadić. Objavila je nekoliko knjiga poezije, a najznačajnije su: “Larva”, “Pjesme”, “Dok jesam Ciganka”, “Kraljica iz dvorišta”. Pet njenih priča snimljeno je i emitovano na FTV-u, u okviru Dječijeg programa. Na radiju su joj izvedene tri radio-drame: “Ljubavna priča”, “Gniježđenje” i “Malo zvono”. Pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski, makedonski, albanski, turski i italijanski.</p><p>1957. - Umro Džon fon Nojman (Neumann), mađarski matematičar, fizičar i izumitelj, koji je dao osnovne principe arhitekture današnjih računara. Nojmanov doprinos u polju računarstva objavljen je u sad već veoma poznatom papiru „First Draft of a Report on the EDVAC“, koji opisuje računarsku arhitekturu u kojoj su podaci i programska memorija preslikani u isti adresni prostor (tzv. koncept "pohranjenog programa" – engl. stored-program concept). </p><p>2023. - U 88. godini života preminuo Miroslav Ćiro Blažević, slavni hrvatski i regionalni fudbalski trener. Vodio je hrvatsku fudbalsku reprezentaciju na njenom prvom svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, kada su osvojili treće mjesto. Osim Hrvatske, Blažević je bio selektor još četiriju reprezentacija: Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te kineskog olimpijskog tima. Prema vlastitoj izjavi, nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca.&nbsp;</p>

Danas je subota, 8. februar/veljača 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 326 dana 

ZOI '84: 41. godišnjica Olimpijade u Sarajevu

<p>Imenska grupa, odnosno subjekatska sintagma, jeste najmanja sintaksička konstrukcija u kojoj je glavna neka od imenskih riječi. Greške u ovim sintagmama se najčešće javljaju pod utjecajem stranih jezika, a to rezultira pogrešnom konstrukcijom cijele rečenice.&nbsp;</p><p>Naprimjer, pogrešno je reći ili napisati: „Profi Tex“ tkanine su veoma kvalitetne. Ili: Žene nikada do sada nisu bile NASA administratori. Ili: U Bosnu i Hercegovinu je stigao novi NATO komandant.</p>

<p>Prema pravilima bosanskog standardnog jezika, problem kod ovakvih konstrukcija može se riješiti na dva načina: prvi je da se umjesto vlastite imenice koristi prisvojni pridjev, dakle „Profi Texove“ tkanine, NASA-ini administratori, NATO-ov komandant, pa bi ispravno glasile rečenice: „Profi Texove“ tkanine su veoma kvalitetne. Ili: Žene nikada do sada nisu bile NASA-ini administratori. Ili: U Bosnu i Hercegovinu je stigao novi NATO-ov komandant.&nbsp;</p><p>Drugi način je da se zamijeni mjesto imenicama, pri čemu bi vlastita došla na drugo mjesto. Pa bi ispravno bilo reći ili napisati: Tkanine „Profi Texa“ su veoma kvalitetne. Ili: Žene nikada do sada nisu bile administratori NASA-e. Ili: U Bosnu i Hercegovinu je stigao novi komandant NATO-a.</p>

Na sintaksičkom, odnosno rečeničkom nivou veoma su česte greške u publicističkom funkcionalnom stilu, i to uglavnom u imenskim grupama

Najčešće sintaksičke greške

<p>Označava dio gramatike u kojemu se proučavaju odnosi među jedinicama u nizu, odnosno odnosi među riječima i njihovim oblicima, odnosi među spojevima riječi, odnosi među rečenicama u složenoj rečenici, te odnosi među rečenicama u tekstu. Najjednostavnije rečeno, sintaksa je nauka o rečenici.</p><p>Rečenicu je moguće sagledati s dvije različite perspektive. Prvi je način da je shvatamo kao sintaksičku jedinicu i tada su njeni osnovni dijelovi subjekt, predikat, objekt i priloške odredbe. S druge strane, rečenicu je moguće promatrati i kao obavijesnu jedinicu. Tada su njene osnovne komponente tema i rema. A šta to znači?</p>

<p>Ako je neka obavijest poznata iz konteksta, tada je riječ o temi, dok se nova obavijest, koja nije poznata iz konteksta naziva remom. <br></p><p>Kako i sami zaključujete, sintaksa je neizostavni dio gramatike, ponajprije iz razloga što se bavi proučavanjem odnosa među spojevima riječi, kao i rečenicama, koje su temeljni dio svakog teksta. Iz tog razloga valja voditi računa o pravilima koje ona podrazumijeva, kako bi se izbjegle loše strukturirane konstrukcije, a samim tim i takav tekst.</p><p></p>

Naziv sintaksa potječe od grčke riječi syntaxis, što znači „red, slaganje, uređivanje, razmještaj, namještaj“

Šta je to sintaksa?

<p>Bosanskohercegovački legendarni sevdalija očaravajućeg glasa Zaim Imamović, virtuoz sevdalinke, vrsni interpretator, kompozitor, tekstopisac i veliki čovjek, preselio je na bolji svijet 2. februara 1994. godine. I nakon 31 godinu njegova zvijezda ne tamni, a njegove pjesme se slušaju s jednakim divljenjem. Cijeli život posvetio je najljepšoj bh. kulturnoj baštini sevdalinci, promovirajući tako i Bosnu i Hercegovinu kojoj je poklonio i svoje posljednje stihove napisane u bolesničkoj postelji:</p><p>„Svud po svijetu kud sam hodio,<br>naše želje, pozdrav prenosio<br>ostaće Bosna kao što je bila,<br>k'o biser sjajna, ponosna i mila“.</p><p>Zaim Imamović rođen je u Mrkonjić-Gradu, 26. augusta 1920. godine. Kada je imao samo godinu, s roditeljima se preselio u Travnik, gdje je proveo petnaestak godina, ali za kojim je, kako je često isticao, čeznuo cijeloga života. Od 1936. godine je živio u Sarajevu. Kako su njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili članovi Muslimanskog kulturno-umjetničkog društva “Gajret”, Zaim je često išao s njima na probe. Na jednoj od tih proba Zaim, stidljivi momčić, zapjevao je pred rukovodiocem hora Cvjetkom Rihtmanom, koji ga je, oduševljen njegovom interpretacijom, odmah zadržao.&nbsp;</p>

<h2>Uzor i učitelj</h2><p>U aprilu 1945. godine počeo je raditi kao vokalni solist Radio Sarajeva, osvajajući svojim milozvučnim glasom i emotivnim pjevanjem slušaoce, pa je dugo prepričavana anegdota kako su mnogi ljudi tražili u prodavnicama da kupe radioaparat „u kojem pjeva Zaim“. </p><p>Voljen, cijenjen i poštovan, Zaim je bio uzor i učitelj mnogim doajenima sevdaha, poput Safeta Isovića, Zehre Deović, Himze Polovine, Zore Dubljević, Bebe Selimović... Veliki Safet Isović, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih interpretatora sevdalinki svih vremena, s ponosom i zahvalnošću isticao je da je Zaimov učenik.</p><p>- Zaim Imamović je bio prava škola lijepog pjevanja naše bosanskohercegovačke gradske pjesme – sevdalinke. Svejedno što je godinama bio jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji, i nije nebitno, najbolji, skromnog, tihog i nenametljivog Zaima Imamovića nikada nije pratio veliki publicitet u štampi. Imao je boju glasa zahvalnu, sjajnu i sjetnu kakvu niko nema. Zaim je imao poseban tenor, a iznad svega ukrašavao je svaku sevdalinku na svoj način, posebnim ukrasom. Koristeći svoju tehniku, bio je karakterističan, dolazio je do efektnih rješenja u najtežim pjesmama. Imao je osoben glas, velikog volumena, velikog intenziteta, iako je pjevao na lagan i ležeran način. On nikad nije pretjerivao, imao je određenu mjeru za pjesmu – kazivao je Safet.</p><h2>Svjetski uspjeh</h2><p>Specifičnim glasom s urođenim ukrasima, majstorskom dinamikom te pjevanjem malo kroz nos Imamović je slikovito dočaravao pjesme koje je interpretirao. Njegova vrhunska izvedba sevdalinki, ali i starogradskih pjesama, koje je također volio, mada mnogo manje izvodio, svrstala ga je u sami vrh tadašnje jugoslavenske muzičke scene, te je predstavljao bivšu SFR Jugoslaviju na brojnim festivalima u inozemstvu, na kojima je uvijek osvajao nagrade i publike i žirija. Zapaženi su bili njegovi nastupi na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alžiru, Festivalu narodne muzike u marokanskom Marakešu, potom festivalima u Parizu, Beču, Sofiji, na Bliskom Istoku... </p><p>Godine 1979., Skupština grada Sarajeva dodijelila mu je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva “za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije”. </p><p>Imamović je snimao i pjesme koje su komponirane prema uzoru na stare izvorne sevdalinke. Bio je autor i muzike i tekstova mnogih pjesama, koje ni po čemu ne možemo razlikovati od izvornih sevdalinki, poput: ”Sve behara i sve cvjeta”, ”Ne pitaj me, stara majko”, ”Što je lijepo vrelo Mošćanice”, ”Na đerđefu vezak veze Fata”, ”Srušila se kula i kapija”, ”Oj, jeseni, tugo moja”, ”Azemina”, ”Ne čekaj me niti sanjaj”, ”Nije zlato sve što sja”...</p>

