Sarajevo, ljubavi moja. Snovi se ostvaruju. Ovim riječima glumac Lazar Dragojević iz Crne Gore s adresom u Sarajevu proslavio je osvajanje značajnog priznanja “Srce Sarajeva” za zvijezdu u usponu zahvaljujući ulozi Dine Murtića u dramskoj seriji “Znam kako dišeš”, kreatorke Jasmile Žbanić.
U razgovoru za “Dnevni avaz” šarmantni Dragojević prisjetio se prošle godine kada je bio voditelj ceremonije otvaranja Sarajevo Film Festivala, ali i godina ranije, kada je s krova Akademije scenskih umjetnosti pratio najveću filmsku smotru u ovom dijelu Evrope.
Sočni plodovi
- Upisao sam Akademiju 2016. godine i svaki SFF smo gledali s krova Akademije. Slagao bih vas ako bih vam rekao da nisam ni u jednom trenutku poželio da budem voditelj ceremonije ovakog Festivala. Ostvarila se ta želja. Prošle godine sam imao tu čast i privilegiju da vodim ceremoniju otvaranja, a ove godine dobio sam nominaciju. Nije nužno dobiti nagradu ali je jako lijepo biti nominovan i dobiti nagradu, to je nekako krunisanje rada, sočni plodovi rada koji se ubiru i koji su jako ukusni. Jako sam ponosan na svoj rad i ulogu u “Znam kako dišeš”, ali i rad u karijeri – iskren je Dragojević.
Njegovu majku u seriji igra sjajna Jasna Đuričić, a Dragojević ističe da je sve prebrzo završeno.
Odbijan je prilikom upisa na studij glume, ali ne u Sarajevu
- Iz petog puta upisao sam Akademiju, četri puta sam padao i svaki taj pad jako je bolio, ali me to samo ojačalo. I Muhamed Ali je govorio: “Nisam najbolji bokser na svijetu zato što jako udaram nego zato što poslije svakog pada ustanem i nastavim borbu.” Ne odustajem, vjerujem u sebe i desila se serija “Znam kako dišeš” - istakao je Dragojević.
Pokušavao je upisati studije glume u drugim gradovima regiona.
- Sarajevo nije moj prvi izbor, ali je definitivno pravi izbor. U Sarajevu je najljepše. Ja sam iz Podgorice i kažem uvijek: “Podgorico, grade moj. Sarajevo, ljubavi moja.” Sarajevo mi je dalo više nego što mi je ijedan grad dao i ovdje se osjećam kao kući, ovo jeste moja druga kuća. Imam ovdje najbolje prijatelje i toliko uspomena. Svaki kutak u Sarajevu mi je neka uspomena. Obožavam ovaj grad – naglasio je Dragojević.
Dodao je da između njega i Đuričić, majke i sina u seriji, nije bilo glume.
- Bavili smo se istinom u svakom trenutku. S takvom glumačkom postavom, Jasnom Đuričić, Erminom Bravom, Borisom Isakovićem… To su ljudi koji su “crem del a crem” našeg glumišta, prema mom mišljenju, koje ne mora svako da dijeli. To je bilo toliko jednostavno. To kao da nije bio posao. Gluma jeste moj posao, ali je i moja najveća ljubav. Kada postane samo posao, prestat ću se baviti njom. Ali dok ovo srce u mojim grudima kuca, ja ću se baviti ovim – iskren je Dragojević.
Sedam instrumenata
Iako je je lik kojeg je utjelovio kompleksan, zvijezdi u usponu bilo je divno igrati ga.
- Dvije smo suprotnosti totalne i s drugačijim životnim okolnostima. Ali imamo dosta sličnosti. Našao sam tu ulogu u sebi i sebe u toj ulozi. Volio bih da nastavimo drugu sezonu, ali ko zna hoće li se to desiti. Ali bih volio da opet budem Dino Murtić. Tvrdoglavi smo obojica, i Dino i Lazar su tvrdoglavi i šarmantni. Obojica gajimo ljubav prema muzici. Ja sedam instumenata sviram, završio sam Srednju muzičku školu. Glavni instrument mi je trombon, pa sviram gitaru, bubnjeve, klavir, ukulele, kahon i ud. Ud je arapski instrument, divan – otkrio je Dragojević.
Na našu konstataciju da je onda s njim zabavno na “sarajevskim dernecima”, Dragojević je odgovorio:
- Jeste. Volim da partijam, a i mlad sam još. Mada mislim da ću uvijek biti mlad. Moja mama ima 50 godina, a mlada je i uvijek će biti, kao i tata. Oni su u Podgorici, i oni su glumci, kao i moja sestra. Mi smo kuća puna drame. Od nas se može dobar sitkom napraviti, zaradili bi dobre pare – kazao je Dragojević šaleći se.
Naglasio je da je naučio kroz život da mora se potruditi da bi dobio neke stvari.
- Imam neku filozofiju. Ovaj posao gledam kao maraton a ne kao trku na 100 metara. U maratonu ako trčim i padnem, mogu ustati i nastaviti jer trka još traje. Postoji i velika šansa da pobjedim. A trka na 100 metara, ako žurim, jurcam i padnem, dok ustanem trka je gotova. Idem stepenik po stepenik. Penjem se, a nikada neću stići do vrha. Makar ja to sebi želim, da se penjem a da nikada ne stignem do vrha. I dalje sam običan momak s manama i vrlinama. Samo sam dobar u svom poslu - poručio je Dragojević i zaključio razgovor riječima:
- Na zemlji ću ostati uvijek, sa zemlje se najbolje stvari rade. Neću da letim već ću da trčim po zemlji.
Kompliment Jasne Đuričić
- Tužan sam što to još ne traje jer nisam htio iz tog sna da se probudim. To je bio jedan najljepši san na svijetu - raditi s umjetnicama poput Jasmile Žbanić i Jasne Đuričić. To je takva čast za mladog glumaca i toliko sam divnih stvari naučio od tih ljudi. Najljepši kompliment dobio sam od Đuričić, najbolje evropsko glumice, koja mi je na kraju snimanja rekla: “Koliko je lijepo i lako raditi s tobom.” To je takav vjetar u leđa i injekcija samopouzdanja. Ponosan sam na sebe jer sam se jako trudio da dođem do ove pozicije gdje sam sad – kazao je Dragojević.
Pada, a misli da se uzdiže
Što se tiče lika Dine Murtezića, Dragojević nam je rekao da je čuo komentare poput: "Odigrao si savršeno degenerika."
- Nije on degenerik. Moram braniti svoj lik. On je dečko koji je imao problema, neke stvari koje su mu se desile, njega su obilježile. Skrenule su ga u nekom potpuno drugom pravcu. To što on proživljava, ta unutrašnja bol, zbog toga neke stvari radi, počinje da pada iako misli da se uzdiže. Ali na kraju se sve lijepo završilo. Pametan je dečko, kad hoće može sve. Tu smo isti, i ja kad hoću mogu sve, kad neću – neću – kroz smijeh nam je rekao Dragojević.
Pažnja svakome prija, iskren je Dragojević.