Da je živ, Dražen Petrović bi krajem oktobra slavio 60. rođendan. Umjesto toga, 22. oktobra premijerno je prikazan film „Dražen“ prema istinitoj priči košarkaške legende s ovih prostora, i to u njegovom rodnom Šibeniku. Kasnije je pohodio druge hrvatske gradove, a 4. novembra upriličena je svečana premijera i u Sarajevu, dok je od 7. novembra dostupan na repertoarima kina širom BiH.

Kratak život

Ogromni interes vlada za ovo ostvarenje jer, iako je Petrović svima odlično poznat, pa nije bezveze za života zaradio nadimak košarkaški Mocart, film prikazuje i privatni život legende, kako se nosio s uspjehom brata Ace Petrovića, kada se zaljubio, kako je selio i prihvatao slavu, iz daleke Amerike, gdje je igrao u NBA ligi, pratio početak rata na prostorima bivše Jugoslavije... Poginuo je Petrović prerano, u 29. godini, 7. jula 1993., u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj. Zaspao je na suvozačevom mjestu i nikada se više nije probudio.

Za tako kratak život ostavio je toliko toga generacijama i generacijama iza sebe. I danas dječaci gledaju Petrovića na malim ekranima i žele biti kao on. Pa se prihvate košarkaške lopte.

U Sarajevo je na premijeru stigla i majka košarkaškog Mocarta Biserka Petrović. Ona je vrlo bitna karika i u filmu. Nju igra sjajna Zrinka Cvitešić, a Biserka joj je bila uvijek na raspolaganju. I dok se Cvitešić plašila da je ne razočara, Biserka Petrović ima samo riječi hvale za nju.

Vrlo emotivno, uz pokoju puštenu suzu, Petrović je govorila za „Dnevni avaz“. Majka koja nikad neće preboljeti u potpunosti gubitak sina.

- Što više gledam film, to mi je draži. Drago mi je da moja poruka filma od početka dolazi do velike vrijednosti. To je ljubav roditelja prema djeci. Kad odgajaju djecu, ona trebaju biti uvijek za roditelja, a oni za djecu. A druga poruka je Draženova ljubav života. Nije samo sport u pitanju. Dražen je imao i puno ljubavi prema čovjeku. Koga god da sretne, stane, porazgovara s njim. Dakle, ljubav je ta koja je njega držala i kroz njegovu igru. Odnos prema čovjeku. Jer on se rodio da usreći ljude. To je bila njegova poenta - istaknula je Petrović.

Kao svaka majka što o svojoj djeci priča najljepše, tako i Biserka o Draženu. Kaže da joj nisu ljudi u početku vjerovali koliko je srce Dražena Petrovića.

- A onda su svi svjedočili tome da Dražen stvarno živi za to da usreći ljude. Njega novac nije zanimao. Dakle, došli su svi do spoznaje da je Dražen bolji od svih nas. I 31 godinu nakon tragedije, za njim ljudi još plaču. E to, ljubav naroda vi ne možete kupiti. Nju morate zaslužiti. A on je svojim življenjem, kratkim hodom na ovoj zemlji to zaslužio – kazala je Petrović ponosnim, ali drhtavim glasom.

Očuvati uspomene

Naglasila je da je to najveći uspjeh za roditelje, „bez obzira što smo mi doživjeli tragediju, ali smo ostali s ljudima, s narodom i izdržali smo to sve.“

Istaknula je da je u to vrijeme počeo raspad Jugoslavije te da sportisti nisu imali u tome udjela, ali da je Dražen uvijek stavljao čovjeka ispred sebe.

- I moj stariji sin isto tako, ali, evo, sada razgovaramo o Draženu. Da je ostao da hoda ovom zemljom, mislim da bi bio najveći humanitarac, kao majka Tereza u muškom obliku. Takav je želio biti. Takav čovjek se treba roditi. Naravno, kasnije i roditelji utječu. On je osjetio svu ljubav od roditelja, osjetio je podršku i s tim je krenuo u svijet. Dijelio je tu ljubav i ovaj film je baš to – ljubav – rekla je Petrović.

Ova elegantna dama u crnoj haljini koja je sjedila ispred potpisnice ovih redova posvetila je svoj život očuvanju uspomene na Dražena Petrovića. Iako je u devetoj deceniji života (ima 83 godine, op.a.) doputovala je u Sarajevo i tako odala počast publici u ovom gradu.