<h2>Talent naslijedili sin i unuk</h2><p>Zaimov muzički talent naslijedili su sin Nedžad i unuk Damir. Nedžad je, osim pjevanja, svirao gitaru u orkestru RTVBiH, a 1983. godine, s ocem je snimio ploču duetskih pjesama „Stara staza“. Preminuo je 14. novembra 2020. godine. Njegov sin, a Zaimov unuk Damir Imamović predstavnik je generacije mladih muzičara koji njeguju sevdalinku i prilagođavaju je novom vremenu. Damirove vrsne obrade i specifične interpretacije sevdalinkama udahnjuju svježinu, ali istovremeno čuvaju izvornu prepoznatljivost, što je svojstveno samo vrhunskim umjetnicima, a on dokazuje da to jeste, kao što je bio i njegov djed Zaim.&nbsp;</p>

Cijeli život posvetio je najljepšoj bh. kulturnoj baštini sevdalinci 

Zaim Imamović: 31. godišnjica smrti legende sevdaha

<p>Na današnji dan 1924. godine preminuo je jedan od najboljih bosanskohercegovačkih književnika i akademika Aleksa Šantić, melanholični sanjar i prkosni lirik. Šantić je živio kratko, samo 56 godina, ali je ostavio vječni pečat u svojim pjesmama. Pisao ih je ispovjednim tonom, opisujući svoju intimu, usamljenost, neostvarenu ljubav, promašenost života... U njima je nalazio lijek i utjehu, blažio tugu, za njega su one bile „trunak raja“ i „slatko piće“. </p><h2>Talac rodoljublja</h2><p>Aleksa Šantić rođen je u Mostaru 27. maja 1868. godine, u trgovačkoj porodici, pa je logičan slijed bio da i on završi trgovačku školu, prvo u Trstu, a potom u Ljubljani. Nakon završene škole vratio se u svoj Mostar i, uprkos protivljenju porodice, posvetio se pisanju pjesama te ih objavljivao u brojnim časopisima: „Golub“, „Bosanska vila“, „Nova Zeta“, „Javor“, „Otadžbina“... U aprilu 1896. godine, zajedno s prijateljima i piscima Jovanom Dučičem i Svetozarom Ćorovićem, koji je bio i Aleksin zet, oženjen njegovom sestrom Radojkom, pokrenuo je i uređivao časopis za zabavu, pouku i književnost „Zora“. </p><p>U Prvom svjetskom ratu zatvaran je kao talac i optuživan zbog svojih patriotskih pjesama, poput:  “O klasje moje”, “Hljeb”, “Moji očevi”, “Pjesma podzemna”, “Moja otadžbina”, “Ostajte ovdje”, “Mi znamo sudbu”, u kojima su jaki motivi saosjećanja s patnjom i stradanjem socijalno i nacionalno obespravljenog bosanskohercegovačkog naroda. </p><p>„Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba,<br>Neće vas grijat' kô što ovo grije;<br>Grki su tamo zalogaji hljeba<br>Gdje svoga nema i gdje brata nije.“ (Ostajte ovdje)</p><h2>Utjecaj sevdalinke</h2><p>Prva Aleksina mladalačka, ali i najveća životna ljubav bila je Anka Tomlinović, kojoj je posvetio brojne pjesme, no, njihova ljubav nije bila moguća u to vrijeme, jer mu je njegova pravoslavna porodica zabranila da se oženi djevojkom katoličke vjere. Popustio je pod pritiskom porodice i rastao se od Anke, zbog čega je kasnije mnogo žalio i bio razočaran sobom, smatravši se velikim kukavicom. </p><p>Šantić je kasnije zavolio Mostarku Zorku Šola, ali ga je i ona napustila, slomivši pjesnikovo već napuklo srce i pojačavši njegovu tugu. Nesretni ljubavni život postao mu je inspiracija iz koje su se rodili najljepši stihovi njegove ljubavne poezije, a u kojima se osjeća i veliki utjecaj sevdalinke, bosanskohercegovačke tradicionalne lirske pjesme, koju također karakterizira motiv ljubavne čežnje. </p><p>„Sinoć, kad se vraćah iz topla hamama,<br>Prođoh pokraj bašte staroga imama;<br>Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,<br>S ibrikom u ruci stajaše Emina.“ (Emina)</p><p>Kada čitamo ove stihove, kao da čujemo melodični glas našeg poznatog sevdalije Himze Polovine, koji je svojom bravuroznom izvedbom „Eminu“ proslavio, pa je i danas popularna i često pjevana, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i cijeloj našoj regiji. Međutim, manje se zna da je ovu prelijepu pjesmu napisao Aleksa Šantić, jer, iako je riječ o pravom književnom tekstu, često je svrstavaju u sevdalinke. I druge njegove pjesme, poput „Pod jorgovanom“ i „Što te nema“ pjevaju se kao sevdalinke.</p><h2>Mujezinova molitva</h2><p>Nesreća, samoća, bolest i tuga pratile su Šantića tokom cijelog života, a čitajući njegove stihove, osjetit ćemo svu pjesnikovu bol i patnju.</p><p>„Moja noći, kada ćeš mi proći?<br>— Nikad!<br>Moja zoro, kada ćeš mi doći?<br>— Nikad!<br>Moja srećo, kad ćeš mi se javit?<br>— Nikad!<br>Moje nebo, kad ćeš Mi zaplavit?<br>— Nikad!<br>Moja draga, kad će naši svati?<br>Nikad!<br>Moja suzo, kada ćeš mi stati?<br>— Nikad!“ (Moja noći)</p><p>Dan Šantićeve sahrane opisan je u knjizi Josipa Lešića „Roman o pjesniku“, u kojoj je navedeno da su u Mostar stizale brojne delegacije iz svih krajeva Hercegovine, mnogi su pješačili i 50 kilometara da bi ispratili svog omiljenog pjesnika na vječni počinak.</p><p>- Na kućama vise crni barjaci, fasada Opštinskog doma pretvorena je u jednu crnu masu, pa su čak i ulični fenjeri obavijeni crnim krepom. U crno utonula varoš pruža dirljiv prizor ucvijeljene majke za izgubljenim sinom ... A narod, bilo muslimani, pravoslavci ili katolici, podjednako je tugovao i oplakivao svog velikana i pjesnika. Svi su govornici istakli Aleksu Šantića kao pjesnika jedinstva i bratstva, ali kao da je to najdirljivije učinio mujezin, koji je pri prolasku sprovoda sa minareta Cerničke džamije toplim glasom otpjevao posljednju molitvu praštanja – napisao je Lešić.</p><p>Prema Šantićevoj biografiji snimljen je film „Moj brat Aleksa“. Njegov lik se danas nalazi na novčanici od 10 konvertibilnih maraka. Brojne škole i ulice nose njegovo ime, a podignuto mu je i nekoliko spomenika, od kojih je najpoznatiji onaj u istoimenom parku u njegovom rodnom Mostaru.</p>

