Ime i prezime: Danko Delibašić.
Datum i mjesto rođenja: 27. oktobar 1986. godine, Sarajevo.
Šta prvo uradite kad se probudite: Ugasim alarm, naspem vodu u kuhalo i uključim.
Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Košarkom.
Šta Vam je bio prvi posao u životu: Košarka. I ljubav i posao.
Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Sigurno ne dobru knjigu.
Najdraža pjesma: Mnogo ih je. Posljednjih dana "Blue Christmas“ od Elvisa Prislija (Presley).
Šta gledate na televiziji: Sport i filmove, najčešće.
Šta Vas nervira: Politika u BiH me slomi.
Najdraži grad: Sarajevo moje, jedini moj grad.
Najbolji poklon koji ste dobili: Moja djeca. Radujem im se svaki dan sve više.
Čega se plašite: Najveća briga mi je zdravlje žene i djece.
S kim najradije pijete kafu: Žena, drugovi...
Omiljena društvena mreža: Nemam profile na društvenim mrežama.
Najdraža boja: Nemam baš najdražu.
Ko Vam je uzor: Otac Mirza i majka Slavica.
Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Ukinuo bih društvene mreže.
Najdraži pisac: Kristofer Hičens (Christopher Hitchens).
Omiljeni muzičar ili bend: Tifa.
Posljednja knjiga koju ste pročitali: Odslušao sam "Lying“. Autor je Sem Heris (Sam Harris).
Tim za koji navijate: Sarajevo, Real.
Omiljena narodna izreka: Malo mačku teleća glava.
Koje pitanje najviše mrzite: Da li mi je više odmoglo ili pomoglo što sam Mirzin sin.
Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Don Kihot (Quijote).
Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Italiju, opet.