Veliko finale RTL-ovog šoua „Život na vagi“ održano je početkom decembra 2024., a pobjedu je odnijela Alina Pantesejeva, koja je izgubila nevjerovatnih 71,7 kilograma. U Međimurje, gdje je bio kamp „Života na vagi“, došla je sa 145,3 kilograma, a u finalnoj emisiji vaga je pokazala 73,6 kilograma.

Ovaj šou pruža šansu pretilima da ne samo gube kilograme zbog izgleda već i poprave svoje zdravlje. A tu su i treneri Mirna Čuzić i Edin Mehmedović koji nadgledaju, savjetuju, pokazuju, ispravljaju takmičare i daju im podršku tokom njihovog putovanja ka zdravijem životu.

Adekvatna podrška

Nakon što su se slegli utisci osme sezone šoua, Mehmedović je govorio za „Dnevni avaz“ o takmičarima, projektu, utjecaju takmičara na njega i obrnuto... Ono što je počelo kao studentski posao i privremeni rad za džerapac, pretvorilo se u životni poziv – fitness trener.

Kako ste poslije još jedne sezone „Života na vagi“?

- Osjećam se ispunjeno. Kad završiš posao, osvrneš se unatrag i sa smiješkom možeš reći – vrijedilo je i onda u miru možeš na zasluženi odmor. Bila je ovo jedna antologijska sezona, po mnogo čemu zaista posebna, a možda najviše po prvoj ženskoj pobjednici i rekorderki... Alini Pantsejevoj!

Šta je za Vas kao trenera, kao osobu koja je motivacija učesnicima, bilo najteže?

- Rastanak sa svakim natjecateljem koji prerano napusti kamp. Uvijek se iznova preispitujem, jesmo li mogli više, bolje ili jače. Znam da je to njihov put, ali se nekako poistovjetim s njihovom borbom i ponekad možda to uzmem previše k srcu.

Koliko morate „isključiti“ emocije u svom poslu?

- Ne moram i ne želim. Bez emocija nema odnosa, a iz tog odnosa nastaje povjerenje koje je potrebno za put prema promjeni.

Šta biste poručili onima koji tek kreću u borbu s kilogramima?

- Da nađu adekvatnu podršku, stručnu osobu kojoj mogu vjerovati i hrabro se odvažiti na taj prvi korak koji je uvijek najteži. Samo krenuti se čini jako lako, ali u cijelom procesu to je ujedno i najteži zadatak i zato je tu podrška od krucijalne važnosti. Taj prvi „poguranac“ je ipak nešto lakši uz stručnu osobu, iako moram naglasiti kako to nije i prediktor uspješnosti. Ona se uvijek manifestira kroz konzistenciju koja dolazi kroz naviku, a za koju su ipak potrebni vrijeme i trud. Nedavno sam čuo jednu jako zanimljivu tezu koja kaže kako su svi sastojci čarobne formule uspjeha skriveni u onom radu koji uporno izbjegavamo.

Pogrešni izbori

Uvijek naglašavate da ta borba nije kratkotrajna, da vježbanje i ishrana nisu dijeta, već stil života?

- Nijedna krajnost nije dobra, iz osobnog iskustva naučio sam da je najveći uspjeh u balansu. Iako je taj osjećaj ravnoteže jedan vrlo oštar rub na kojem se ponekad čini gotovo nemoguće zadržati, ipak stremiti prema tom vrhu najveći je izazov suvremenog čovjeka. Ne vjerujem u restrikcije i dijete, a poučen iskustvom, mogu reći da su one kontraproduktivne. Nevjerojatna mi se čini činjenica kako ljudi danas ne znaju pravilno jesti. Uz pristup svim informacijama koje su nam dostupne i mogućnosti koje su nam date, mi danas imamo jedan potpuno iskrivljen pogled na prehranu. Do prije pedeset godina, na ovim je prostorima bila prisutna glad, meso se jelo u najboljem slučaju jednom tjedno, oskudica je bila na neki način standard. Danas, uz sve izbore koje imamo, prečesto se odlučujemo za one pogrešne. Trenutno zadovoljstvo nam je važnije od dugoročne održivosti.

Kako ste uopće postali trener? Šta Vas je privuklo vježbanju?

- Kao student počeo sam raditi u jednom zagrebačkom fitness centru, misleći da je to neko privremeno rješenje da si zaradim džeparac za more, a na kraju se to pretvorilo u karijeru i životni poziv. Ni sanjao nisam da ću pola života provesti u teretani i vjerojatno da nisam upoznao svog najdugovječnijeg fitness partnera, tko zna u kojem bi se smjeru moja karijera nastavila. Da ne bih ostavio vaše čitatelje s upitnikom nad glavom, kad pričam o fitness partneru, mislim na sustav pod nazivom TRX. Riječ je o jednom vrlo praktičnom rekvizitu za trening koji je promijenio cijelu industriju fitnessa. Bila je to ljubav na prvi pogled koja traje i do danas. Tako je TRX utjecao na mene i mnogo drugih ljudi preko mene svih ovih godina. To je snaga odnosa i u konačnici ono što stvara neraskidivu vezu između ljudi. Strast za životom, istraživanjem i neprestanim učenjem jednih od drugih.

Novi put u bolji život

Šta će Vam ostati u sjećanju poslije osme sezone?

- Da je „Život na vagi“ najvredniji projekt u televizijskom eteru, jer u prime timeu progovara o najvećoj svjetskoj pandemiji - pretilosti. I borbi koju naši natjecatelji vode sa sobom kako bi pobijedili sve svoje slabosti i pronašli novi put u bolji život. Pamtit ću lica natjecatelja u finalu, njihove rodbine i prijatelja koji su im bili podrška kad su se vratili svojim kućama. Pamtit ću nezaboravne trenutke sa svim svojim kolegama na setu, od producenta Vanje Meandžije, do svih snimatelja, tonaca, asistenata i svih ostalih suradnika. Pamtit ću Međimurje, gdje ću se sigurno brzo vratiti.

Vrijeme u samoći

Koliko je „Život na vagi“ promijenio Vaš život, i profesionalno i privatno?

- Ne znam kako bih na to odgovorio, na neki način mi se život iz temelja promijenio, ali i ostao isti. Dogodile su se neke promjene u pogledu na život, pretilost, međuljudske odnose i fitness općenito. S druge strane, moji su prioriteti uvijek isti, a to je obitelj na prvome mjestu, vrijeme za prijatelje i sport. Važan mi je osjećaj zaigranosti u životu i koliko god volio raditi s ljudima, povremeno se volim izgubiti u šumi i provesti neko vrijeme u samoći.