Fosili velikog dlakavog pauka iz grupe Barichelidae, čija su gnijezda pokrivena pokretnim vratancima, kao i malog pauka skakača iz doba miocena (epohe prije 23-5 miliona godina) prikazuju nam kako su se različite arahnide prilagođavale na klimu koja se rapidno mijenjala.

Uhvaćeni u smoli drveta

Dva fosilizirana pauka su pronađena u naslagama bogatim željeznom rudom u Novom Južnom Velsu u Australiji, piše ''New Scientist''.

Prvi od njih je veliki dlakavi pauk koji ne samo da predstavlja drugog po veličini fosiliziranog pauka već predstavlja i novu vrstu paukova iz grupe Barichelidae, taksonomski označenog kao Megamonodontium mcclusky.

- Iako je broj i varijetet pauka u Australiji danas ogroman, imamo jako malo fosilnih dokaza o njihovoj evoluciji na tom prostoru - navodi Metju Mekari iz Istraživačkog instituta Australskog muzeja.

On dodaje da su ovako očuvani fosili koji imaju izuzetne detalje veoma rijetki i da ćemo uskoro naučiti mnogo iz ovog novog otkrića. Rad o otkriću fosila objavljen je u ''Zoological Journal''.

Nova vrsta je mala prema današnjim mjerilima, duga je svega 1 centimetar, ali i dalje predstavlja drugog najvećeg fosiliziranog pauka. Nedostatak fosila većih pauka je djelimično zbog načina na koji se oni fosiliziraju. Većina pronađenih je fosilizirana u ćilibaru nakon što su ostali uhvaćeni u smoli drveta iz koje veći pauci mogu lako pobjeći.

Veličina i oblik nogu, kao i taktilne dlačice na njima, koje ovim paucima i daju naziv, istraživačima su pomogli da se fosilizirani pauk taksonomski identificira i da se uvrsti u novu vrstu već poznate familije. Drugo otkriće predstavlja maleni pauk skakač iz roda Simaetha. Iako samo dva milimetra dugačak, ovaj fosil je nevjerovatno dobro očuvan, do granica gdje biolozi pod mikroskopom mogu posmatrati unutrašnju građu pauka s preciznošću od samo nekoliko nanometara. Mikroskopske slike pokazuju sočivo paukovih očiju, ali i manje detalje poput probavnog sistema i pojedinačne aksone unutar centralnog nervnog sistema.

Ovi fosili se datiraju na središnji miocen, prije 11 do 16 miliona godina, kada su arahnide imale zanimljive evolutivne skokove.

Klimatske promjene

Majkl Fres s Univerziteta u Kanberi, saradnik na analizi oba fosila, kaže da, iako su bili izloženi istim uvjetima, ove dvije grupe su imale potpuno različite sudbine. Pauci skakači su, prema nedavnim DNK analizama, uspjeli da migriraju u Aziju, dok dlakavi pauci nisu imali tu sreću. Oni su izumrli u Australiji pošto je u miocenu tamo klima postala hladnija i suhlja.

Ovi fosili dolaze iz perioda kada se svijet ubrzano mijenjao. Pošto je opet nastupilo vrijeme intenzivnih klimatskih promjena, važno je proučavati načine na koje priroda odgovara na ubrzanu promjenu.