Oskarom nagrađeni američki reditelj Aleksander Pejn (Alexander Payne) boravi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine za vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala.
Pejn, dobitnik Počasnog Srca Sarajeva u znak priznanja za njegov izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti, govorio je za "Avaz" o svojoj posjeti Sarajevu.
Za jednog reditelja koji je nagrađivan za mnoga svoja djela, Pejn odaje auru smirenosti i prizemljenosti, te je, iako mu to nije bio prvi intervju u danu, bio izrazito raspoložen za odgovaranje na pitanja.
- Vratio sam se jer sam uvijek prekrasno provodio vrijeme. Prvi put sam stigao 2005., tada je bio star tek 10 ili 11 godina, i imao je čudesan osjećaj pronalaska. Još uvijek se "pronalazio" u svijetu festivala. Gostoljubivost, osjećaj "topline" i zahvalnost su bili nevjerovatni. Uvijek su pitali svoje goste da postanu ambasadori. Svi koji su tada dolazili u Sarajevo, govorili su ostalima: "Moraš ići na Sarajevo Film Festival". I drago mi je što sam opet tu, nisam bio od 2012. godine - započeo je Aleksander Pejn razgovor za "Dnevni avaz", prisjećajući se prošlih vremena koja je proveo u Sarajevu.
Na pitanje da li se nešto promijenilo u Sarajevu od njegovog posljednjeg dolaska, Pejn je kazao:
- Nisam baš siguran. Dva ili tri dana sam tu i, s poštovanjem, "zapeo" sam radeći intervjue, odlazeći na večere i nisam imao vremena prošetati gradom. To ću uraditi kada završim s Vama - rekao je, u šaljivom tonu, Oskarom nagrađeni reditelj.
Američki reditelj je kazao da, nažalost, još uvijek nije imao ni priliku pogledati filmove na jubilarnom 30. izdanju SFF-a, ali da će i to popraviti u narednom periodu.
- Djevojka Adna, koja mi pomaže, kazala je da nakon intervjua mogu na službeni ručak. Nema šanse, neću da idem na službene ručkove. Hoću da je**no vidim grad i filmove. Kao da te stave u kutiju. I onda me pitaju "Kako mi se sviđa grad?" Ne znam kako mi se sviđa - nastavio je, jasno izrazivši želju da vrijeme provede među ljudima kojima je stalo do umjetnosti filma.
Važna nagrada
Pejn je dobio Počasno Srce Sarajeva, a, kako je intervju tekao u šaljivom tonu, morali smo iskoristiti priliku da ga pitamo i da li će biti pored njegovog Oskara.
- Što da ne? Mada, mislim da će morati stajati na zidu, jer je ravno, nema postolje - istakao je.
Naravno, razgovor nije mogao proći bez pominjanja Danisa Tanovića, jedinog bh. reditelja koji je nagrađen Oskarom.
- Nisam imao prilike gledati njegove posljednje radove. "Ničiju zemlju" i još nešto od prijašnjih radova dok je još živio u ovdje. Onda se preselio u Francusku, a sada je nazad tu. Vidjet ćemo se večeras. Prije smo bili dobri prijatelji, ali se dugo nismo vidjeli. Radujem se tome. I opet, nažalost, nisam imao vremena - kazao je Pejn.
Pejn je objasnio i s kakvim se izazovima suočava, te da li se oni mijenjaju u godinama što prolaze:
- Pravljenje filmova je uvijek izazov. Sve je izazov, ali ne mislim da imam nove, koje nisam imao u prošlosti. Također, oni se ponavljaju - šta je priča, kakav je scenarij, gdje ću nabaviti novac, hoće li dobro proći. Ako mi treba kiša, hoće li biti kiša, ako mi treba sunce, hoće li biti sunce. Znate, uvijek je teško.
U jednom od prijašnjih intervjua, američki reditelj je govorio kako bi volio da radi filmove s manjim budžetom, te je za naš medij pojasnio o čemu se radi.
- Generalno, čak i ako pravite skup film, hoćete da budžet bude što manji. Razlog za to je da osjetite što više slobode. Što je nešto skuplje, svi su više nervozni, te se pokušavaju petljati i govoriti šta bi trebao raditi - naglasio je Pejn.
Poruka rediteljima u BiH
Udruženje reditelja i rediteljica Bosne i Hercegovine je proteklog mjeseca govorilo o problemima s kojim se suočavaju, a Pejn, kako i sam kaže, vjeruje da je to frustrirajuće za sve.
- Oslanjanje na druge je frustrirajuće. Nisi podložan pohlepi producenata, ali dobiti novac od EU zahtijeva godine - objasnio je Pejn, a onda se osvrnuo i na značaj filmske industrije za jednu državu:
- Stopostotan je značaj. Potrebno je da se ljudi vide same sebe na ekranu. Divna stvar za države koje daju novac za pravljenje i distribuciju filmova. Na primjer, u Švedskoj gledati švedske filmove u kinima. Moguće da i ne zarađuju novac, ali vlada daje novac kinima da prikazuju domaći proizvod. Ne moraju sve biti "glupi američki Marvel filmovi". Ako je umjetnost ogledalo zajednice, film je onda najbolje. Ljudi moraju vidjeti neku verziju sebe u filmovima, zato i jesam veliki protivnik hegemoniji američkih filmova i podrška za domaće proizvođaće filmova.
Za kraj, imao je poruku za mlade reditelje u Bosni i Hercegovini.
- Dobra vijest, iako je kliše, je da ne mora koštati puno novca. Film možete snimiti na telefonu i montirati na laptopu. Ipak, onda se postavlja pitanje: "Da li će imati pravu produkcijsku vrijednost da bi se prikazivao?" Znate, ja sam stara škola. Mi smo morali trošiti desetine, stotine hiljada, pa čak i milione na kamere, a sad možete napraviti film s telefonom. Za pravljenje dobrih filmova najvažniji su mozak i kreativnost. Kreatori uvijek to trebaju - poručio je Aleksander Pejn za "Dnevni avaz".