<h2>Umro kompozitor Đovani Pjerluiđi da Palestrina</h2><p>1594. - Umro italijanski renesansni kompozitor Đovani Pjerluiđi da Palestrina (Giovanni Pierluigi). Imao je ogroman utjecaj na razvoj katoličke crkvene muzike, posebno renesansne polifonije. Komponirao je više od sto misa, 250 duhovnih i svjetovnih moteta, madrigale… Najpoznatija djela: "Misa pape Marcela" i "Stabat Mater".</p><p>1709. - Škotski mornar Aleksander Selkrejg (Alexander Selcraig) spašen je s pustog pacifičkog ostrva, na koje je 1704. prispio poslije brodoloma. Njegova priča je inspirirala Danijela Defoa (Daniel Defoe) da napiše roman "Robinson Kruso".</p><p>1865. - Rođen Ćiro Truhelka, bosanskohercegovački arheolog i historičar. Pisao je o prahistorijskim, rimskim i srednjovjekovnim nalazima, o turskim dokumentima, stećcima, rimskom i srednjovjekovnom novcu, bosančici, a bavio se i albanologijom. Godine 1886., postao je prvi kustos za arheološku, etografsku i numizmatičku zbirku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a kasnije i direktor Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu (1903.). Od 1926. do 1931. godine bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Preminuo je u Zagrebu, 18. septembra 1942. godine. </p><p>1882. - Rođen irski pisac Džejms Džojs (James Joyce), jedan od najvećih u 20. vijeku, koji je utemeljio novi pravac moderne književnosti. U najpoznatijem djelu - romanu "Uliks", na 700 strana je opisao jedan dablinski dan svog junaka. Taj roman označio je revoluciju epskog oblika i vjerovatno je utjecao jače od bilo kojeg djela na razvoj književnosti 20. vijeka. Ostala djela: romani "Portret umjetnika u mladosti", "Fineganovo bdijenje", pjesme "Kamerna muzika", pripovijetke "Dablinci", drama "Izgnanici".</p>

<h2>Umro Mendeljejev, otac moderne hemije</h2><p>1907. - Umro ruski hemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, otac moderne hemije, koji se među najistaknutije naučnike svih vremena uvrstio otkrićem Općeg zakona o periodičnosti hemijskih svojstava, prema kojem su svojstva hemijskih elemenata periodično zavisna od njihove atomske težine. Na osnovu tog zakona formulirao je Periodični sistem elemenata, koji mu je omogućio da predvidi svojstva niza kasnije otkrivenih elemenata. Periodični sistem elemenata postao je osnova moderne nauke o strukturi materije. Njegova knjiga "Osnovi hemije" prevedena je na mnoge jezike, a u više od 500 radova obrađivao je sva područja hemije, pitanja fizike, mineralogije, filozofije, pedagogije, čak i slikarstva. Prvi je preporučio podzemnu gasifikaciju uglja i hemijsku preradu nafte.</p><p>1923. - Rođen Svetozar Gligorić Gliga, najpoznatiji srbijanski i jugoslavenski šahovski velemajstor i muzičar. Osvojio je šampionat bivše SFR Jugoslavije rekordnih dvanaest puta i važi za najboljeg igrača ikada iz Srbije. Godine 1958., proglašen je za najboljeg sportistu tadašnje Jugoslavije. U 1950-im i 1960-im Gligorić je bio jedan od najboljih igrača svijeta.</p><p>1947. - Farah Foset (Farrah Fawcett), američka glumica i foto-model, koja se proslavila ulogom u mega hitu "Čarlijevi anđeli" u kojem je zarađivala tada basnoslovnih 10.000 dolara po epizodi, rođena je na današnji dan. Farah je ostala upamćena i po vezi s najvećom ljubavi svoga života Rajanom O'Nilom (Ryan O'Neal), s kojim je proživjela 17 turbulentnih godina i s kojim ima sina Redmonda. Oboljela je od raka debeloga crijeva 2006. godine, a godinu nakon toga je održala konferenciju za novinare na kojoj je objavila da se izliječila. No, rak se vratio te je glumica preminula 25. juna 2009., u 62. godini života. </p><p>1962. -  Nenad Neno Belan, hrvatski  kantautor, pjevač i kompozitor pop-rok i zabavne muzike mediteranskog izražaja, proslavlja 63. rođendan. Bio je frontmen nekadašnjeg popularnog splitskog sastava “Đavoli” s kojima je u kratkom roku postigao veliki uspjeh na području bivše SFR Jugoslavije te ostavio cijeli niz hitova kao što su „Pričaj mi o ljubavi”, „Stojin na kantunu”, „Bambina“, „Dani ljubavi”, „Ja volim je”, „Ostani uz mene”, „Dugo toplo ljeto” i drugi. Nakon raspada grupe nastavio je solo karijeru, te postizao i još postiže velike uspjehe, stvarajući brojne hitove. Godine 2020., kao kruna njegove pozorišne karijere i ostvarenje davnog sna, uradio je mjuzikl "Bambina".</p><p>1969. - Preminuo američki filmski glumac engleskog porijekla Boris Karlof (Karloff), koji je igrao u prvim horor filmovima te četiri decenije bio zaštitni znak tog žanra, proslavivši se naročito interpretacijom čudovišta, posebno u seriji o doktoru Frankenštajnu (Frankenstein). Filmovi: "Zakon podzemlja", "Ludi genije", "Frankeštajn", "Lice sa ožiljkom", "Izgubljena patrola", "Mumija", "Maska Fu Mančua", "Stara mračna kuća", "Čudotvorac", "Crna mačka", "Frankeštajnova nevjesta", "Hodajuća smrt", "Frankeštajnov sin", "Teror", "Mete". </p><p>1970. - Umro engleski filozof, matematičar i pisac Bertrand Artur Vilijam Rasel (Arthur William Russell), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1950., jedan od rodonačelnika analitičke filozofije. Djela: "Kritičko izlaganje Lajbnicove filozofije", "Historija zapadne filozofije", "Logički atomizam", "Analiza materije", "Skeptički eseji", "Naše saznanje spoljnog svijeta", "Ljudsko znanje", "Principi socijalne rekonstrukcije", "Putevi ka slobodi", "Ljudsko društvo u etici i politici"...</p>

<h2>Rođena Šakira, "kraljica latinske muzike"</h2><p>1977. - Rođena Šakira Isabel Mebarak Ripolj (Shakira Ripoll), kolumbijska latino-pop pjevačica i kantautorica. Nazvana je "kraljicom latinske muzike". Prvi album je izdala s 14 godina. Dobila je brojne nagrade za mnoge hitove, a neki od njih su: "Estoy Aqui", "Ciega, Sordomuda", "Ojos Asi", "Whenever, Wherever", "Underneath Your Clothes", "La Tortura", "Hips Don't Lie", "Waka Waka (This Time for Africa)", "Loca". Poznata je i po svom provokativnom trbušnom plesu, ali i po braku sa španskim fudbalerom Žerardom Pikeom (Gerard Pique) od kojeg se rastala 2022., nakon 12 godina veze i dvoje zajedničke djece.</p><p>1996. - Umro američki filmski glumac, režiser i baletski igrač Džin Keli (Gene Kelly), jedna od najznačajnijih figura u historiji mjuzikla. Briljantno je spojio klasični balet s modernim igračkim senzibilitetom. Filmovi: "Amerikanac u Parizu", "Ples na kiši", "Gusar", "U grad!", "Poziv na igru", "Helo, Doli!".</p><p>2000. - Preminuo Dragan Zarić, srbijanski i jugoslavenski pozorišni, filmski i TV glumac. Prvi put u glumačke vode zakoračio je 1966. godine u filmu „Štićenik“, a slavu je stekao u TV seriji „Ljubav na seoski način“ (1970.). Bio je član Beogradskog dramskog pozorišta samo jednu sezonu, nakon diplomiranja, odakle je prešao u Narodno pozorište čiji je član ostao do kraja života.</p><p>2005. - U 100. godini umro Maks Šmeling (Max Schmeling), njemački bokser, svjetski šampion u teškoj kategoriji. Karijeru je počeo 1923. godine, a sedam godina kasnije ušao u historiju kao prvi Nijemac i Evropljanin uopće koji je osvojio titulu prvaka svijeta. Njegovu karijeru obilježili su mečevi protiv legendarnog američkog šampiona Džoa Luisa (Joe Louis) koji je do tada bio nepobjediv. Šmeling je ušao u borbu kao apsolutni autsajder, ali je napravio jedno od najvećih iznenađenja u historiji ovog sporta.</p><p>2014. - U 46. godini života umro Filip Simor Hofman (Philip Seymour Hoffman), američki glumac koji je za portret književnika Trumana Capotea u filmu „Capote“ iz 2005. godine osvojio brojna filmska priznanja i počasti, uključujući i prestižnu nagradu Oskar u kategoriji najbolje glavne muške uloge.</p>

