Svečana premijera dugoočekivanog filma „Dražen“, o košarkaškoj legendi Draženu Petroviću, održana je u ponedjeljak u Sarajevu, dok će ostvarenje od sutra, 7. novembra, biti dostupno na repertoarima bh. kina.

Rame uz rame

Glumačka ekipa, predvođena sjajnim mladim glumcem Domagojem Nižićem, koji u većini filma igra Petrovića (Tonko Stošić utjelovljuje mladog Dražena Petrovića, op. a.), i Zrinkom Cvitešić, koja igra Biserku Petrović, majku izvrsnog košarkaša, poklonila se sarajevskoj publici, a uoči projekcije družila se s njom.

Kako mu je bilo u koži jednog od najvećih sportista s ovih prostora, kako se snašao s košarkaškom loptom i kako se osjeća u Sarajevu, gradu u kojem je i studirao Akademiju scenskih umjetnosti, Domagoj Nižić je govorio za „Dnevni avaz“.

- Meni je osjećaj u Sarajevu odličan, možda bolji nego svima njima jer se ja vraćam tamo gdje sam stao. I stvarno, nakon što sam završio faks, vratio sam se doma u Zagreb, a sada kad se vratim u Sarajevo, samo mi prolaze slike studentskih dana. To su predivne slike. To nije samo ono površinski što ljudi kažu, ćevapi i burek. Ono što Sarajevo krasi su ljudi i nema dalje. Jednostavno, ljudi su ti koji Sarajevo čine posebnim, a Akademija sama po sebi je rame uz rame s najboljima u našem dijelu Evrope – kazao je Nižić.

Istakao je da je bilo teško utjeloviti Dražena Petrovića.

Veliki teret

- Bilo je tu puno priča, svačije percepcije, a to sve treba ukomponirati u jednu priču, a na kraju treba iznijeti jednim kadrom, jednim filmom, jednim pokušajem, da tako kažem, i teret je zbog toga jako velik. Nema nazad, ono što smo snimili, snimili smo, mislim da smo stvarno u tome uspjeli, da smo napravili dobar posao, ali da je lagano, zaista nije, zbog odgovornosti, ali ja kažem da velike stvari u životu dolaze s velikim teretom – naglasio je Nižić.

Otkrio je i šta mu je najteže, ali i najizazovnije bilo.

- Najizazovnije, ali i najdraže mi je bilo prikupljanje podataka, razgovor s njegovim bliskima, prijateljima, obitelji. A najteže je bila košarka, mislim, tu jednostavno krenem od nule, tu nemam škole, tu je tek škola počinjala. Košarka je zaista bila najizazovniji dio, stvarno – zaključio je glumac.

Nemam šta lagati

Roditelji Domagoja Nižića su iz Hercegovine, tačnije Ljubuškog, a on je rođen u Zagrebu.

- Tamo sam završio i osnovnu i srednju školu, ali Ljubuški je moj drugi dom. Tamo imam i festival svoj Ljubuški Teatar Fest, koji je već tri godine imao uspješnu realizaciju, nadamo se i četvrtoj za koju se pripremamo. Kada film igra u BiH, meni je isti osjećaj kao i kad je u Hrvatskoj, zato što me stvarno puno stvari veže za BiH, tako da jedva čekam komentare i reakcije. Uzbuđen sam, nemam šta lagati – rekao je Nižić.