Možda djecu ne morate naučiti kako se čiste škampi ili da se laktovi ne drže na stolu za vrijeme jela, ali postoje maniri koje bi već u ranoj mladosti morali savladati.

Poznavanje pravila

Jedete li kući ili ste odlučili s porodicom da posjetite obližnji restoran, važno je da vaše dijete poznaje neka pravila kako bi vam boravak za stolom bio ugodniji, a stručnjaci smatraju da je to i znak poštovanja prema roditeljima. Stručnjaci vam donose nekoliko jednostavnih primjera manira koje bi vaša djeca trebala znati. 

Žvaće se zatvorenim ustima - Ovo se nalazi na vrhu liste, jer nema ništa gore od pokazivanja sažvakane hrane prije nego što se proguta.

Ruke se brišu salvetom - Djeca su često skeptična oko upotrebe krpa i salveta, teško ih je uvjeriti da postoji razlika između stolnjaka, njihove odjeće i salvete. Što se njih tiče, krajnji cilj je da se riješe hrane s prstića, a ako je mačka bila najbliža u tom trenutku, njihova misija je završena. Možda će vam biti potrebno malo vremena, ali će trud uroditi plodom, a osim usvojenog načina ponašanja i vi ćete imati manje posla.

Samo je jedan sto - Djetetu nije ništa interesantnije nego da gleda šta drugi rade, ali niko ne planira da u njega gleda četverogodišnje dijete dok jede supu, a kamoli da se vrzma oko njihovog stola. Okrenite dijete, stavite ga na njegovu stolicu i zabavite ga.

Zadržati mišljenje

O hrani se ne govori loše - Većina djece voli da jede samo određenu hranu. Pa ako je i vaše dijete razočarano što u kineskom restoranu ne poslužuju njegovu omiljenu tjesteninu sa sirom, na vama je da ih naučite da svoje mišljenje zadrže za sebe ili ih podijele tiho.

Kada jesti prstima

Špagete se ne jedu prstima, ali jagnjetina se može jesti prstima. Pravila oko toga šta se smije, a šta ne smije da se jede prstima ponekad zbunjuju, pa je razumljivo da se i djeca teško snađu. Zašto vole više da jedu rižu prstima nego viljuškom, ostaje misterija, ali ako im uporno ponavljate pravila oni će ih s vremenom zapamtiti.

Sjedi se na stolici

Neka djeca se pretvore u nindža ratnike tokom večere. Popnu se na sto, uzmu griz i nestanu. Nije logično očekivati od malog djeteta da sjedi na miru nekoliko sati, ali dovesti do toga da se kreću pola metra od stolice je već veliki uspjeh. Ako budete uporni, sjedenje na stolici će i za njih postati stvar navike. 

Generalno, djeca smatraju da je najbolji oblik komunikacije deranje, pa će tako istim tonom prepričati crtić i tražiti da mu se vrati omiljena igračka. Učiti ih da tiho govore za stolom će vam dobro doći i u budućnosti kada ćete morati s njima da ulazite u nešto ozbiljnije rasprave.