Danas je nedjelja, 2. februar/veljača 2025. godine, do kraja godine preostala su još 332 dana 

Aleksa Šantić: 101. godišnjica smrti bh. pjesnika i akademika 

<p>Nažalost, veoma često nailazimo na pogrešan oblik ovog priloga, a razlog je što su mnogi nesigurni kad je riječ o pisanju ovih glasovnih grupa. A pravilo je jednostavno: ako je izgovor sloga dug, pišemo IJE, poput: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz ... a ako je izgovor sloga kratak, piše se JE, kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, savjet, sjena, vjera... Kod većine riječi ova pravila vrijede, ali postoje i određeni izuzeci. Ali naš primjer nije izuzetak. Prilog oduvijek znači ‘od najstarijih vremena, od kada se pamti’, a kako je izgovor sloga dug, ispravno ga je pisati s glasovnom grupom IJE - oduvijek.</p><p></p>

Prva nedoumica koju nam je danas zadao naš jezik jeste kako se pravilno piše: oduvijek ili oduvjek?

Kako se piše: oduvijek ili oduvjek?

<p>Na današnji dan 1954. godine, preminuo je bosanskohercegovački književnik i prosvjetitelj Edhem Mulabdić. Njegovo ime danas nose četiri osnovne i jedna srednja škola u BiH, te ulice u Tuzli, Bihaću, Sarajevu, Brčkom i Tešnju. U njegovom rodnom Maglaju svake godine u januaru se održava tradicionalna manifestacija “Mulabdićevi dani kulture”.</p><p>Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine, gdje je završio mekteb i ruždiju. Mulabdićev otac Selim bio je porezni službenik, a majku Nur-hanumu su ubili pljačkaši nakon austrougarske okupacije Maglaja. U tim bitkama poginuo je i Edhemov stariji brat Mehmed, a mlađi brat Đulaga ranjen. </p><h2>Pisac i urednik</h2><p>Godine 1887., Mulabdić se upisao u Učiteljsku školu u Sarajevu, a nakon sticanja diplome prvi posao dobio je u Brčkom, da bi 1892. godine bio premješten u Sarajevo na Darul-muallimin, gdje je osam godina predavao bosanski jezik, historiju i zemljopis. U to vrijeme počeo je i saradnju s Mehmed-begom Kapetanovićem, pokrenuvši politički sedmičnik „Bošnjak“, čiji je bio glavni i odgovorni urednik od 1892. do 1894. godine. Također, bio je urednik muslimanskih kalendara „Bajraktar“ i „Mearif“, sekretar sarajevske Kiraethane, a potom s Bašagićem i Hadžićem pokretač muslimanskog časopisa „Behar“, čiji je bio prvi urednik, od 1900. do 1906. godine. </p><p>Zajedno s reisu-l-ulemom Džemaludin-efendijom Čauševićem, Safvet-begom Bašagićem, Huseinom Đogom Dubravićem i drugima Mulabdić je, 1927. godine, pokrenuo kulturni časopis muslimana Bosne i Hercegovine „Novi Behar“, napisavši proglas o značaju i ulozi tog časopisa: “Dužni smo i dužni ste i vi svi da predajemo u amanet našem potomstvu sve što je vrijedno, što oplemenjuje i uzdiže, što izgrađuje potpune ljude i dobre muslimane.”</p><h2>Amanet potomstvu</h2><p>Godine 1893., Mulabdić je izdao prvu knjigu, zbirku pripovijetki „Rukovjet šale“, a svoje najpoznatije djelo “Zeleno busenje” objavio je u izdanju Matice hrvatske 1898. godine. Iako mnogi književni kritičari i analitičari roman „Zeleno busenje“ proglašavaju prvim bh. romanom, treba reći da je to, ipak, roman „Bez nade“ Osmana Nurija Hadžića i Ivana Milićevića (Osman-Aziz), koji je objavljen tri godine prije Mulabdićevog. Oba romana tretiraju austrougarsku temu u našoj književnosti, ali činjenica je da je, za razliku od „Bez nade“, roman „Zeleno busenje“ mnogo više odmakao od dokumentarističkog u književno-umjetnički stil.  </p><p>Mulabdićev roman”Nova vremena” je manjeg značaja, ali ipak vrijedan dokument za izučavanje tog perioda historije BiH. Zbirku novela ”Na obali Bosne” izdao je 1910. godine, upisavši se njome kao prvi bošnjački novelist. </p><p>Svjestan da samo pisanjem neće moći mnogo učiniti za svoj narod, Mulabdić se i politički aktivirao, pa je kao kandidat na listi Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) tri puta biran u Narodnu skupštinu Kraljevine SHS, 1923., 1925. i 1927. godine. Paralelno s politikom pokrenuo je i osnivanje Kulturno-prosvjetnog društva “Narodna uzdanica”, na čijoj je godišnjoj skupštini, 1929. godine, jednoglasno izabran za predsjednika. Od 1933. do 1945. godine “Narodna uzdanica” je izdavala kalendar čije je priloge uređivao Mulabdić. U tom periodu doživio je i veliku porodičnu tragediju, kada mu je u Bihaću umro sin jedinac Ešref.</p><h2>Kraj života u siromaštvu</h2><p>Pod optužbom za verbalni delikt tokom Drugog svjetskog rata s NDH (Nezavisna Država Hrvatska) Mulabdić je uhapšen i pritvoren, a na slobodu pušten krajem marta 1946. godine. Kako je zapisao još jedan bh. velikan riječi Alija Nametak, Mulabdić je nakon izlaska iz zatvora ostao bez ičega, bez penzije, posla i bilo kakvih prihoda. Do smrti, 29. januara 1954. godine, živio je u siromaštvu, oviseći o milostinji nekolicine prijatelja, a najviše mu je pomagao naš istaknuti historičar i još jedan istaknuti Bošnjak Hamdija Kreševljaković.</p><h2>"Iz džamije svak' mora otići ganut"</h2><p>Znajući moć javno izgovorene riječi, Mulabdić je savjetovao imamima da njihove hutbe budu kvalitetne, poučne i korisne narodu:</p><p>- Da je što više prilike da se narod pouči, u čemu je nauk, da se osvijesti, da se dozove k sebi. Stoga je ta pouka od velike neprocjenjive zamašitosti po narod, po njegov intelektualni, etični, narodni i religiozni razvitak… Dobar vaz može učiniti više nego iko u pogledu razvoja narodnog. Vaiz se obraća svim uzrastima, djeci, ali i zrelim osobama. Naprotiv, slab vaiz može štetno da djeluje na svoju okolinu, a onda uvidi da je kriv, kriv je da se izreći ne može. Nije svejedno kazivati vaz samo da se kaže, kad se već troši u to vrijeme i trud, a sami je predmet vaza tako uzvišen, iz džamije svak' mora otići ganut i dirnut slatkom riječi vaizovom.</p>