- Dražen se nije htio odvajati od ljudi. Bio je toliko skroman da je na momente to meni išlo na živce, pa bih rekla: „Daj, Dražene, malo.“ Ne, on je jednostavno bio skroman i rekao bi to je sve za njega puno, da mu ne treba. Ali evo, pošto on nije imao svoje dijete, svoju obitelj, mi smo donijeli zaključak u obitelji da moramo zapisati za generacije koje dolaze da je takav čovjek rođen na ovim prostorima. Jer ljudi čine grad, ljudi čine državu i od ljudi se uvijek uči. I mislim da njegove vrijednosti, ta ljubav prema čovjeku mora biti prisutna – istaknula je Petrović.

Dodala je da su htjeli prikazati Dražena onakvim kakav je bio, ne samo kroz sport i koševe nego i tu njegovu drugu ljudsku osobinu.

- Ona je, ponavljam, bila jača od ove sportske. Nikada nije rekao: „Zaradio sam toliko“, njega novac nije zanimao. Kada su u Vroclavu bili, igrali, naši su se pobunili u hotelu da su im mali kreveti. A on je rekao, jer je bio kapiten, „dva dana možete odspavati, u našoj zemlji se ratuje i ginu djeca“ (tada je već počeo rat na prostoru bivše Jugoslavije, op.a.). On je uvijek tražio jedan put ljubavi, da se ne svađa, nego da to na jedan svoj specifičan način kaže drugome – naglasila je Petrović.

Put u svijet

Dodala je da, dokle god je ona živa i korača ovom zemljom, pričat će o svom sinu – velikom Draženu Petroviću.

- Bilo je i kritičara, znate, ali mene kritičari uvijek motiviraju. Čovjek živi od djetinjstva, to nosi u svijet. Mislim, i stručnjaci tako kažu, jer mi ne možemo pobjeći od svoje prošlosti. Ona je naša sadašnjost i budućnost. Kako trasiramo svoje djetinjstvo, svoj put u svijet, takav ćemo biti čovjek kroz život – istaknula je Biserka Petrović.

Za Zrinku Cvitušić kaže da je posebna osoba.

- Kliknule smo na prvu. Najprije, ona liči na mene, bila sam crnka u mladim danima. Insistirala sam na tome, ako misle tražiti ko će me glumiti, predložila sam da to bude Zrinka. I Zrinka je pristala i ona je to toliko dobro izvela, ona je mene toliko „skinula“, da vam ja to ne mogu objasniti. Pričala sam joj svoju priču kroz život, ali ona ipak sa svojim tim... Znate, biti glumac nije jednostavno. I još glumiti osobu koja je živa. Jer lako je kada odu. Evo sad, Marija Kalas (Maria Callas) koju igra Anđelina Đoli (Angelina Jolie). Lako je kad ode čovjek. Rekla sam joj da se nema čega bojati, da glumi i radi. Mislim da je to napravila vrhunski – kazala je Petrović.

U njegovim kostima bila je ljubav

Biserka Petrović je s nama podijelila i poruku koju je novinar objavio u „The New York Timesu“ povodom Draženovog 60. rođendana, a koji ga je pratio u NBA-u.

- Ta poruka je jača od bilo čega što ja kažem. Napisao je: “U Draženovim kostima je bila ljubav prema čovjeku.“ Tri dana nisam došla sebi kad sam taj tekst dobila. Dakle, to je nešto što, kad kaže majka ili otac, to je kao subjektivno, svaka majka voli svoje djete, ali ovo, kad vam dođe s jedne strane, koja je živjela s Draženom kroz utakmice, kad se gubilo i kad vam tako nešto kaže, napiše, onda je stvarno to to – kazala je Petrović.

Djecu iz vrtića dovodio na ručak

Biserka se prisjetila da je Dražen, dok je još išao u vrtić, dovodio djecu kući na ručak.

- Ja nisam bila u radnom odnosu i on bi djecu dovodio iz vrtića na ručak. Meni bi rekao: „Mama, može li doći moj prijatelj? Njegovi tata i mama rade.“ Dakle, ja nisam radila jer sam bila doma zbog njih, i onda bi ih on doveo. On je bio takav od rođenja – kroz sjetu je ispričala Petrović.