Iako smo možda prirodno orijentirani na brigu o djeci i često se možemo osloniti na svoje instikte, savremeni način života mnoge od nas je udaljio od urođenog instikta, zato je potrebno psihološki pripremiti se za roditeljstvo.

Naša iskustva u radu sa prvoroditeljima pokazuju da nisu dovoljno pripremljen i da se njihove pripreme za roditeljstvo najčešće svode na sticanje znanja o rađanju, hranjenju i njezi novorođenčeta. 

Psihološke promjene

Naravno, i ta znanja su važna, ali isto tako, važno je upoznati se sa psihološkim promjena koje se dešavaju preuzimanjem roditeljske uloge i biti pripremljeni na te promjene, a najbolja priprema za roditeljstvo jeste izgradnja zdravog partnerskog odnosa među supružnicima prije rođenja djeteta, odnosno nakon ulaska u brak, tj. u fazi početne porodice.

Početna porodica je razvojna faza porodice koja se veže za odluku dvoje ljudi da žive zajedno, a karakterizira je učenje partnera da budu dvoje. Teškoće ove faze proizilaze iz činjenice da su bračni partneri odgojeni u različitim porodicima koje njeguju različite vrijednosti, a ulaskom u brak svaki od partnera unosi dio tih svojih porodičnih iskustava i vrijednosti. 

Također, supružnici u brak stupaju s različitim predstavama o braku i različitim očekivanjima koja imaju veliki uticaj na bračnu vezu.

U fazi početne porodice bračni partneri trebaju naučiti da uvažavaju te različitosti i da traže sklad između srodnih ili različitih obrazaca ponašanja donijetih iz porodice porijekla. Također, partneri trebaju naučiti kako da funkcioniraju kao par, a da istovremeno budu i individue koje imaju svoje prijetelje, posao, hobije... 

Važno je i zgraditi granice porodičnog sistema, definirati pravila i podijeliti obaveze. Ova pravila je poželjno definirati u fazi početne porodice jer se ona prožimaju kroz čitav život porodice na način da ukoliko partneri nisu razriješili sukobe ili nesporazume u ovoj fazi, oni se nastavljaju i produbljuju u nekoj od narednih faza porodičnog ciklusa. 

Za zdrav partnerski odnos od posebne važnosti jeste dobra komunikacija. Komunikacija se smatra ključnim faktorom koji omogućava parovima i porodicama da ostvare povezanost i zajedništvo.

Dakle, najbolja priprema za roditeljstvo jeste izgradnja zdravog partnerskog odnosa u fazi početne porodice. Drugim riječima, ako se partneri stalno prepiru, teško im je prilagoditi se na zajednički život, osjećaju se usamljeno ili nevoljeno, poželjno je da prvo rade na svom braku, pa tek onda da razmišljaju o roditeljstvu.

Nekada parovi misle da će dolazak bebe riješiti njihove probleme u vezi. Međutim, u stvarnosti se događa nešto sasvim drugačije- beba samo dodatno unosi stres u vezu. Ona treba konstantnu brigu i pažnju i naći će se na putu zajedničkom vremenu partnera.

Dolazak djeteta može negativno utjecati na kvalitetu braka, jer više nemaju toliko vremena za sebe i za partnera. A onda se dešava jedna od glavnih grešaka koju roditelji mogu napraviti, a to je da zanemare partnersku vezu i brak općenito, a u potpunosti se posvete djeci. 

Teško i stresno

A ukoliko zanemarivanje partnera potraje, to može dovesti do ozbiljnih konflikata i svađa koje mogu rezultirati razvodom. Važno je da partneri prepoznaju i iskoriste trenutke za bliskost i razgovaraju o svojim osjećajima. Petnaest minuta dnevno provedenih u razgovoru može biti itekako značajno, s tim da taj razgovor ne uključuje razgovor o bebi.

I za kraj da napomenemo da je postati roditelj izvanredno iskustvo, ali vremenom može biti i teško i stresno, također. Zato je važno zapamtiti da je uredu željeti i uzeti odmor od djeteta ponekad, zato se roditelji ne bi trebali ustručavati ako imaju mogućnost da zamole nekoga da im pričuva dijete, pa čak i ako je to samo na pola sata, kako bi mogli završiti neke poslove ili posvetiti se sebi, ili svom partneru.

(Svakog četvrtka objavljujemo tekstove stručnjaka koji pišu o braku, porodici, bebama, trudnoći...)