<h2>Rođen švedski filozof Emanuel Svedenborj</h2><p>1688. - Rođen švedski filozof, naučnik, teolog i mistik Emanuel Svedenborj (Swedenborg), autor mističko-teozofskog učenja o prirodi, posebno o ljudskoj prirodi. O njegovim vizijama pisao je Imanuel Kant (Immanuel) u spisu "Snovi jednog duhovnika". Djela: "Opera filosofisa et mineralia", "Arkana koelestisa", "De nova Hierosolyma". </p><p>1782. - Francuski kompozitor Danijel Fransoa Espri Ober (Daniel-François-Esprit Auber), autor opera u kojima se smjenjuju govorne i pjevačke dionice, rođen je na današnji dan. Djela: opere "Fra Diavolo", "Crni Domino", "Bludni sin", "Nema iz Portičija". </p><p>1860. - Rođen Anton Pavlovič Čehov, jedan od najboljih pisaca u historiji ruske i svjetske književnosti. Svojim dramama je otvorio nove puteve pozorištu, stvorivši i novi dramski oblik "lirsku dramu" i izvršivši ogroman utjecaj na svjetsku literaturu, posebno dramu. Djela: drame "Galeb", "Tri sestre", "Ujka Vanja", "Višnjik", novele i pripovijetke "Čovjek u futroli", "Arhijerej", "Kuća na sprat", "Dušica", "Tri godine", "Ogrozd", "Paviljon broj 6", "Stepa", "Seljaci", "Činovnikova smrt", "U uvali", zbirke humoreski "Melpomenine bajke", "Šarene priče". </p><p>1814. - Umro njemački filozof Johan Gotlib Fihte (Johann Gottlieb Fichte), istaknuti predstavnik njemačke klasične idealističke filozofije, profesor univerziteta u Jeni i Eglangenu, rektor Berlinskog univerziteta. Djela: "Osnova cjelokupne teorije nauke", "Osnova prirodnog prava prema principima teorije nauke", "Sistem teorije morala prema principima teorije nauke"…</p><p>1862. - Engleski kompozitor Frederik Dilijes (Frederick Delius), impresionist poznat po simfonijama "Pariz - pjesma velikog grada" i "Brig Fair", rođen je na današnji dan. Komponovao je i opere i koncerte, uključujući "Misu života", inspiriranu djelom njemačkog filozofa Fridriha Ničea (Friedrich Nietzsche) "Tako je govorio Zaratustra". </p><p>1866. - Rođen francuski pisac Romen Rolan (Romain Rolland), jedan od najvećih mistika francuske literature u 20. vijeku, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1915. godine. Djela: romani "Žan Kristof" (deset knjiga), "Kola Brenjon", 12 drama pod zajedničkim nazivom "Pozorište revolucije", romansirane biografije Ludviga van Betovena (Ludwig van Beethoven), Mikelanđela Buonarotija (Michelangelo Buonarroti), Lava Nikolajeviča Tolstoja, Georga Fridriha Hendla (Georg Friedrich Handel)... </p><p>1896. - Američki ljekar Emil Grab prvi upotrijebio terapiju zračenjem u liječenju raka pluća, primijenivši je u Čikagu na pacijentkinji Rouz Li (Rose Lee).&nbsp;</p>

<h2>Umro francuski slikar Alfred Sisle </h2><p>1899. - Umro francuski slikar engleskog porijekla Alfred Sisle (Alfred Sisley), jedan od osnivača impresionizma. Slikao je samo pejzaže, obično ulice pod snijegom i prizore iz prirode u lirskom intimističkom maniru, s naglašenom notom životnog optimizma. Posebno ga je privlačilo slikanje rijeka, pri čemu je najviše istraživao svjetlosne efekte. </p><p>1918. - Rođen Džon Forsajt (John Forsythe), američki glumac, najpoznatiji po ulozi Blejka Keringtona (Blake Carrington) u TV seriji "Dinastija", kao i po ulozi Čarlsa Taunsenda (Charles Townsend) u TV seriji i filmovima "Čarlijevi anđeli". Preminuo je 1. aprila 2010. godine.</p><p>1948. - Zoran Redžić, bosanskohercegovački muzičar i član grupe “Bijelo dugme”, proslavlja 79. rođendan.  Kao gimnazijalac, zajedno s bratom Fadilom Redžićem (“Indexi”) počeo je svirati u Aktivu saveza omladine općine Centar. Godine 1965., na sarajevskoj muzičkoj sceni pojavljuje se grupa “Čičak” sa Zoranom kao bas-gitaristom. Redžić kasnije prihvata ponudu i pridružuje se “Kodeksima” u Italiji, a po povratku u Sarajevo nastavlja s Bregovićem i Vukašinovićem u triju “Mića, Goran i Zoran”. Od proljeća 1974. godine, karijera Zorana Redžića nastavlja se u “Bijelom dugmetu” s kojim ostaje do raspada. Osim što je vodio računa o svom udjelu u ukupnom zvuku grupe, Redžić se brinuo o instrumentima i razglasu “Bijelog dugmeta”. </p><p>1954. - Rođena Opra Vinfri (Oprah Winfrey), američka TV voditeljica, glumica i filmska producentkinja, jedna od najutjecajnih žena u SAD. Doživjela je traumatično djetinjstvo, uključujući i silovanje u dobi od devet godina te trudnoću s 14 godina. Njen sin umro je u djetinjstvu. Tokom srednje škole radila je na radiju, a već s 19 godina uređivala lokalne večernje vijesti. Kada je počela voditi tok šou na lokalnoj televiziji u Čikagu, u januaru 1984., gledanost je rapidno porasla, te je dobila priliku za novi tok šou naziva "Oprah Show", koji je emitiran na cijelom prostoru SAD od 8. septemba 1986. godine. To je najdugovječniji tok šou u SAD, koji je u 24 sezone imao više od 5.000 emisija. Osim toga, Oprah izdaje svoj mjesečnik "O - Oprah Magazine", organizira dobrotvorne aktivnosti i "Oprah's Angel Network", ima klub knjiga "Oprah's Books", te produkcijsku kuću “Harpo Productions” koja proizvodi televizijske programe i filmove. Najbogatija je Afroamerikanka 20. vijeka, jedina Afroamerikanka milijarderka. </p><p>1963. - Umro američki pisac Robert Frost, četverostruki dobitnik Pulicerove nagrade za poeziju, čije su najčešće teme ljudska usamljenost, prolaznost, istovjetnost čovjeka i prirode. Djela: zbirke pjesama "Dječakova volja", "Sjeverno od Bostona", "Potok što teče na zapad", "Sabrane pjesme". Javno čitanje poezije doprinijelo je da postane najpopularniji američki pjesnik 20. vijeka. </p><p>1994. - Austrijanka Ulrike Majer (Mayer), dvostruka svjetska prvakinja u skijanju, umrla od povreda zadobivenih prilikom pada na takmičenju u spustu za Svjetski kup u Garmiš-Partenkirhenu.&nbsp;</p>

<h2>Preminuo Nijaz Duraković, bh. političar</h2><p>2012. - U Sarajevu preminuo Nijaz Duraković, bosanskohercegovački političar, posljednji predsjednik Predsjedništva Centralnog komiteta SK BiH i prvi predsjednik SDP-a BiH. Studij sociologije na Fakultetu političkih nauka završio je u Sarajevu, zatim 1975. stekao titulu magistra, a doktorirao 1979. godine. Rad na istom fakultetu počeo je kao asistent 1976. godine, a 1986. godine postao je redovni profesor. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.) bio je član Ratnog predsjedništva Republike BiH. Na čelu SDP-a BiH ostao je do 1997., nakon čega je stranku preuzeo Zlatko Lagumdžija s kojim je Duraković ušao u sukob te, 2002. godine, napustio SDP BiH, a kasnije se pridružio SDU-u BiH. Objavio je 16 knjiga i više od 200 naučnih i istraživačkih radova.</p><p>2019. - Umro Zdravko Grebo, bh. pravnik i dugogodišnji profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Rođen je 1947. u Mostaru. Osnivač je gradskog radija ZID, te osnivač i direktor izdavačke kuće ZID. Također, osnivač je Fonda Otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, a bio je i direktor Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu. Osnivač je i Helsinškog parlamenta građana za Bosnu i Hercegovinu, te autor četiriju knjiga i više od 150 članaka. Po njemu se danas naziva Centar za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu.</p>

Danas je srijeda, 29. januar/siječanj 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 336 dana 

Edhem Mulabdić: 71. godišnjica smrti bh. književnika i prosvjetitelja

<p>U bosanskom jeziku česta je dilema u pisanju velikog i malog početnog slova. Sigurna sam da znate osnovna pravila o pisanju velikim početnim slovom početka rečenice, vlastitih imena i prezimena, nadimaka, te da se kolokvijalni nazivi za pripadnike nekih udruženja, stranaka, organizacija pišu malim početnim slovom. Također, imena stanovnika neke države ili pripadnika naroda pišu se velikim početnim slovom, ali pridjevi izvedeni od njih malim slovom, osim ako nisu prvi dio nekog naziva.</p>

<p>Kad je riječ o našem primjeru, Papa označava titulu rimskog biskupa kao vrhovnog poglavara Katoličke crkve. Ako uz naziv vjerskog poglavara stoji lično ime ili kakva odrednica poput taj, naš, tada je papa pravilno pisati malim slovom. Ako, s druge strane, uz titulu vjerskog poglavara nema ni imena ni odrednice, već je iz konteksta jasno na koga se naziv odnosi, tada ga iz poštovanja pišemo velikim slovom.</p>

Veoma često pročitamo imenicu Papa napisanu i velikim i malim početnim slovom

Kako je pravilno pisati: papa ili Papa?

