Nakon što su snage JNA i srpske vojske zauzele sve susjedne gradove, 4. maja 1992. godine počeo je opći napad i na Goražde. U ranim jutarnjim satima, koordinirano iz svih pravaca, počeli su artiljerijski napadi po gradu i linijama odbrane, a potom i pješadijski udari na linije neopremljenih, nenaoružanih branilaca.
- Imali smo informaciju, zahvaljujući našoj državnoj bezbjednosti i praćenju njihovih telefonskih razgovora, da će se 4. maja desiti napad na Goražde. Pretpostavljajući pravce kojima će krenuti neprijatelji, izveli smo jedinice kako bismo se suprotstavili. U 6 ujutro, kada je bilo najavljeno, nije se ništa desilo tako da sam se ja vratio u grad. Tada je počeo napad, a prvi RB pogodio je Općinu Goražde – sjeća se Abduselam Sijerčić Pelam, jedan od organizatora otpora i ratni komandant 31. drinske udarne brigade.
Hiljade branilaca, većina s ručno rađenim, lovačkim ili bez ikakvog naoružanja, izašle su na linije odbrane grada. Tokom cijelog rata odolijevali su napadima nekoliko korpusa VRS i plaćeničkih jedinica iz Srbije, Rusije, Ukrajine i drugih zemalja. Za herojstva stanovnika jedinog slobodnog grada na Drini ubrzo je čuo cijeli svijet, a gradom herojem prvi ga je nazvao bivši američki predsjednik Bil Klinton.
- Generacija ljudi koji su se organizirali i prvi stali u odbranu, imala je svoje ideale. Odgajani su u takvom vremenu da domovinu treba braniti, da je to naša moralna i svaka druga obaveza. Kad je došlo do raspada bivše Jugoslavije, nama je ostao isti taj patriotizam, ali sveden na BiH. S druge strane, oni koji su bili plaćeni za to, koji su trebali da to rade, totalno su promašili. Vrlo često smo dolazili u verbalni sukob s tim ljudima, jer je bilo čak i nekih koji su tvrdili da će Goražde ostati oaza mira i nakon pada Foče, Višegrada i drugih gradova, da će to politika riješiti na svoj način – kaže Sijerčić.
Iz prvih patriotskih snaga kasnije su stasale brigade koje su, samo četiri mjeseca od početka agresije, krenule u kontraofanzivu, oslobodile lijevu i desnu obalu Drine i neprijatelja potisnule dalje od grada te tako postigle najveću pobjedu jedinica ARBiH u prvoj godini rata. Članovi porodica poginulih branilaca i preživjeli heroji proteklog rata danas su na marginama društva.
- Oni koji su odbranili Goražde, išli su vođeni patriotizmom i željom da odbrane svoj grad, svoju državu, porodice. Bez ikakvih namjera da to kasnije kapitaliziraju ili iskoriste nešto iz svega toga. Ništa nam nije palo teško, osim žrtava koje smo podnijeli, jer to su svi naši članovi porodica, prijatelji, drugovi. Međutim, sad kad vidimo koliko su profitirali oni koji su najmanje zaslužili, koji su čak trebali biti suđeni poslije rata zato što nisu uradili ono što su trebali, onda to teško pada – ističe Sijerčić.
Tokom 1.336 dana opsade, u gradu bez struje, vode, lijekova i hrane ubijeno je skoro 2.000 civila. Ubijeno je ili ranjeno skoro 500 djece. Za odbranu Goražda život je dalo više od 2.000 pripadnika ARBiH i MUP-a.
