Berge Istra bio je brod u vlasništvu norveške brodarske kompanije Bergesen i registriran u Liberiji. Malo je poznato da je, kada je izgrađen, bio najveći brod na svijetu i zbog svoje zloglasne sudbine bio je prozvan jugoslovenski Titanik. O tome su hrvatski autori snimili dokumentarni film koji će ovih dana biti emitiran na HRT-u.
Pripadao je klasi kombiniranih ili brodova za prijevoz nafte, tekućih goriva i rude, s 227.550 kubnih tona istisnine (DWT). Brod je nosio građevinski broj 296 brodogradilišta Uljanik u Puli, gdje je sagrađen 1972. godine.
U periodu od 1972. do 1977. godine u pulskom brodogradilištu Uljanik izgrađeno je 11 brodova, ali iz dva dijela, na način da su pramčana i krmena polovica broda bile porinute s navoza i potom spojene u moru. Puljani su te brodove "mamute", kako su ih zvali, izgradili za Indiju, Norvešku, Švedsku, Liberiju i Nigeriju.
Berge Istra je bio prvi od njih i do tada najveći, a ujedno i prvi u seriji od četiri jednaka broda. Njegovi su blizanci ponijeli imena Berge Adria, Berge Brioni i Berge Vanga.
Najveći brod izgrađen u povijesti tadašnje jugoslovenske brodogradnje uopće bio je indijski tanker Kanchenjunga, koji je Uljanik isporučio 1975. godine. Kanchenjunga je bio dug 335 metara, širok 52, visok 28 metara, a imao je upisanu nosivost od 283.878 tona. Ugovorena nosivost mu je bila 277.120 tona. Kanchenjunga je izrezan prije šesnaest-sedamnaest godina, a prije trupa izrezano mu je i ime, pa je bio upisan kao — Kan!
Brod Berge Istra je bio na putu iz Tubarãoa u Brazilu do Japana prevozivši željeznu rudu kada je 30. prosinca 1975. iznenada izgubljen kontakt s plovilom u Tihom oceanu (blizu otoka Mindanaa, Filipini).
Nakon tjedan dana 7. januara 1976. brod je proglašen nestalim, a pokrenuta operacija potrage nije donijela nikakva rezultata pa je prekinuta 10. januara iste godine.
30 članova posade izgubilo je život. Preživjela su samo dvojica, španjolski državljani Imeldo Barreto Leon (41) i Epifanio Lopez (39), koje je na splavu pronašla japanska ribarica 20. siječnja 1976.
Do današnjeg dana, brodarska tvrtka čuva tajnost s obzirom na uzrok nesreće. Najistaknutija teorija tvrdi da su uzrok mogle biti eksplozije uzrokovane ostacima nafte u teretnom odjeljku koji je napunjen željeznom rudom. Berge Vanga, brod blizanac, nestao je pod sličnim okolnostima četiri godine kasnije, brod koji je mogao prevoziti i naftu i željeznu rudu.
Nakon ova dva nestanka nikada se više nisu gradili kombinirani brodovi poput ovih, a nafta nikad više nije prevožena zajedno s rudom.
Film o sudbini riječkog broda projiciran je na Pulskom festivalu, piše Večerni list, autora Zorana Angeleskog i Dražena Majića.
Dokumentarac o slavnoj prošlosti danas devastiranog Uljanika, kolektivnom ponosu i pohlepi, te odnosu između kapitalističkog i socijalističkog modela brodogradnje i prekomorskog poslovanja prikazan je na zatvaranju festivala, od kada autorima telefoni ne prestaju zvoniti.
Trud im se itekako isplatio, jer ova gotovo pola stoljeća stara intriga u Majićevoj se režiji guta kao najnapetiji triler. Uljanikovi megatankeri s revolucionarnom dvostrukom krmom bili su vrhunac tadašnje brodogradnje, ponos Uljanika i njegova glavnog projektanta Mladena Klasića, koji je predvodio i uspješne pregovore sa stranim investitorima.
Njihov film potraga je za istinom koja je ostala neizgovorena, a ujedno i emotivno putovanje zlatnim vremenom jugoslavenske brodogradnje, u kojem se našlo mjesta i za anegdote poput one o porinuću “Berge Istre” na kojem je mnoge iznenadio neočekivano pištavi glas Jovanke Broz.
No prije svega, to je pokušaj rasvjetljavanja korporativne pohlepe koja je kumovala tragediji desetaka mornara, među kojima su ludom srećom preživjela dvojica. Odbačeni daleko od tonućeg broda silinom eksplozije koja je presudila “Berge Istri”, španski mornari Imeldo Barreto Leon i Epifanio Lopez puna su tri tjedna plutali između života i smrti prije nego što je njihovu malenu splav uočila japanska ribarica. Za autore filma sreća je još veća što su ti Španjolci i danas živi i vitalni, te napokon spremni ispričati svoju nevjerojatnu priču.
Dojam je pojačan činjenicom da njih dvojica djeluju poput likova iz stripa Alan Ford, a ne libe se ni govoriti o tome kako su razmišljali hoće li jedan drugoga ubiti kako bi preživjeli.