<p>Na današnji dan 1978. godine, preminuo je bosanskohercegovački velikan, književnik i akademik Skender Kulenović. Djela koja nam je ostavio u amanet su neprocjenjivo kulturno-historijsko blago, ne samo Bosne i Hercegovine nego i cijele regije. </p><p>Rođen je 2. septembra 1910. godine, u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu, u Travniku je pohađao Jezuitsku gimnaziju, a potom studirao pravo u Zagrebu. Studij prava napustio je 1935. godine i posvetio se književnosti i novinarstvu. </p><h2>"Ocvale primule"</h2><p>Već sa 17 godina, u trećem razredu gimnazije, Skender je napisao svoje prvo književno djelo, sonetni vijenac "Ocvale primule", ciklus od pet soneta objavljen u gimnazijskom listu „Hrvatska vila“ u Travniku, 1927. godine. </p><p>Nakon objavljivanja prvih soneta, Kulenović je sarađivao u brojnim časopisima, a 1937. godine s Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokrenuo je u Zagrebu časopis „Putokaz“, koji je bio namijenjen „naprednoj, duhovnoj orijentaciji muslimana“, a izlazio je samo tri godine.</p><h2>Vijećnik Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a</h2><p>Početak Drugog svjetskog rata zatekao je Skendera u Zagrebu. Godine 1941., ilegalno se prebacio u Bosnu i Hercegovinu i stupio u redove Narodnooslobodilačke borbe kao član Prvog partizanskog odreda Bosanske krajine. Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, održanom u noći 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu, kojem je prisustvovao kao vijećnik, izabran je za sekretara Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije.</p><p>Književni i publicistički rad Kulenović nije zanemarivao ni u ratu, pišući poeme i uređujući listove „Bosanski udarnik“, „Glas“ i „Oslobođenje“. Poeme „Stojanka majka Knežopoljka“, „Na pravi sam ti put, majko, iziš'o“, „Pisma Jove Stanivuka“ i „Ševa“ svjedočanstva su ratnog vremena, tadašnjeg života i dešavanja na našim prostorima. Najpoznatija ratna poema mu je „Stojanka majka Knežopoljka“, koja je, ustvari, Skenderov bunt protiv fašističkog terora koji je bio nemilosrdan, naročito po civilno stanovništvo.</p><h2>Prognan u Mostar</h2><p>Poslije rata Kulenović je imenovan direktorom drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, a uporedo je uređivao i časopise „Pregled“, „Književne novine“ i „Novu misao“. Tih prvih poratnih godina bio je veoma priznat i cijenjen književnik, kulturni i politički radnik, a njegova djela ocjenjivana su kao ideološki temelj novog društva. Međutim, ta idila nije potrajala, jer se Skender, kao i mnogi njegovi savremenici intelektualci, sve više protivio cenzuriranju i nametanju uskogrudih ideoloških i političkih uvjerenja, zbog čega je, 1957. godine, prognan u Mostar. </p><p>U Mostaru je radio kao dramaturg Narodnog pozorišta od 1957. do 1970., a kasnije urednik u beogradskoj „Prosveti“. Patio je od nostalgije, pisao rijetko, ali i dalje genijalno, tako da se soneti koje je napisao u tom periodu svrstavaju u najbolju poeziju ikad napisanu na prostoru naše regije.</p><p>Godine 1974., dobio je Zmajevu nagradu za književno djelo. Bio je član svih triju jugoslavenskih akademija nauka i umjetnosti: ANUBiH, SANU i HAZU. Osim navedenih poema i soneta, napisao je i komedije „Djelidba“, „Večera“ i „A šta sad?“, zbirku pjesama „Soneti“, zbirku pripovijetki „Divanhana“, priče za djecu „Gromovo đule“ i „Šarenka“, te roman „Ponornica“.&nbsp;</p>

<h2>Rođen irski hemičar i fizičar Robert Bojl</h2><p>1627. - Irski hemičar i fizičar Robert Bojl (Boyle), jedan od utemeljitelja moderne hemije, rođen je na današnji dan. Svojim radovima dokazivao da voda, vatra, zemlja i zrak nisu temeljni elementi sveukupne tvari. Otkrio je zakon o odnosu pritiska i zapremine kod gasova i prvi utvrdio razliku između smjese i hemijskog jedinjenja.</p><p>1736. - Rođen francuski matematičar, mehaničar i astronom Žozef Luj Lagranž (Joseph-Louis Lagrange), koji je sa 19 godina postao profesor matematike na Artiljerijskoj školi u Torinu, a potom je radio u Akademiji nauka u Berlinu i na Politehničkoj školi u Parizu. Objavio je niz radova iz teorije brojeva, varijacionog računa, teorije parcijalnih jednačina, nebeske mehanike, sferne astronomije. Djela: "Analitička mehanika", "Teorija analitičkih funkcija I-II", "O libraciji Mjeseca", "O teoriji Jupiterovih satelita".</p><p>1874. - Engleski pisac Vilijam Somerset Mom (William Somerset Maugham), oštar kritičar britanskog građanskog društva, rođen je na današnji dan. Mnogo je pisao i o egzotičnim zemljama. Djela: romani "Ljudski okovi", "Mjesec i stoparac", "Kolači i pivo", "Pozorište", "Šareni veo", zbirke pripovijedaka "Treptaj lista", "Na kineskom platnu", "Istok i Zapad", drame "Lejdi Frederika", "Hljebovi i ribe", "Sveti plamen".</p><p>1882. - Rođena engleska književnica i idol feminističkog pokreta Virdžinija Vulf (Virginia Woolf), koja je primjenjivala tehniku unutrašnjeg monologa i toka svijesti i pisala istančanim intelektualnim stilom. Ostvarila je majstorske portrete, posebno žena iz viših slojeva engleskog društva. Djela: romani "Izlet na svetionik", "Gospođa Delovej", "Godine", "Talasi", "Orlando", eseji "Sopstvena soba", "Između činova", "Smrt moljca", "Običan čitalac".</p><p>1924. - U francuskom gradu Šamoniju počele Prve zimske olimpijske igre.</p><p>1958. - Zoran Cvijanović Cvija, srbijanski pozorišni, filmski i televizijski glumac, slavi 67. rođendan. Prva uloga nakon završenog studija glume bila mu je u TV seriji “Sivi dom” po kojoj je ostao prepoznatljiv kroz cijelu karijeru, a do sada je glumio u više od 70 filmova i televizijskih serija.</p><p>1977. - Rođen Stefan Milenković, srbijanski violinist svjetskog glasa i muzički pedagog. Već s navršene tri godine otac Zoran, također violinist, počeo ga je podučavati sviranju violine. Sa šest godina Stefan je imao prvi nastup s orkestrom, a sa šesnaest je zabilježio svoj hiljaditi nastup. Osim u sviranju, Milenković uspjehe bilježi i u pedagoškom radu, pa je na Univerzitetu Ilinois bio profesor od 2006. do 2021. godine, a od jeseni 2021. godine predaje na Muzičkoj akademiji u Novom Sadu.</p>

