Tom Kruz (Cruise) zacementirao je svoje ime među zvijezde. Jedna od uloga po kojoj je sigurno prepoznatljiv jeste uloga Itana Hanta (Ethan Hunt) u “Nemogućoj misiji”. Franšiza je imala mnogobrojne nastavke, uvijek svaki zanimljiviji od prethodnog.

Sada će, nakon nekoliko svjetskih premijera, “Nemoguća misija: Odmazda” (Mission: Impossible - Dead Reckoning) stići i u bh. kina, i to od 13. jula. A to je samo prvi dio. Priča “Odmazde” je toliko velika da je napravljena iz dva dijela, a drugi stiže naredne godine.

Fenomenalna Britanka

Režiju potpisuje Kristofer Mekvori (Christopher McQuarrie), odmilja poznat svojoj glumačkoj ekipi kao Mekju (McQ), koji, zajedno s Kruzom, priču je nadograđivao svakim minutom snimanja.

Rame uz rame s Kruzom, koji fascinira svijet svojim kaskaderskim sposobnostima, igra britanska glumica Hajli Atvel (Hayley Atwell), u ulozi Grejs (Grace), žene koja nesvjesno okreće cijeli svijet naglavačke.

Zahvaljujući „Una Filmu“, distributeru filma studija “Paramount Pictures”, “Dnevni avaz” donosi ekskluzivni intervju s ovom fenomenalnom Britankom.

Njen lik Grejs nije lojalan nikome, nudi svoj poseban skup vještina na korištenje svakome ko ima sredstava da je plati, bez postavljanja pitanja. Njen nezavisni život bačen je u haos kada joj se zbog pogrešnog posla uvali preko glave i nađe se kako bježi od opasnosti s Itanom Hantom. Različiti kao nafta i voda, ovaj par je primoran da zajedno učestvuje u trci da ispravi katastrofalnu grešku. Ali Grejs nije navikla da radi s drugima...

Atvel je jedna od najomiljenijih britanskih glumaca, s impresivnom karijerom na sceni i na ekranu. Dobila je tri nominacije za Olivijeove nagrade za svoj rad u pozorištu i obožavaju je fanovi širom svijeta zbog uloge agentice Pegi Karter (Peggy Carter) u “Marvel Cinematic Universe”. Njen dolazak u prvi dio “Nemoguće misije: Odmazda” (Mission: Impossible - Dead Reckoning) potrest će život Itana Hanta kao nikada do sada.

 Kristofer Mekvori opisao je Grejs kao “haotičnu silu prirode”. Kako biste je Vi opisali?

- Ona je vješta, lukava, vuk samotnjak. Također, prilično izvan njene dubine! Njena dinamika s Itanom je zaista zabavna. Grejs i Itan su dvije osobe koje ne bi trebale biti zajedno u istoj prostoriji, ali su prisiljene da budu jer imaju zajednički cilj. Što ga više nervira, to postaje smješnije.

 Kako biste opisali dinamiku između Grejs i Itana?

- Od samog početka, Tom i Mekju (McQ, kako odmilja glumačka ekipa zove reditelja) i ja smo svi pričali o karakteru. Razmišljali smo koji je jezik našeg filma. Željeli su da u tome imaju komični element koji nije bio farsičan i koji se nije osjećao nametnutim, ali u neku ruku i nije sladak. U kontekstu radnje, i u kontekstu ovih vratolomija, dolazili bismo do ideja, isprobavali različite vrste dijaloga. Slušali bi način na koji sam iznijela svoje replike na osnovu mojih vlastitih vokalnih ritmova, a zatim bi mi predlagali replike koje bi zaista pomogle mom liku da iskoči. Gledala sam Toma i Mekjua kao soko, vjerovala procesu i pažljivo slušala ono što sam mogla čuti da su bili uzbuđeni onime što bi otkrili u scenama. Za Grejs i Itana, taj odnos je imao poseban kvalitet. Oni su jako različiti, iz veoma drugačijih sredina, ali imaju veoma jednaku ravnotežu.

“Ko je ovaj tip”

 U kojem smislu?

