Kraljeva Sutjeska, smještena u srcu BiH, odražava bogatstvo historije, kulture i duhovnosti naše domovine i naših ljudi. Ovo malo mjesto čuva tragove minulih vremena kroz svoje znamenitosti. U samo 500-njak metara, u ovom mjestu nalazi se nekoliko važnih nacionalnih spomenika.

"Avazovi" reporteri su prije nekoliko dana ovo mjesto.

Nakon 30 minutne vožnje od Kaknja, na ulazu u mjesto, s lijeve strane rijeke Trstionice, prvo će vam pažnju privući druga najstarija džamija u BiH. Džamija sultana Mehmeda II. Fatiha izgrađena je 1463. Legenda kaže kako je sultan nakon zauzimanja Bobovca boravio na mjestu gdje se džamija nalazi, vidio je mrava koji se spiralno penje uz štap, što ga je asociralo na penjanje na munaru, te je naredio izgradnju džamije. Zanimljiv podatak je da je ova džamija sagrađena za samo tri dana.

Pravi biser

Rijeka Trstionica dijeli ovo mjesto na dva dijela. Lijeva strana koju mještani nazivaju „Sokak“ je u nekim davnim vremenima bio stambeni dio, a desna strana, tzv. „Varoš“ je bio trgovački i zanatski dio. U „Sokaku“ nalazimo na staru bosansku kuću porodice Dusper, koja se nalazi pod zaštitom Vlade Republike Hrvatske, pravi biser tradicionalne bosanske arhitekture. Kuću je u prvoj polovini 19. stoljeća izgradio Ivo Dusper u skladu s normama i propisima tadašnje osmanske vlasti.

Na kraju mjesta, na uzvišenju se nalazi franjevački samostan i crkva sv. Ivana Krstitelja. Kroz gotovo šest i pol stoljeća samostan je duhovno i kulturno središte ovoga kraja. Prvotni je samostan podignut najvjerojatnije u prvoj polovici 14. stoljeća. Prvi spomen o njemu se može naći u popisu franjevačkog ljetopisca Bartola Pizanskog iz 1385/90. god. Kroz svoju dugu historiju samostan i crkva su više puta bili srušeni i spaljeni, ali su se uvijek iznova dizali. U krugu samostana još se nalaze i ruševine banskih/kraljevskih dvora koji su srušeni kada su Turci zauzeli ove prostore.

Duh prošlih vremena

Iako bogato historijom i kulturnim blagom, Kraljeva Sutjeska danas odiše tišinom i osjećajem napuštenosti. Tokom našeg posjeta nismo susreli nikoga na ulicama ovog mjesta. Mjesto koje je prije rata sa užom okolinom imalo nekoliko hiljada stanovnika, danas ima jedva 50-ak. Uglavnom penzionera. Posljedica prošlog rata i današnje situacije u zemlji. Većina onih koji su otišli u ratu nisu se vratili.

Ono malo što je ostalo, mladi odlaze za poslom, stariji umiru. Duh prošlih vremena osjeća se u svakom uglu, ali ljudi koji bi trebali čuvati i prenositi baštinu ovog mjesta polako nestaju.