Poremećaj hranjenja u adolescentnoj dobi - anoreksija nervoza i bulimija obilježeni su teškim smetnjama u prehrambenim navikama i ponašanju.

Raste broj

Anoreksija nervoza je stanje voljnog prestanka uzimanja hrane i gubitka težine od 15 do 20 posto od prijašnje. Češća je u djevojčica nego u dječaka.

Učestalost među adolescentima je 1:100-250. Dob prvih simptoma je 14 do 18 godina. U posljednjim desetljećima broj anoreksične djece raste. Kod anoreksične djece je prisutan nerazuman strah od debljanja, odbijanje održavanja minimalne, normalne tjelesne težine koja zbog mršavljenja bude manja od 85 posto od očekivane za visinu, u djevojčica amenoreja (prestanak menstruacije).

Djeca s anoreksijom su vesela, vedra, živahna, a prema činu hranjenja ponašaju se čudno: namjerno izazivaju povraćanje, kriju ostavljenu hranu svugdje po kući, a, ako jedu, onda traže niskokaloričnu hranu, pretjeruju s gimnastikom kako bi izgubili na težini, uzimaju čajeve i tablete za mršavljenje.

Uzrok anoreksije je dubok psihički poremećaj u percepciji oblika vlastitog tijela i tjelesne mase.

Djeca koja obole su najčešće uzorna djeca, najbolji đaci, perfekcionisti, često slabijeg samopouzdanja, obično iz porodica u kojima su roditelji prezaštitnički postavljeni i iz dobro situiranih porodica te mnogo češće u urbanim sredinama.

Srčane aritmije

Komplikacije anoreksije su usporen rad srca, poremećaj srčanog ritma, pad krvnog pritiska, sniženje tjelesne temperature, nepodnošenje hladnoće, pad šećera u krvi, povišenje holesterola u krvi, neravnoteža elektrolita, smanjenje broja bijelih krvnih zrnaca, hormonalni poremećaj.

Teški elektrolitski poremećaji uz srčane aritmije uzrok su smrtnog ishoda u fazi oporavka od anoreksije.

Kako se liječi

Liječenje obuhvata dijetalne mjere i psihoterapiju, s uključenjem roditelja. U liječenju anoreksije postavljaju se tri osnovna cilja: prvi - normaliziranje tjelesnog zdravlja i uhranjenosti. To se mora provoditi u bolnici postepeno, jer nisu rijetki smrtni slučajevi zbog zatajenja srca u neoprezno vođenoj fazi realimentacije. Drugi cilj je uspostavljanje, odnosno vraćanje normalnih prehrambenih navika, a treći je psihoterapijski tretman bolesnika i rad s porodicom. Liječenje je dugotrajno.