- Naprimjer, Grejs i Itan imaju 20-minutnu sekvencu jurnjave automobilom kroz Rim, a većinu smo uradili kao dva snimka - ja reagiram na njega, on reagira na mene, radimo zajedno. Ali također pokušavamo pronaći trenutke u kojima pokazujemo da ga Grejs u suštini ne poznaje. Stavio ju je u ovaj mali žuti Fiat i pokušava da bude kul. Ali kada uđe, uključuje brisače umjesto samog automobila. Dakle, u njenim očima, Grejs je u fazonu: “Ko je ovaj tip? Mislim da ovaj tip ne zna šta radi!” Radilo se o pronalaženju malih trenutaka fizičkog ponašanja u kojima je publika mogla vidjeti da Grejs baš i ne vjeruje ovom liku.

Sekvenca vozova u filmu izgleda spektakularno, s nultom gravitacijom, lokomotivama koje silaze s mostova i još mnogo toga. Kako je bilo to snimati?

- To je tako velika sekvenca u filmu i bilo je toliko toga za snimanje. U osnovi, svaki vagon u tom nizu ima svoju priču. Ja i Tom Kruz moramo da savladamo različite prepreke kako dođu - kuhinjski vagon se veoma razlikuje od vagona u kojem se jede i tako dalje.

Kakvi su bili fizički zahtjevi te sekvence za Vas?

- Pa, voz je krenuo vodoravno i trebalo je šest sekundi da ide potpuno okomito. Tom i ja smo bili pozicionirani na jednom kraju vagona i u “akciji” smo imali šest sekundi da trčimo uz vrlo strm nagib. Oboje smo ciljali na šipke za koje bismo se mogli držati. Uradili smo to dosta puta. Ako ste ikada radili sprint na nagibu, znat ćete da se vrlo brzo umorite! Mislim da je to bio treći ili četvrti put da smo to uradili, a nakon toga smo visili tamo, obješeni na njihovim kablovima dok se kočija spuštala da se resetuje. A Tom me pogleda i reče: “Jesi li dobro?” A ja sam ga pogledala, van svega toga, i rekla: “Ne znam. Ne znam ni šta ne znam.” Odgovorio je: “Možda trenutno osjećaj adrenalni umor. Treba li ti nešto?” Samo sam ga pogledala i ponovo rekla: “Ne znam.” On me pitao: “U redu, treba li ti čokolada?” Ja sam rekla: “Da. Da, to je doslovno sve što znam. Treba mi malo čokolade.” Pozvao je nekoga i 30 sekundi kasnije stigla je ova prelijepa mala kutija čokolade. Zgrabila sam ih i rekla: “Mogu to!” Nekako mi je to pomoglo da kopam duboko i pronađem ovu rezervu energije za koju nisam znala da imam. Dakle, znaš, plati mi čokoladom.

Trener boksa

Sajmon Peg (Simon Pegg) je rekao da je ironija u tome što, iako on radi sve zaista velike vratolomije, Tom je veoma zabrinut za svoje kolege kada rade vratolomije. Slažete li se?

- On je kao vaš trener boksa u uglu ringa. Prije nego što bismo išta uradili, odjel za kaskadere bi nam saopćio ono što će od nas biti zatraženo da uradimo, a Tom bi rekao: “Uredu, hajde da pogledamo. Da vidim.” On bi provjerio tvoj pojas umjesto tebe. Takav je on. Da, on radi izvanredne stvari, ali je tako temeljit u detaljnim pripremama. Njegov pristup nikada nije nepromišljen. Mislim da se dešava da on dođe do nivoa kompetencije, gdje je trenirao i vježbao i vježbao iznova i iznova, što znači da to može i izgleda spontano. On zna kako to živi u njegovom tijelu. Gledanje njegovog pristupa je veoma inspirativno. Da sam radila s nekim ko je radio te stvari, ali je bio ili veoma nervozan ili veoma nepromišljen, to bi u meni stvorilo strah koji bi vjerovatno značio da bih se više suzdržavala. Uz njega se osjećate sigurno. Kao da možete ići na to da preuzmite velike rizike.

 Rebeka Ferguson (Rebecca) puna je pohvala za ono što ste uradili s likom Grejs. Kako Vam je bilo pridružiti se porodici “Misije”?

