Kuće nakićene visokim mramornim stupovima, tornjevima i krovovima nalik pagodama u rumunskoj unutrašnjosti broje se u hiljadama. Takozvane romske palače usred polja ili besprizornih gradića izgledaju neprimjereno i bizarno, ali među pripadnicima marginalizirane i uglavnom siromašne manjine jasno otkrivaju težnju za višim statusom.
Romske palače počele su nicati početkom 90-ih godina prošlog stoljeća pošto su nakon pada komunizma pojedinci u romskoj zajednici došli do novca, uglavnom sakupljajući i prodajući staro željezo i baveći se sitnom trgovinom.
Sada tih nametljivih zdanja ima na hiljade širom Rumunije. Susjedi se često, nadograđujući spratove, nadmeću u visini.
Pročelja se nerijetko ukrašavaju znakovima dolara ili mercedesa jer se smatraju simbolima bogatstva.
Razmetanje uspjehom
Rumunski arhitekt Rudolf Graef kaže da stil "romskih palača" ne treba odbacivati iako se doživljava apsolutnim kičem.
- To je dio rumunske historije, suprotno modernoj arhitekturi kakvu nameće država. Krovovi, naprimjer, koji oblicima podsjećaju na azijske hramove, zapravo su "pretjerivanje" u tipičnim rumunskim arhitektonskim elementima - objašnjava Graef.
Stilovi se razlikuju od regije do regije. U srednjoj Rumuniji romske palače inspirirane su katoličkim crkvama, na jugozapadu su kopije neoklasicističkih zdanja, a na istoku i na jugu su interpretacije tradicionalnih kuća bojara, odnosno nekadašnje aristokratije.
Ali, jedno im je zajedničko, napominje Graef, grade se kako bi se vlasnici razmetali uspjehom. Ponekad su i kopije postojećih zgrada, poput jedne u selu Buzesku, stotinu kilometara južno od Bukurešta.
Ondje je Dan Finutu, bogati član mjesne romske zajednice, modelirao svoju kuću po zgradi suda na kojem je devedesetih godina prošlog stoljeća osuđen za prevaru.
Zlato i sirotinja
- Izvori finansiranja tih palača nisu baš jasni - rekao je Graef.
Mnogi vlasnici u Buzeskuu kažu da su novac zaradili glomaznim otpadom, a time se i danas bave. Drugi tvrde da su radili u inozemstvu. Padom komunističkog režima, koji ih je prisiljivao na asimilaciju, zakonski im je olakšao da dođu do zarade.
Kostika Stanču (Costica Stancu), čelnik romske zajednice u Buzeskuu, povezuje nicanje prvih palača s tim što je Romima vraćen dio zlata koje su im zaplijenili komunisti.
Romi tradicionalno daruju zlatnike prilikom rođenja djeteta ili vjenčanja. Zlatnici se prenose generacijski, a mnoge su ih Romkinje pretvorile u ogrlice.
No, režim Nikole Čaušeskog (Nicolae Ceaușescu) usvojio je 1978. dekret kojim su službeno svi Rumuni, ali se ciljalo prvenstveno na Rome, morali predati svoje zlato vlastima.
U većini slučajeva predaja je dokumentirana, što je olakšalo proceduru povrata romskog zlata.
Skupo održavanje
Buzesku ima 4.000 stanovnika i na desetke "palača" duž glavne ulice, na oduševljenje turista u prolazu.
Većina od dva miliona rumunskih Roma ili oko 10 posto stanovništva i dalje je siromašno.
Čak i vlasnici megalomanskih kičastih zdanja često žive u jednoj ili dvjema sobama, a velike salone nakićene mermerom i zlatom čuvaju za svečane prigode. Pored toga, mnoge izgledaju napušteno.
- Održavanje je veoma skupo - kaže 72-godišnjak, koji živi u kućici s vrtom.
Dodaje da se danas gradi sve manje "palača", a one čija je gradnja započeta, teško da će biti završene.
Vlasnica jedne od njih, koja se predstavila kao Lidija (Lidia), kaže da mnogi Romi odlaze.
- Stvari nisu kao prije. Ljudi su otišli u Bukurešt ili u inozemstvo. Žele zaraditi i ondje ostati - govori s gorčinom u glasu ispred svojih impozantnih dvorišnih vrata.
