Napunilo se pet tužnih godina bez muzičkog velikana Kemala Montena, koji je umro u Zagrebu usljed komplikacija nakon transplantacije bubrega.
Bosna i Hercegovina i kompletan region oplakivali su tada ovog pjevača, koji je bio neodvojiv od Sarajeva kao umjetnik i kao čovjek. Sa mediteranskim štihom i bosanskom dušom koju je unio u svoje numere, Monteno je stvorio muzički pravac koji ga je pratio više od 40 godina karijere. Skoro je pa nemoguće nabrojati njegove uspjehe, ali jedno je sigurno - pjesma "Sarajevo, ljubavi moja" nezvanična je himna glavnog grada BiH.
Kažu da se uz Kemu odrastalo, zaljubljivalo, voljelo i patilo, a bio je neprikosnoveni ambasador sarajevskog duha.
Kemal Monteno znao je reći kako ništa nije moglo zamijeniti osjećaj povratka u Sarajevo. Sarajevo jeste bilo i ostalo ljubav njegovog života.
Poznate ličnosti prisjetile su se za "Avaz" ovog pjevača, muzičara i kantautora.
- Ima ona pjesma američkog pjevača "The Day the Music Dies“. Za mene ovaj 21. januar nije dan kad je umro jedan čovjek, jer Kemal Monteno nije bio čovjek. On je bio muzika. Cijelo njegovo biće i cijeli njegov život bili su, zapravo, muzika. Ta pjesma mi se čini na neki način i kao priča o njemu. Vjerujem da je svaki Sarajlija na taj način doživio njegov odlazak. Nije bio tipična pjevačka ili estradna pojava. Kemal je, jednostavno, bio čovjek čiji je sav duh bio u muzici i koji je za mene bio utjelovljenje toga. Predstavnik generacije ljudi kao što su bili i Pimpek, Arsen Dedić... ljudi koji od svog posla i uspjeha nisu pravili neki mit, već su uvijek htjeli da svojim primjerom pokažu da čovjek prvo mora biti čovjek, a tek onda zvijezda - kazao je frontmen "Zabranjenog pušenja" Davor Sučić, alijas Sejo Sexon.
- Pamtit ću ga po njegovom naivnom, dječijem odnosu prema životu. Po divnoj pjesmi. Po njegovom glasu koji je plijenio i koji je u svakom trenutku vraćao ljude iz nekog učmalog stanja u jednu radost. Sjećanje na njega nikad neće izblijedjeti, a Kemalove pjesme zauvijek će ostati. Sjećaju ga se oni koji su ga voljeli i cijenili, a mislim da je to velika većina ljudi koji su ga poznavali gdje god stizala njegova pjesma i njegov glas. Sjećat će ga se po njegovoj ljepoti i dobroti – kazala nam je kraljica sevdaha Hanka Paldum.
- Kemal Monteno obilježio je epohu, on je zaštitni znak Sarajeva. Zato je stihove "Zajedno smo rasli grade ja i ti" sa punim opravdanjem stvorio mladić, formiran čovjek, autor i jedan od najpopularnijih pjevača ovih regionalnih prostora, a nekadašnje Jugoslavije. Jednako je bio primljen na svim stranama i mislim da je prerano otišao, mogao je još mnogo toga reći. Ali, na našu sreću, ostale su njegove pjesme kao svjedoci da je ovo što ja govorim, istina. Bili smo prijatelji i sretali smo se često. On je bio prijatelj FIS-a, a mi smo imali neku radnju prekoputa pozorišta pa smo se fizički svaki put morali sresti. Družili se nismo, jer je on imao drugo društvo, ali smo uvijek imali prijatan susret od prvih dana kako se poznajemo, oko 1968. godine pa nadalje, od početka njegove karijere pa do posljednjih dana, bili smo u prisnim i prijatnim odnosima. Volio je viceve i svaki put kada bismo se sreli, on bi mi ispričao neki. I to mi je taj dan držalo osmijeh na licu - prisjetio se glumački bard Josip Pejaković.
- Naravno da ga se svi sjećamo. Kemal Monteno zaslužio je to svojim djelom i životom. Njegov dragi pogled vječno će me pratiti. Ne znam je li iko ikada pod ovim nebeskim svodom bio toliko voljen kao on. Bio je ljubav napisana velikim slovima. Zvao me u bolnicu kad mi je bilo loše, stalno me hrabrio. Ja sam se izvukla, on, nažalost, nije… – rekla je muzička diva Tereza Kesovija.
- Kemu ću uvijek pamtiti po njegovoj specifičnosti i humoru. Moram reći i da je izvanredno igrao mali nogmet i, gdje god bi svirali, on bi se hvatao malog nogometa, što bi rekli, "na male" – rekao nam je slikar Adin Hebib.