<h2>Rođen Toše Proeski, pjevačka legenda</h2><p>1981. - Rođen Toše Proeski, makedonski pjevač pop i makedonske tradicionalne muzike. Karijeru pop pjevača Toše je počeo s 15 godina, na festivalu "Makfest". Godinu kasnije počinje saradnju s Grigorom Koprevom, a pjesme "Usne na usnama" i "Sunce u tvojoj zlatnoj kosi" otvaraju mu vrata makedonske muzičke scene. U 1999. godini izdao je prvi album “Negdje u noći” i održao prvi samostalni koncert. Nizali su se uspjesi te pobjeda na međunarodnom muzičkom festivalu "Slavjanski bazar" u Bjelorusiji 2000. godine. Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom, Tonijem Cetinskim i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala i možda njegov najveći hit "Srce nije kamen". Posljednjih godina života je trijumfirao na brojnim festivalima u državama bivše SFR Jugoslavije. Toše nije nikad zaboravio svoje makedonske korijene, a makedonskoj narodnoj muzici posvetio je album “Božilak” (duga), na kojem je najdojmljivija izvedba pjesme "Zajdi, zajdi, jasno sonce". Godine 2003., dobio je nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov ambasador dobre volje pomagao je djeci, a njegova pjesma "This world", snimljena 2004. godine, postala je UNICEF-ova himna. Nažalost, briljantnu karijeru mu je prekinula saobraćajna nesreća na autoputu Zagreb - Beograd, kod Nove Gradiške, 16. oktobra 2007. godine, u kojoj je izgubio život.  </p><p>1981. - Ališa Kiz (Alicia Keys),  američka R&amp;B, soul i neo soul pjevačica, tekstopisac, pijanistica, muzička producentica, glumica, rediteljica muzičkih spotova, rođena je na današnji dan. Njeni albumi su se prodali u više od šezdeset i pet miliona primjeraka širom svijeta do 2021. godine, a osvojila je i brojne nagrade, uključujući petnaest Gremija, jedanaest Bilboard Music Awards nagrada i tri American Music Awards nagrade. Do sada je izdala 11 albuma. </p><p>1987. – Preminuo Asim Ferhatović Hase, jedan od najboljih bosanskohercegovačkih fudbalera u historiji. U sezoni 1963./64. bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije s postignutih 19 golova, a sa svojim FK Sarajevom je u sezoni 1966./67. osvojio titulu šampiona Jugoslavije. </p><p>1990. - Umrla američka filmska glumica Ava Lavinija Gardner (Lavinia), koja je nesvakidašnjom pojavom izmijenila tip filmske ljepotice i ostvarila niz uloga tajanstvenih i inteligentnih žena. Filmovi: "Ploveće pozorište", "Snjegovi Kilimandžara", "Sunce se ponovo rađa", "Usamljena zvijezda", "Naga Maja", "Noć iguane", "Pedeset pet dana u Pekingu", "Sudija za vješanje". </p><p>2015. - Preminuo Demis Rusos, grčki pjevač koji je bio veoma popularan tokom 1970-ih godina. U dobi od 17 godina osnovao je svoj prvi bend „The Idols“, a potom još neke grupe, da bi s bendom „Aphrodite's Child“ stekao svjetsku slavu.  </p><p>2021. - Umrla Rialda Kadrić, srbijanska i jugoslavenska glumica. Njena najpoznatija uloga je Marije iz serijala “Lude godine”.</p>

Danas je subota, 25. januar/siječanj 2025. godine, do kraja godine preostalo je još 340 dana 

Skender Kulenović: 47. godišnjica smrti bh. velikana, književnika i akademika

<p>Ovakve dileme veoma su česte u bosanskom jeziku, jer je mnogima teško razlikovati Č i Ć. U našem primjeru riječ je o tvorbi od glagola voditi i sufiksa -ič.</p>

<p>Pravilno je pisati: vodič, vodiča, vodiču, vodičem, vodičima, vodički... Ista je tvorba i kod imenica gonič i ribič.</p>

Sa suglasnikom Č ili suglasnikom Ć?

Kako se kaže ili piše: vodič ili vodić?

<p>U organizaciji Gradskog sportskog saveza Bihać u ponedjeljak, 20. januara, održana je dodjela nagrada najuspješnijim pojedincima i sportskim kolektivima u protekloj 2024. godini.</p><p>Za postignute izvanredne rezultate u prošloj godini u ime Atletskog kluba Bihać nagrađen je dvanaestogodišnji Dženan Nuspahić kao državni prvak na 60 metara. Osim osvojene pojedinačne šampionske titule, Dženan je i član pobjedničke štafetne ekipe za osvojeno prvo mjesto na prošlogodišnjem Državnom prvenstvu u Tuzli.&nbsp;</p><p>U protekloj godini Dženan je još 15 puta izlazio na pobjedničko postolje, osvojivši ukupno 12 zlatnih, 2 srebrene i 2 bronzane medalje, na državnim i međunarodnim takmičenjima. </p><p>Također, nagrađen je i Atletski klub Bihać za postignute izuzetne rezultate u protekloj godini, te Dženanove sestre i klupske kolegice Jasmina i Najla Nuspahić, koje su kroz brojna takmičenja u prošloj godini ostvarile zapažene rezultate.</p>

Nagrađen je i Atletski klub Bihać za postignute izuzetne rezultate u protekloj godini, te Dženanove sestre i klupske kolegice Jasmina i Najla Nuspahić

Bišćanin Dženan sa sestrama Jasminom i Najlom

Dženan Nuspahić: Državni prvak i 12-godišnji laureat

<p>Vjerujem da već znate pravilo, a to je: ako je slog dug, pišemo IJE, a ako je izgovor sloga kratak, pišemo glasovnu grupu JE. U našem primjeru riječ je o glagolskom pridjevu trpnom zaslijepljen koji je nastao od glagola zaslijepiti.</p>

<p>A kako je izgovor sloga dug, prema pravilu koje sam navela, ispravno je pisati: zaslijepljen, zaslijepljena, zaslijepljeno, zaslijepljenim, zaslijepljenog… s glasovnom grupom IJE.</p>

S glasovnom grupom IJE ili JE?

Kako se piše: zaslijepljen ili zasljepljen?

<p>Na današnji dan 1970. godine, u Sarajevu je preminuo Hamza Humo, bh. velikan pisane riječi i autor prvog bosanskohercegovačkog modernog romana, čija djela nam i danas pomažu da riješimo mnoge probleme društveno-političke svakodnevice u Bosni i Hercegovini, samo ih trebamo pažljivo čitati.</p><h2>Ugledna porodica</h2><p>Hamza Humo rođen je 30. decembra 1895. u uglednoj mostarskoj porodici, iz koje potječe i bh. alhamijado pisac Omer ef. Humo. U rodnom Mostaru je pohađao mekteb, osnovnu školu i gimnaziju, a nakon Sarajevskog atentata, 1914. godine, kao gimnazijalac biva uhapšen i interniran u Mađarsku, da bi 1915. bio mobiliziran u austrijsku vojsku. Do kraja Prvog svjetskog rata radio je kao prevoditelj i pisar u bolnici u Beču.</p><p>Nakon rata Humo se vraća u Mostar i maturira, potom odlazi na studije historije umjetnosti u Zagreb, a kasnije u Beč i Beograd. Godine 1919., objavljuje prvu zbirku pjesama „Nutarnji život“, a 1924. „ Grad rima i ritmova“, u kojima se već prepoznaje njegov modernistički i ekspresivni izraz.</p><p>Osim toga, između dva svjetska rata Hamza je i redovno prevodio tekstove s njemačkog jezika za beogradski časopis “Politika”, a preveo je i knjigu “Muhamed: rađanje i uspon islama” azerbejdžanskog književnika Esada Beja (Essad Bey).</p>