- Apsolutno mi se svidjelo. Jako mi se svidjelo. A Rebeka je tako moćna. Ona poznaje ovaj svijet, a ja sam došla kao pridošlica. Rebeka ima ovu izvanrednu mirnost koja nosi puno prirodnog autoriteta u kameri, što je potpuno drugačija energija od Grejs. Grejs je malo više u nekoj vrsti hiperbudnosti sve vrijeme. Neprestano preuzima svu okolinu; ona nikada ne zna gdje je i šta tamo radi. U većini slučajeva, ona samo želi da ode gdje god da je! Dakle, to je sasvim drugačija vrsta energije. Ali mislim da je to ono što “Misija” radi i što je uradila u ovom filmu tako dobro. Ima tako različite, prepoznatljive ženske karaktere. Imate Vanesu Kirbi (Vanessu Kirby), koja klizi. Glas joj je poput svile, a ona je kao visoka čaša šampanjca. Imate Pom Klementif (Klementieff), koja je ubica, vatrena, koja neprestano preuzima sve oko sebe kako bi vas mogla jako brzo ubiti. Sve četiri su tako različite vrste karaktera, s tako različitim energijama. Svi smo se jako zabavili.

Nabacivali ideje

 Način na koji se radi “Nemoguća misija” je jedinstven u stvaranju blokbastera, ne radi se po scenariju, već se razvijaju likovi dok snimate. Kako ste to doživjeli?

- Kada sam stigla na snimanje, nisam bila iznenađena jer su mi rekli da će upravo tako biti. Na testu ekrana, Mekju mi je napisao 10 stranica dijaloga. Tom je to naučio, kamere su bile uključene. Učinili smo to, a onda bi Tom rekao: “Želite li probati onaj gdje ona krije više informacija? Možda da tu posljednju liniju zamijenimo sredinom scene? Hej, Mekju, hajde da smislimo nešto novo.” Uvijek je bila dobra scena. To su samo izbori. Ovi momci uvijek, uvijek rade. Dakle, pošto je audicija bila takva, mogla sam da vidim kako su imali simbiotski odnos u kojem su govorili zajednički jezik i mogli su prilično da završavaju rečenice jedno drugom. Mekju i Tom su neprestano nabacivali ideje jedan drugom. Nikada nisu bili fiksirani na ideju, uvijek su tražili. I upravo je tako bilo na snimanju.

Inkluzivno igranje

Šta ta sloboda znači za Vas, kao glumicu?

- To mi daje priliku kao glumici da dođem i ne samo da stojim na svom tragu i izgovorim svoje riječi, već se osjećam kao da mogu isprobati čitav niz stvari. Zato što je to bilo sigurno, jer nije bilo osuđivanja, nije bilo osjećaja da možete pogriješiti. To znači da pristupate tom dječijem mentalitetu samog igranja. To je tako osnažujuće za vas kao glumca. Bilo je tako inkluzivno. A Tom i Mekju su bili toliko uključeni, sve vrijeme. Uskočili bi na trkačku stazu i gledali me dok sam trenirala u automobilu, da vide kako ide moje driftanje. Gledali bi i rješavali stvari. Stvari poput: “Može li da driftuje kompetentno i sigurno, ali i da igra u isto vrijeme, na način da njen lik uopće ne izgleda kompetentan, da ne zna šta radi?” Na osnovu onoga što su vidjeli, lik bi se pojavio. Isto je bilo i kada sam trenirao za sekvencu borbe.

Driftovanje ili skok s mosta

 Kako biste opisali Grejsin stil borbe?

- Uglavnom je to bilo prsa u prsa, udaranje i hvatanje. Ali u jednom trenutku, moj učitelj mi je dao dva noža i rekao: “Sada uradi to”. I bilo je mnogo brže. Ono što sam naučila, o čemu sam znala iz svog rada na sceni, je da volim rekvizite. Mogu raditi stvari s rekvizitom koji može prenijeti karakternu crtu. A kada sam vidjela da sam brza sa stvarima u rukama, Tom i Mekju su pomislili: “Može li Grejs izvoditi trikove spretnosti? Je li ona, dakle, džeparoš?” Bio je to zaista fascinantan način rada. Ali, također, veoma su svjesni da ćete uživati u tome. Morate voljeti to raditi. Znate, ako mogu da izvedem “high kick”, ali mrzim da ih radim, nećemo to iskoristiti. Ali ako radim trikove spretnosti, ili driftujem, ili skačem unazad s mosta, i to mi se sviđa, onda svi znamo da to mogu raditi kontinuirano, snimak po snimak, na dinamičan način, dok u to dodaje elemente performansa.”

Postoji čitav niz u kojem je voz okomit, a ja i Tom smo bili na samom vrhu, stajali smo na peronima i gledali dolje cijelom dužinom vagona. Bilo je nadrealno. Užas na mom licu? Nije bila potrebna nikakva gluma.