<h2>„Grozdanin kikot“</h2><p>U periodu između dva rata Humo je najintenzivnije stvarao, objavivši tada i svoje najznačajnije djelo, lirski roman „Grozdanin kikot“, 1927. godine, koji je napisao za samo sedam dana. Prema mišljenju mnogih književnih kritičara, „Grozdanin kikot“ je prvi moderni bosanskohercegovački roman koji ima elemente evropske avangarde pomiješane s tradicionalnim elementima našeg podneblja i kulturnog naslijeđa.</p><p>“Davno, davno živio je u ovim stranama jedan narod, a nazivao se Bogumilima. Bili su to dobri ljudi, a kada bi ko od njih umro, metali bi mu na grob po onu jednu veliku stijenu, jednu od onih što se i dan-danas bijele na Radešu. A onaj najveći stećak, urešen cvjetovima, to je nadgrobni nišan kneza Trpimira.</p><p>I tako u kneza Trpimira bila kćerka Grozdana, a najljepši momak u selu zvao se Grozdan. Najbolje se bacao kamena s ramena, a iz lova se nikad nije prazan vraćao svojoj kući. Bio je siromah. Imao je staru majku, jednu njivu pred kućom, veliku kamenu posudu za kišnicu i žrvanj pod dubom u dvorištu.</p><p>I tako se oni voljeli, Grozdan i Grozdana, a knez Trpimir ni da čuje za to. U predvečerje sjedjela bi Grozdana u vinogradu pod kućom i slušala kako Grozdan, čak na drugoj strani sela, svira samo njoj, Grozdani, i čezne za njom.” (Grozdanin kikot)</p>

<h2>TV serija „Kože“</h2><p>U mnogim svojim proznim djelima, poput zbirki pripovijetki ”Pod žrvnjem vremena”, ”Pripovijetke”, ”Ljubav na periferiji”, ”Hadžijin mač”; romana „Grozdanin kikot“, ”Zgrada na ruševinama” i  ”Adem Čabrić”, Humo je opisivao raslojavanje bosanskohercegovačkog društva u rodnoj Hercegovini, uz foklorne i bogumilske mitove. Boljela ga je socijalna nepravda u društvu.</p><p>U romanu „Adem Čabrić“, koji je napisao 1947. godine, a prema kojem je kasnije snimljena televizijska serija „Kože“, piše o siromašenju nekada bogatih porodica, kroz životnu priču kapitaliste u usponu i njegov odnos prema Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) i partizanima.</p><p>Osim književnog stvaralaštva, Hamza Humo je uređivao muslimanski list „Novo doba“, časopis „Gajret“, te list „Zabavnik“, a radio je kao novinar, potom urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije BiH.</p><p>Humo je za svoj rad dobio mnogo priznanja, a koliko je značajan za kuturu i historiju naše zemlje, dovoljno potvrđuje činjenica da Humina djela danas predstavljaju mjerilo za vrednovanje književnih djela mlađih autora.&nbsp;</p>

<h2>Pjesnički „bohemi“</h2><p>Jedan od najboljih bh. književnih kritičara rahmetli prof. dr. Midhat Begić Humin poetski doprinos okarakterizirao je “bohemskim” i uporedio ga s još jednim našim velikanom Musom Ćazimom Ćatićem:</p><p>– Hamza Humo, posmatran u svojoj cjelini, produžavao je pjesničku tradiciju Safvet-bega Bašagića i Muse Ćazima Ćatića… Humo je kao i Ćatić bio oličeni bohem, koga je u jedno vrijeme prisustvo Tina Ujevića u Sarajevu toliko zbližilo s tim velikim stvaraocem, a ovaj je istovremeno bio iskreni poštovalac Muse Ćazima. Bohemstvo je već kod Muse značilo jedan korak bliže poetskom modernizmu, koji je potpunije oličio i Humo, i to su jedina dva pjesnička bohema koja je Bosna uopće dala.</p>

U periodu između dva rata Humo je najintenzivnije stvarao, objavivši tada i svoje najznačajnije djelo, lirski roman „Grozdanin kikot“

Hamza Humo: 55. godišnjica smrti bh. velikana pisane riječi

<p>U bosanskom jeziku mnogi su često u dilemi kad je riječ o pisanju glasovnih grupa IJE i JE. Dok jedni tvrde da im je pisanje takvih primjera lagano, nekima to predstavlja veliku poteškoću. Pravilo kaže da ako je izgovor sloga dug, pišemo IJE, a ako je izgovor sloga kratak, pišemo JE. Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određeni izuzeci, ali to nije slučaj s našim primjerom koji dolazi od praslavenske imenice želbъ.</p>

<p>Naglašena je dugosilaznim akcentom pa je slog dug, te se prema navedenom pravilu piše: žlijeb, žlijeba, žlijebom, žlijebu – s vokalom I, odnosno glasovnom grupom IJE. Međutim, u množini imenica glasi: žljebovi, žljebova, žljebove, žljebovima, bez vokala I, odnosno s glasovnom grupom JE.</p>

S vokalom I ili bez njega, odnosno s glasovnom grupom IJE ili JE?

Kako se piše: žlijeb ili žljeb?

<p>Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena sibilarizacija, koju još nazivamo druga palatalizacija. Sibilarizacija je glasovna promjena u kojoj suglasnici K, G, H ispred vokala I prelaze u suglasnike C, Z, S. Provodi se kod, naprimjer, kratke množine (vuk – vuci), dativa i lokativa jednine (noga – nozi). Kao i kod drugih glasovnih promjena, i sibilarizacija ima svoje izuzetke, odnosno slučajeve kad se ne provodi. Naprimjer, kod imenica liga – ligi, kocka – kocki, vaga – vagi.</p>

<p>A i u našem primjeru se također ne provodi, pa je ispravno: baka – baki, a ne baci.</p>

Odnosno dativ i lokativ imenice ženskog roda baka

Kako se kaže: baki ili baci?

<p>Najpoznatijih pravila o pisanju velikim početnim slovom su da se tako piše početak rečenice, vlastitih imena i prezimena, nadimaka. Manje poznata pravila su da se kolokvijalni nazivi za pripadnike nekih udruženja, stranaka, organizacija pišu malim početnim slovom. S druge strane, imena pripadnika naroda pišu se velikim početnim slovom, a pridjevi koji završavaku na –ski i –čki pišu se malim početnim slovom. Ali ako su prva riječ nekog naziva, pridjevi na -ski i -čki se piše velikim početnim slovom: Bosanski kulturni centar – veliko B, Sarajevski aerodrom – veliko S i slično.</p>

<p>U našem primjeru riječ je o imenici muškog roda koja označava kršćanski period u liturgijskoj godini kada vjernici iščekuju dolazak Isusa Krista - advent. A pravilno ju je pisati malim početnim slovom: advent, adventa, adventu, adventom, advente…, osim ako nije na početku nekog zvaničnog naziva.</p>

ZOI '84: 41. godišnjica Olimpijade u Sarajevu

Najčešće sintaksičke greške

Šta je to sintaksa?

Zaim Imamović: 31. godišnjica smrti legende sevdaha

Aleksa Šantić: 101. godišnjica smrti bh. pjesnika i akademika

Kako se piše: oduvijek ili oduvjek?

Edhem Mulabdić: 71. godišnjica smrti bh. književnika i prosvjetitelja

Kako je pravilno pisati: papa ili Papa?

Skender Kulenović: 47. godišnjica smrti bh. velikana, književnika i akademika

Kako se kaže ili piše: vodič ili vodić?

Dženan Nuspahić: Državni prvak i 12-godišnji laureat

Kako se piše: zaslijepljen ili zasljepljen?

Hamza Humo: 55. godišnjica smrti bh. velikana pisane riječi

Kako se piše: žlijeb ili žljeb?

Kako se kaže: baki ili baci?

Kako se piše: advent ili Advent?

ZOI '84: 41. godišnjica Olimpijade u Sarajevu

Najčešće sintaksičke greške

Šta je to sintaksa?

Zaim Imamović: 31. godišnjica smrti legende sevdaha

Aleksa Šantić: 101. godišnjica smrti bh. pjesnika i akademika

Kako se piše: oduvijek ili oduvjek?

Edhem Mulabdić: 71. godišnjica smrti bh. književnika i prosvjetitelja

Kako je pravilno pisati: papa ili Papa?

Skender Kulenović: 47. godišnjica smrti bh. velikana, književnika i akademika

Kako se kaže ili piše: vodič ili vodić?

Dženan Nuspahić: Državni prvak i 12-godišnji laureat

Kako se piše: zaslijepljen ili zasljepljen?

Hamza Humo: 55. godišnjica smrti bh. velikana pisane riječi

Kako se piše: žlijeb ili žljeb?

Kako se kaže: baki ili baci?

Kako se piše: advent ili Advent?